“Pet zemalja, pet redateljica, pet filmova…”
tim riječim je najavljen omnibus Neke druge priče (službena stranica | FB fan page) koji je u utorak 28. 12. 2010. premijerno prikazan u novozagrebačkom Cinestaru. Tome još treba dodati da je poveznica pet kratkih filmova u režiji autorica iz Slovenije, BiH, Srbije, Makedonije i Hrvatske trudnoća, pa da se pomisli kako je u pitanju humanitarka ili projekt dizajniran prema smjernicama EU. Iako zvuči prvoloptaški (kao da je trudnoća jedino što ženu definira), isplati ga se pogledati, što vjerojatno i hoćete jer bi uskoro trebao i na male ekrane, a prije toga igra i u kinu.
Omnibusu ne manjka poznatih glumačkih imena kao što su Nina Violić, Lucija Šerbedžija, Sergej Trifunović, Emir Hadžihafizbegović i Nera Stpičević o čijem filmskom “seksu” s Goranom Bogdanom su već izvijestili vjerojatno svi mediji. Projekt je ideja srpskog filmskog kritičara i producenta Nenada Dukića, a filmove su režirale (redoslijedom kojim dolaze u omnibusu) Ivona Juka (hrvatska priča), Ana Maria Rossi (srpska priča), Ines Tanović (bosanska priča), Marija Džidževa (makedonska priča) i Hanna Slak (slovenska priča).
Od njih je jedina prisutna na zagrebačkoj premijeri bila Ivona Juka, sa kojom u nastavku pročitajte intervju.
Pogledajte i naš video prilog za koji govore Anita Juka, Nina Violić, Nera Stipičević i Ivona Juka.
Koliko čujem trebalo vas je dosta nagovarati da pristanete na ovu suradnju?
Ivona Juka: Nisam se baš oduševila tom idejom, čemu? Šta sad žene, ajmo bijelci napravit ominibus, ajmo sad brinete napravit omnibus, ne volim takvu getoizaciju… Zbog čega sad žene pojedinačno, no na kraju su me ipak uspjeli nagovorit da uđem u projekt.
Koliko ste suradivali s drugim redateljicama na ovom projektu?
U početku je bilo dosta suradnje, nalazile smo se uglavnom na festivalima. Taj se projekt strašno dugo vukao jer smo sve aplicirale na svoje nacionalne fondove, pa nismo svi prošli u isto vrijeme na natječajima. Već smo svi izgubili nade da će Makedonija ikad dobiti novac za svoj film, baš kao i Bosna. No na kraju smo eto svi dobili. Budući da je sve to dugo trajalo mijenjali su se scenariji, dosta smo razgovarali i mislim da nam je to išlo u prilog jer je bilo vremena da se priče dorade i naprave što je bolje moguće.
Motiv trudnoće je bio zadan, je li ti to smetalo ?
Smetalo mi je jer ja zbilja ne znam tako raditi. Volim zadane teme, ali u okviru nekih komercijalnih stvari. Međutim kada smo se na sastancima dogovorili da trudnoća nije tema, već samo motiv, sve je bilo lakše. Mislim da ni jedna od nas nije napravila film na temu trudnoće, to su sve priče o nečem drugom.
Žene, trudnoća, plus zemlje bivše Jugoslavije… već na prvu zvuči kao producentski dobro osmišljen spoj koji itekako može pomoći pri financiranju…
Da, imaš pravo, producentski je to vrlo dobro smišljeno, no baš sad kad sam izlazila iz kina jedna žena je komentirala da nas sve veže jezivost, i to je istina jer u svim tim zemljama ima puno jezivih priča i problema koji su na neki način bliski. S druge strane dogodile su se i neke stvari koje su bile van očekivanja. U filmu je pet snažnih ženskih uloga. Balkanski filmovi vrlo rijetko imaju jake ženske uloge, čast izuzetcima. Uglavnom su svedene na tri modela, ili nevinašce, cura od glavnog lika, ili majka, opet glavnog lika, ili neka zla žena, sporedna uloga koja uzrokuje nevolje glavnom muškom liku. U ovom filmu se neočekivano dogodilo pet dobrih, značajnih ženskih uloga i nekih priča koje su teške, ali su takve jer dolaze iz takvih zemalja.
Kada bi dobila zadatak da prema svom izboru napraviš žensku priču koju bi temu odabrala?
Pa ne znam… Ne znam što su to ženske, a što muške priče. Kada bi to tako funkcioniralo mi se žene uopće ne bi imale s čim u umjetnosti identificirati. Ipak žene gledaju Hamleta i identificiraju se s njim, dakle, nije stvar spola i identifikacije s problemom koji se događa nekom spolu, priča je ili dobra ili nije dobra. Netko je večeras povukao paralelu sa ženskim pismom, ne znam uopće što je žensko pismo. Ako je to chick lit, masu žena to ne zanima, za chick režiju i chick filmove ne znam da postoje kao žanr, a sve ove romantične komedije koje Hollywood štanca uglavnom režiraju muškarci. Mene svaki put zanima nešto drugo, čak nemam ni određen žanr. Nikad me ne zanima neka problematika vezana uz spol ili socijalni background, uvijek je to neka osobna priča, sve ostalo je u drugom planu.
Kao što tekst i video prilog prikazuju, redateljicama je bilo neočekivano što je ovim projektom dobiveno 5 jakih ženskih likova. “Na to nitko nije računao” – odzvanja mi rečenica Ivone Juke.
Da, upravo to se dešava kad žene rade filmove i to je ono što se treba dešavati. Ili možda bolje da ne generaliziramo, nego da konstatiramo: Da, naravno. Češće će se dogoditi da ćemo dobiti jake ženske likove kad imamo redateljicu nego redatelja.
