Objavljeno

Ivana Grozna – dojmljiva filmska autofikcija o jednoj anksioznoj mladosti

Dugometražni igrani film Ivana Grozna srpske redateljice Ivane Mladenović jedan je od onih rijetko uspjelih hibrida igranog i dokumentarnog, u kojemu je autorica snimila efektnu i uzbudljivu autobiografsku fikciju, uzevši najbolje od ova dva filmska roda.

Ivana, mlada i uspješna glumica iz Rumunjske u kojoj živi i radi dolazi u posjet roditeljima u mali grad na srpsko-rumunjskoj granici, na obali Dunava. Ljeto je, grad živi uz rijeku, na plaži, a uskoro se sprema i etno festival srpsko-rumunjskog prijateljstva u kojemu sudjeluje i glavna protagonistica, kao afirmirana i mlada nada kojom se diči provincijalna vlast. Već u prvim scenama koje prikazuju njezinu vožnju vlakom vidimo Ivaninu napetost, anksioznost i razdražljivost koja ne posustaje ni u minutama koje slijede. Naprotiv, premda dočekana roditeljskom brigom i pažnjom, ona doživljava napade panike, osjeća se psiho-fizički loše i odlučuje napraviti liječničke testove u potrazi za dijagnozom. Obitelj i poznanici ne shvaćaju ozbiljno njezine žalbe, već je proglašavaju mušičavom, neprestano joj sugerirajući kako je bolest umislila. Ivanini sukobi s obitelji i sredinom se pojačavaju, sve je napetija, a svađe su sve neugodnije. Napeta je i atmosfera u gradu, svi se osjećaju pozvanima da Ivani kažu kako bi trebala živjeti i ponašati se, no čini se da se u jednom gotovo svi slažu: mlada je, uspješna i nema pravo biti bolesna i anksiozna. U pomoć joj dolaze prijatelji iz Rumunjske, glazbenici Andrei i Anca, i čini se da konačno dolazi netko tko joj može olakšati teške dane, no ispostavlja se drugačije…

U filmu “Ivana Grozna” u fokus je stavljena vrlo zanimljiva tema fragilnog djevojaštva koja je rijetko u regionalnom filmu ovako sugestivno prikazana. Ivana Mladenović nije samo sjajna redateljica, kao Ivana Grozna potpuno je uvjerljiva u građenju ženskog lika koji vješto korača tankom linijom između biografije i fikcije. Zrelost i odvažnost kojom Mladenović od svoje biografije kreira dugometražni igrani film očito je stečena kroz mnogo htijenja i napora; profesionalnog, ali i emocionalnog rada sa sobom i ljudima koji je okružuju. No, koliko uporna i odvažna moraš biti da se nakon jednog teškog i stresnog ljeta provedenog u rodnom gradu, nekoliko godina kasnije vratiš i ponovno dio događaja rekreiraš pred kamerom?! S članovima obitelji koji glume sami sebe uronjeni u svakodnevne rituale, a samog sebe igra i grad Kladovo, njegove žiteljke i žitelji, spomenici i arheološko-povijesni lokaliteti. Rezultat sveg ovog napora redateljice i glavne glumice je tečna komedija drama, s filozofsko-egzistencijalnim premisama koje se provlače u donjem sloju priče.

Posebno dojmljivu ulogu ostvaruje Ivanina baka: unuka i baka se svađaju, ali i smiju, njihov je odnos prikazan s mnogo humora i nježnosti. U filmu samu sebe glumi i rumunjska pop pjevačica Anca Pop, koja je pod nerazjašnjenim okolnostima stradala prije godinu dana, a njoj je film i posvećen.

Premda fokusiran na karakter i stanja glavne protagonistice, scenarij zadire i u kontroverzna pitanja lokalne zajednice i povijest grada Kladova u kojemu je za vrijeme Drugog svjetskog rata stradao velik broj Židova.

Film je snimljen u koprodukciji Srbije i Rumunjske, a u njemu su podjednako zastupljena oba jezika, a već je dobio i posebnu nagradu žirija u Locarnu u programu Cineasti del presente.

Ivana Mladenović nije nepoznata zagrebačkoj festivalskoj publici, onoj s dobrim pamćenjem. Na Zagreb Doxu 2013. igrao je njezin dokumentarni film “Ugasi svjetla” za koji je tada dobila Mali pečat za autoricu ispod 35 godina, a film je dobio i Srce Sarajeva.

Mladenović je jedna od najtalentiranijih regionalnih redateljica, a ovaj film je njezino najbolje ostvarenje.

Ivana Grozna na programu ZFF-a igra danas u 20 sati u kinu Tuškanac, te slijedeće subote (16.11.) u 14 sati, također u Tuškancu.


Povezano