Umjetnica, kulturna menadžerica i kustosica, Splićanka Natasha Kadin jedna je od pokretačica zapaženih umjetničkih i kulturnih događanja u Dalmaciji. Natasha je pripadnica nove generacije umjetnica i producentica, a u svojim se projektima vrlo često naslanja na feminističku teoriju i prakse. S voditeljicom umjetničkog kolektiva Mavena razgovaramo o njenom profesionalnom sazrijevanju i formiranju, stanju i zbivanjima na nezavisnoj umjetničkoj i kulturnoj sceni Splita te projektima koje trenutno pokreće i u njima sudjeluje.
Predavačica si na kolegiju Feminizmi i društvene promjene u suvremenim umjetničkim praksama, koji se održavao na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Koja je sudbina tog kolegija u nadolazećoj godini? Kakvim procjenjuješ opće znanje polaznica i polaznica tog kolegija o povijesti feminističkih umjetničkih praksi? Je li među prijavljenima bilo muškaraca?
Kolegij Feminizmi i društvene promjene u suvremenim umjetničkim praksama održavao se na Umjetničkoj akademiji u Splitu, odsjek za Film i video, u akademskoj godini 2012./13., potpomognut donacijom Zaklade ERSTE i WUS Austria kroz projekt PATTERNS Lectures. Nakon završena dva semestra predavanja, gostujućih predavanja, radionica i razgovora, nastavili smo se družiti na tzv. Feminističkim večerama na kojima smo koncipirali izložbu i manifestaciju Država u krevetu / State Abed, koja je zajedničkim trudom studentica i mentorica održana u veljači ove godine u Galeriji umjetnina u Splitu.
Trenutno je sudbina tog kolegija još uvijek neizvjesna, ali smo pomoću donacije nabavili neke jako vrijedne knjige i kataloge koji su donirani knjižnici UMAS-a te su dostupne svim studentima, a nas je iskustvo naučilo da je najbolja dinamika kolegija dva semestra predavanja, gostujućih predavanja i posjeta izložbama u zemlji i inozemstvu, zatim još jedna godina za koncipiranje, organizaciju i izvedbu vlastitog projekta vezanog za temu. Već nekoliko mjeseci lobiram pri vodećim strukturama UMAS-a da se taj kolegij nastavi, jer mi često prilaze studenti, ali i drugi zainteresirani ljudi i pitaju me kada će biti novi ciklus predavanja i kako mogu upisati kolegij.
Obzirom da je kolegij bio fakultativni, na njega su se mogli upisati studenti raznih fakulteta Sveučilišta u Splitu, pa je naša skupina bila dosta heterogena, što je uvelike pridonijelo i koncipiranju predavanja, ali i kasnijem radu na konkretnom projektu. Imali smo jednog muškarca na prvom semestru, koji je kasnije nastavio studij u Berlinu i specijalizirao se za queer tematiku, te smo u čestom kontaktu, izmjenjujemo literaturu i razgovaramo o sličnostima i razlikama studiranja ovdje i tamo.
Tih devet žena koje su zajedno sa mnom prošle kroz cijeli proces, a ovdje ih moram i imenovati: Eni Buljubašić, Ivana Čagalj, Lovorka Kalebić, Ivana Kevo, Glorija Lizde, Jelena Novaković, Mia Raos, Neli Ružić i Maja Stojić, postale su moje prijateljice, suputnice i suradnice, i upravo smo u organizaciji novog ciklusa Feminističkih večera i pripremi za koncipiranje novog zajedničkog projekta koji će se realizirati u 2015., tako da je cijeli proces bio samo početak jedne duže suradnje u kojoj svi mnogo učimo i dajemo, a što je najvažnije informiramo se, i djelujemo u našoj lokalnoj sredini na temama i problemima koje smatramo važnima. Zbog svega ovoga, rekla bih da je projekt bio iznimno uspješan, i da će zasigurno iznjedriti još kustoskih i teorijskih radova.
Baviš s kulturnim managementom u nezavisnoj kulturi, što je samo po sebi nesiguran, prekarijanski angažman. Mijenja li se u odnosu državne administracije prema toj struci nešto na bolje u posljednje vrijeme? Imala si svojevremeno problema s registrom svoje struke na HZZ-u…
Nisam primjetila da se mijenja. Djelujem kao predsjednica nezavisne organizacije Mavena već skoro desetljeće, s tim da smo jako angažirani regionalno i međunarodno i te nam koprodukcije i angažmani uvelike pomažu da preživimo. Kada sam se vratila iz inozemstva s dvije diplome, jednom Kulturnog menadžmenta i kulturnih politika iz Beograda i drugom Projekt menadžmenta iz Lyona, bila je 2007. godina, i pokušala sam nostrificirati diplome, ali tada nisu imali ladicu za mene, samo obećanje da rade na tome.
No, u međuvremenu smo podigli organizaciju na noge, ona danas ima troje zaposlenih i ne manjka nam posla. Naravno, situacija financiranja nezavisne kulture lokalno i nacionalno nije bajna, u stvari sve je lošija, ali to nas tjera da budemo inventivni i snalažljivi, a svoj angažman na nezavisnoj sceni sam sama odabrala i nikad ga ne bih mijenjala za posao u nekoj kulturnoj ustanovi, iako mi ih povremeno nude i onda se zgražaju što ih odbijam.
Mavena
Kolike su po tebi stvarne šanse da Split bude odabran za Evropsku prijestolnicu kulture? Unatoč prilično vibrantnoj i žilavoj nezavisnoj umjetničkoj sceni, Split ne posjeduje dugoročnu kulturnu strategiju.
Šanse postoje, pitanje je koliko ćemo biti spretni, pametni i koncentrirani na to. Već godinama se u Splitu radi na tome, u većem ili manjem intenzitetu i mislim da smo sada već u fazi kada je svima jasno što to točno znači za naš grad. Kroz Platformu Doma mladih, koja trenutno broji 14 organizacija sa nezavisne scene, organizirali smo brojne tribine i razgovore o ovoj temi, kao i gostovanja stručnjaka iz inozemstva koji su vodili ovaj projekt u svojim gradovima.
Surađujemo s Gradom Splitom, i napokon se osvijestilo da je kulturna strategija Grada Splita ključni dokument koji se hitno treba izraditi, tako da napredujemo, i čak i ako Split ne bude odabran za EPK 2020., detektirali smo stvarno stanje u kulturi grada i radimo na problemima i potrebama koje će zasigurno donijeti promjene na bolje.
Koji su bili motivi za pokretanje projekta S.E.A. Silba Environment Art. Koliko sam vidjela, uspjeli ste realizirati i kućicu u šumi i projekt rezidencijalnog centra za umjetnike? Tko sve dolazi ljeti na Silbu i što tamo može očekivati?
Priča sa Silbom započela je prije dvanaest godina kad sam prvi put došla na taj divni mali otok i zaljubila se u njega. Od tada tamo provodim svaki slobodni trenutak, i naravno da sam, kao osoba koja ne može mirovati i koja želi aktivno sudjelovati u razvoju zajednice u kojoj boravi, pokrenula nekoliko projekata na otoku, koji su svi pod platformom S.E.A. Silba Environment Art. U srcu sezone tu je upravo završeni festival koji domaćima i turistima dovodi kvalitetnu glazbu, predstave, radionice, filmove i ostale aktivnosti, a van sezone za sad postoje rezidencijalni programi i plan Rezidencijalnog centra u skoroj budućnosti.
Ove godine imali smo GEOkupolu i projekt Mobile Art Dome Krune Jošta na Silbi, gdje smo prvo zajednički izgradili kupolu a onda smo u njoj i oko nje izvodili različite radionice (DIY radio, experimentalnu glazbu, yogu itd.), imali smo nekoliko divnih koncerata, uvijek se trudim dovesti zanimljive eksperimentalne projekte, tako su nam ove godine između ostalih gostovali brazilski Baoba Stereo Club, francuska brass atrakcija JOKE, koji počnu svirati čim izađu iz broda i ne staju do jutra i tu noć cijeli otok pleše s njima, i legendarni zagrebački avangardni projekt Cul-de-Sac, koji su prije 30 godina osnovali Damir Prica Capri i Dragan Pajić Pajo, i koji ćemo sada zajedničkim snagama pokrenuti da poslože i objave arhivu te da nastupaju u zemlji i inozemstvu.
Svi oni dolaze jer su zapanjeni ljepotom otoka i jer cijene napore koje moj mali tim i ja ulažemo u to da se sve to dogodi u uvjetima u kojima treba svaki kabel, svaki dio opreme donijeti s kopna, a opet sve funkcionira, i svake godine pronalazimo nove skrivene prostore za izvedbe i radionice i tako ih otkrivamo i mještanima i turistima. Naravno, da nema nekih divnih ljudi sa Silbe, i mnogo prijatelja koji pomognu i u organizaciji i u logistici, ali i kao voditelji radionica ili izvođači, sve to ne bi bilo moguće jer je još uvijek financiranje projekta nestabilno i većina se izvodi volonterski, iz čiste ljubavi prema otoku, kojom sam uspjela zaraziti mnoge.
Olakotna okolnost je što zaista mnogo sjajnih umjetnika ljetuje na Silbi, i u jednoj opuštenijoj atmosferi, bez mnogo stresa, stvaraju se nove suradnje i novi umjetnički projekti, a sada planiramo umrežavanje i sa sličnim projektima na drugim otocima kako bismo kao prvo pomogli jedni drugima u realizaciji, ali i djelovali proaktivno na opće poboljšanje života i stvaranja na otocima.
Tko su žene i muškarci koju su te kao učitelji, treneri i mentori vodili kroz školovanje i odrastanje, ali i medij vizualne kulture i novih medija. Tko su dalmatinski, ali i hrvatski novomedijski umjetnici/e koje smatraš važnima za vlastiti razvoj? Vjerujem da postoje i novija evropska i regionalna imena u području performansa i novih medija čiji rad cijeniš i pratiš?
Prije svega to su Hanija Vrščaj i Berislav Žarnić, gimnazijski profesori povijesti umjetnosti i filozofije koji su me nagovarali da studiram baš ta dva predmeta, ali nisam. Onda je tu Miško Šuvaković koji je definitivno obilježio moje školovanje, bio mi mentor na magisteriju i sad na doktoratu, izrekao mi mnoge važne stvari u pravim trenutcima i usmjeravao moja istraživanja kad bih zapela ili se zaplela. Tu je i Boris Kadin s kojim sam osnovala Mavenu i dijelila mnoge projekte.
Od hrvatskih umjetnika to su definitivno Sanja Iveković čiji je svaki rad rezultat pomnog istraživanja i profesor Ivan Ladislav Galeta, čije vođenje kroz njegovu izložbu unazad nekoliko godina nikad neću zaboraviti. Onda Radovan Ivšić kojeg sam imala priliku upoznati i koji mi je zauvijek udahnuo dah Dahe, i čije riječi me griju kada mi je hladno. Tu su drage drugarice i suputnice, sjajne umjetnice i teoretičarke, s kojima kroz razgovore uvijek dolazim do novih saznanja; Sandra Sterle, Ivana Bago, Dina Rončević, Rafaela Dražić.
Novih imena na globalnoj umjetničkoj sceni ima mnogo, jako me veseli otkrivanje novog mladog umjetnika, također što i na našoj splitskoj akademiji ima jako talentiranih mladih umjetnika čiji razvoj volim promatrati i pomagati mu koliko god mogu, literaturom, savjetom, tekstom o radu, pomoći u postavu izložbe, kontaktima u inozemstvu, razgovorom.
Kakvim procjenjuješ suradnju Mavene s gradskim tijelima za kulturu? Jesu li posljednjih godina postali otvoreniji za umjetnost i feminističke prakse?
Pomaci su spori, ali postoje. Naravno da je razlika u tome što su Vijeća u kulturi u prošlom sastavu sustavno odbijala Mavenine projekte jer su interdisciplinarni pa se nisu doslovno uklapali u nijedno od tradicionalno sastavljena samo četiri Vijeća za kulturu.
Sada s novim Vijećima stvari su se promijenile na bolje, aktivni su, rade na poboljšanjima i prijavnica i pravila prijave, ali nam i dalje ostaje problem što je cjelokupan godišnji iznos za sve izvanproračunske korisnike u kulturi Grada Splita u jednoznamenkastom postotku od cjelokupnog budžeta za kulturu Grada Splita, a on je opet u jednoznamenkastom postotku od ukupnog godišnjeg budžeta Grada, tako da je situacija malo apsurdna, ali i na tom polju radimo i nadamo se promjenama na bolje. Upravo planiramo javnu akciju s tim ciljem za jesen.
Za vrijeme Kerumove ‘vladavine’ Banovinom nezavisna umjetnička scena u Splitu je pokazala da se umije nositi s pritiscima lokalne vlasti te je na opću apatiju u dijelu gradskih kulturnjačkih krugova reagirala promišljenom aktivnošću i organizacijom, zbijanjem redova. Kakvo je trenutno stanje u vladavini Baldasara i aktualnih političkih elita?
U Splitu nikad nije dosadno, skandal za skandalom na kulturnoj sceni Grada drži nas budnima. Samo treba ostati pribran, ne izgubiti živce i znati se smijati tim apsurdnim situacijama. Promjene postoje, najviše s već spomenutim Vijećima u kulturi i jednoj općenito većoj zainteresiranosti Grada za nezavisnu scenu, a tome je doprinijelo i naše „zbijanje redova“ i umrežavanje u Platformu Doma mladih, pa smo sada artikuliraniji, direktniji i vidljiviji nego prije.
No, proći će još dosta vremena dok „političke elite“, kako ih nazivaš, ne osvijeste da je nezavisna scena pokretač kulture jednog Grada, i da se baš tamo događa najzanimljivija, najaktualnija i najaktivnija kultura jednog grada, te da su ljudi sa nezavisne scene i obrazovani i sposobni da pokrenu promjene.
U godinama kada se odljev kulturnih radnika i radnica iz Splita prema Zagrebu i inozemstvu povećao, ti si ipak odlučila ostati i u Splitu, gradu nepopularnom za život od nezavisne kulture. Zašto je za tebe bilo važno ostati u Splitu? Koliko svoje zadovoljstvo temeljiš na suradnji i potporama koje ti kao umjetnica i Mavena dobijate od gradskih i županijskih vlasti, a koliko na činjenici da znatan dio vaših aktivnosti temeljite na suradnji s inozemstvom i ostatkom zemlje?
Vratila sam se u Split prije nekoliko godina nakon godina studiranja i educiranja posvuda i mnogih projekata u inozemstvu jer sam htjela malo usporiti, htjela sam živjeti tamo gdje mi je lijepo, htjela sam kroz prozor stana gledati beskonačno plavo i, naravno, htjela sam onim što sam naučila doprinjeti rastu i razvoju svog grada. I dalje sam često na putu zbog mnogih projekata, ali Split i Silba su mi baze, tu punim baterije i planiram daljnje aktivnosti.
Sada već imam i mali, ali sjajan tim stalnih suradnika, počevši od Tonča Kraljčevića Batalića i Tihane Mandušić, te Rafaele Dražić koja godinama dizajnira gotovo sve Mavenine materijale, preko mojih feministkinja, suradnika na UMAS-u i ostalih stalnih ili povremenih suradnika. I može se, naravno da se može, raditi kulturu i umjetnost i u ovom gradu. Uz česta putovanja i mnoge suradnje, naravno.
Udruga koju vodiš – Mavena – 36 njezinih čuda je nezavisna umjetnička organizacija od početka je posvećena produkciji, prezentaciji i promociji suvremene umjetnosti, posebno mladih umjetnika, međunarodnoj kulturnoj suradnji i zagovaranju boljih uvjeta rada nezavisne kulture u Hrvatskoj. Na čemu trenutno radite?
Trenutno izrađujemo novi strateški plan organizacije i pripremamo projektne ideje za predstojeće natječaje. Trenutno nam je u Splitu francuska umjetnica Francine Flandrin čiju ćemo izložbu raditi sljedeće godine i koja je došla pogledati moguće prostore, upoznati tim i dogovoriti detalje. Trenutno radimo na novom projektu Isus u srcu, u kojem istražujem jedan urbani javni fenomen koji je započeo u Splitu ali se širi i u druge gradove. Prva saznanja i materijale ću u vidu javne akcije prezentirati u rujnu u Beogradu, a istraživanje će uključiti još nekoliko gradova.
Suradnici na projektu za sad su Saša Pocrnić, Galeb Nikačević Hasci-Jare i Tonči Kranjčević Batalić, ali tek smo krenuli s istraživanjem i sigurno ćemo uključiti još ljudi u projekt. Sređujemo i audio i video materijale nedavnih aktivnosti na Silbi i pripremamo izvještaje. Radimo na koncipiranju nove feminističke izložbe u Splitu dogodine koja će se baviti institucijom crkve i njenim društvenim i ekonomskim utjecajem u našim sredinama danas.
Također dogovaramo detalje s umjetnicima čije samostalne izložbe radimo u jesenskom ciklusu našeg višegodišnjeg projekta NMG u Galeriji Praktika, a to su do kraja godine Nikola Vincelj – Jinx, Saša Pocrnić i Goran Škofić, zatim suradnju s udrugama na otocima, jednu regionalnu suradnju feminističkih umjetničkih organizacija, i jednu međunarodnu novomedijsku suradnju koju uskoro prijavljujemo na EU Creative Europe natječaj.
