Kako bolje prikazati život nevjerojatne heroine, žene plemenita srca koja je riskirala vlastiti život za pravdu, nego kroz formu suvremenog epa, književne forme do sada rezervirane za opise muških života?
Anne Weber, njemačko-francuska spisateljica koja objavljuje na oba jezika, svoju je heroinu Anne Beaumanoir (1923.-2022.) – protagonistkinju knjige Annette, epska junakinja (Sandorf, 2023.) – upoznala na konferenciji o socijalizmu, gdje je Beaumanoir držala jedno od izlaganja. Bila je to coup de foudre ili ljubav na prvi pogled. Weber je bila očarana životnom pričom ove junakinje koja je već od mladosti bila u pokretu otpora tijekom Drugog svjetokog rata, ali i vitalnošću, načinom govora i plavim očima tada već ostarjele Anne Beaumanoir. Upravo je nakon tog sudbonosnog susreta odlučila napisati ep o njenom životu, vodeći se njenim autobiografskim bilješkama.
Kći majke mljekarice i oca biciklista iz imućne obitelji, koja ga je odbacila zbog odabira supruge nižeg socijalnog ranga, Anne Beaumanoir odrasla je u skromnim materijalnim prilikama u Bretanji. Već u ranoj mladosti, tijekom studija medicine, pridružila se pokretu otpora tijekom njemačke okupacije Francuske u Drugom svjetskom ratu. Suprotno pravilima komunističke stranke kojoj je tada pripadala, sudjelovala je u spašavanju dvoje židovske djece od Gestapa skrivajući ih u stanu u Parizu, a kasnije su brigu o njima preuzeli Annettini roditelji, koji su podržavali njeno sudjelovanje u pokretu otpora.
„Je li to uopće moguće? Može li se čovjek boriti za ideju, ili umrijeti za nju?“
Nakon rata, Annette je završila studij medicine, zaposlila se kao neurofiziologinja u Marseillu, gdje je osnovala obitelj. Tada počinje i alžirska borba za neovisnost, koja u Annette budi stare osjećaje odgovornosti i spremnosti na borbu za jednakost i pravdu. Pridružuje se „nosačima kofera“, pokretu koji je financirao alžirsku borbu za neovisnost. No, uhvaćena je i osuđena na deset godina zatvora, ali uspijeva pobjeći u Tunis, potom u Alžir, gdje će kasnije vršiti funkciju ministrice zdravstva.
Konačno, nakon promjene vlasti odlazi u Švicarsku, gdje je godinama radila kao pročelnica Odjela za kliničku neurologiju i epileptologiju u Ženevi, sve dok nisu nastali povoljni uvjeti za povratak u Francusku.
Biografija hrabre Annette zahtijeva jednako smionu književnu formu, a Anne Weber odlično se snašla izabravši suvremeni ep za ovu pripovijest, formu u kojoj su dosad opjevani životi brojnih muških junaka. Nerimovani stihovi prate Annette od rođenja, sudjelovanja u pokretu otpora, studija, izgradnje karijere, majčinstva, supružništva, dovodeći nas do vrhunca razvoja njene revolucionarne ličnosti u borbi za alžirsku neovisnost. Što pokreće Beaumanoir, što ju navodi da vlastiti život stavlja na kocku kako bi pomogla drugima?
„Je li ljubav ono što čini revolucionara, ili je to mržnja? Jesu li to ideje ili je to nešto živuće što najdublje pogađa onoga tko vidi unesrećenog?“
Možda upravo zato što nas je moderni svijet kapitalizma i individualizma lišio ideala i života u skladu s vrijednostima koje se usudimo nazvati uzvišenima, biografija ove nevjerojatne žene, zvuči toliko svježe i potrebno. Annete se vodi idealima ljudske slobode, jednakosti i pravde koju kao mlada djevojka pronalazi u komunističkoj stranci i pokretu otpora. Premda uviđa nedostatke tih organizacija, zadržava vjeru u njihove temeljne vrijednosti. Uz naglašen osjećaj odgovornosti za obespravljene, pridružuje se pokretu za alžirsku neovisnost, svjesno se odlučivši suprotstaviti i vlastitoj državi ukoliko ona ovoga puta nije „ispravnoj strani povijesti.“
Ovo je jedan od rijetkih epova o pothvatima žena, doista Annette i uspijeva u onome što je malom broju žena do tada pošlo za rukom – ona sudjeluje u ratovima, u izgradnji povijesti, u kreiranju zdravstvenih i financijskih politika kao ministrica u Alžiru, ostvaruje zavidnu karijeru kao liječnica i znanstvenica, a prije svega – živi život po svome, slušajući vlastiti unutarnji glas o tome kako taj život treba izgledati.
„Jedna je Annette, kći Jeana i Petite Marthe, koja bez razmišljanja zna što je ispravno i što valja učiniti u situacijama kada treba donijeti odluku.“
Na trenutke, naracija postaje pomalo zamorna, događaji se gomilaju (Annette je sad u Europi, već sljedećeg časa u Alžiru), a njene dogodovštine mogu postati naporne za pratiti, jednako kao i stilski izričaj koji povremeno gubi smisao u dokumentarističkom izvještavanju životnih događaja. U tom smisli, možda je ep ispao ipak suviše jednostavan pa, osim što je opjevao jednu fascinantnu životnu priču, izostavio je zadovoljiti potrebu čitateljica za intelektualnom raspravom i dubljom analizom likova. Unatoč tome, dobile smo inspirativnu priču u nekonvencionalnoj formi, stihovima u prozi koji ipak većinu vremena skladno klize i doprinose veličanstvenom ugođaju koji život ove junakinje i zaslužuje.
