Under this mask, another mask. I will never finish removing all these faces.
Claude Cahun
Svatko dobiva kopiju, jer original je izgubljen za svakoga, pa i za mene.
Ana Horvat
Navodim dva citata; prvi – rečenicu Claude Cahun, ključnu za njezino djelo. I nekako ga nelako navodim, jer ovaj drugi citat, autorice Ane Horvat, svjesno i bar djelomično, vadim iz konteksta u kojem kiparica govori o poziciji sebe i poziciji drugih kao sudionika ili koautora interaktivne izložbe u Galeriji studentskoga centra koja se održala od 7. – 21. veljače 2008.U njoj se umjetnica predstavlja po treći put (1999; 2004., Noć u kokošinjcu ; 2008., Tabula rasa).
U kakvom su odnosu «original» i «kopija» u priči pod nazivom Tabula rasa?
«Napravila sam reljef u glini, odlila ga u gipsu i zatim napravila kalup od silikonskog kita. Iz tog sam kalupa odlila mnogo identičnih kopija. Posjetiteljima prepuštam da dorade reljef (bijeli sa nedefiniranim likom čovjeka) raznim bojama i materijalima. Dobivaju tabulu rasu – praznu ploču – te imaju otvorene ruke da stvore identitet lika na reljefu.»
Autorica na ovom mjestu daje uvid u svoju priču. Priču kojoj priželjkuje nastavak, čime se ne samo umjetnička intervencija, već i očekivanja, pokazuju transparentnima.
«Slobodni su ne napraviti ništa te staviti potpis na nedirnuti reljef.»
Izložba je okarakterizirana kao interaktivna, a u prostoru galerije, u njegovom središnjemu dijelu, postavljena su tri stola i nekoliko stolica. Na svakom od stolova nalazi se uputa:
“Poštovani posjetitelji! Na zidove galerije SC obješeno je 70 gipsanih reljefa. Svaki posjetitelj je pozvan da uzme «prazni» reljef sa zida, te da ga doradi kako želi uz upotrebu materijala koji su na raspolaganju na radnim stolovima. Možete birati između vodenih boja, tuša, olovaka, flomastera, kolaž papira, tkanina i dr. Opustite se i osjetite što biste željeli napraviti na reljefu. Kad završite svoj rad na reljefu, molimo Vas da ga objesite nazad na zid, sa naljepnicom na kojoj piše Vaše ime, te na taj način postanete jedan od koautora ove izložbe. Ako želite zadržati svoj reljef, dođite po njega zadnji dan izložbe, 21. 2.2008. (četvrtak). Naravno, nemojte dorađivati tuđu doradu. Uživajte!”
Naputak posjetitelja, dakle, postavlja u interaktivnu poziciju.
Interaktivnom se umjetnošću u općem smislu naziva umjetnički rad zasnovan na odnosu stimulusa koji nudi umjetnik i konstitutivne reakcije publike na taj stimulus tijekom izvođenja rada.[1]
Suočavanje sa stimulusom, praznom glinenom pločicom, proizvodi reakciju u obliku nečeg ili ničeg. Iako je «ništa» u odnosu na «nešto» u ovom slučaju dovedeno u ravnopravnu poziciju (Absence might be presence), inicijativa se uglavnom sastoji u tome da se «pločica» što više približi «sebi». Neki od koautora, kao što je to pokazala pločica Tonke Maleković, naglašeno ističu nedovršenost vlastite intervencije. Reljefi kao ispražnjena mjesta, «čekaju» na dodatak, dodatak «identiteta», koji se pokazuje kao pripovijest o sebi koju svatko priča sebi samom.
«Moram priznati da osjećam nelagodu što ljudi šaraju po MOM reljefu», kaže autorica, koja je ovim konceptom izmjestila i premjestila ulogu umjetnika, ali i kustosa. «Moj je reljef samo osnova koju prepuštam ljudima da ga shvate kako žele.»
To be. // No please. // To be // They can please // Not to be // Do they please.
(Gertrude Stein)
Pojmovi identiteta i umjetnosti imaju nešto zajedničko. Osim što su u velikoj mjeri istovremeno diskutabilni i u neprestanoj poziciji izmicanja toj diskutabilnosti, oba pojma posjeduju jednu stvaralačku dimenziju, koja je u određenom kontekstu, stavljena pod kontrolu.
Inicijativa ili odbijanje inicijative- mogućnosti su pred koje autorica postavlja «aktante» izložbe. Materijalizacija intervencije moguća je kroz uporabu različitih materijala, tkanina i boja. Ili ničeg. Izbor ničeg, iako prikazan kao aktivan, ostaje ipak u domeni nevidljivog.
Nitko od koautora i koautorica nije potpisao praznu pločicu. Od autorice saznajem da je nekoliko koautora i koautorica, nakon 21. veljače, odnosno zadnjeg dana izložbe, došlo ne po svoju, već po tuđu pločicu.
[1] Šuvaković, Miško, Pojmovnik suvremene umjetnosti, Horetzky, Zagreb, 2005.
