Iako je 2005. odbio režirati Planinu Brokeback, Pedro Almodóvar je 18 godina kasnije svoju filmografiju ipak obogatio jednim queer vesternom, kako se Čudan način života žanrovski kategorizira. Ovaj je film, prikazan u sklopu 21. Zagreb Film Festivala, nastao u suradnji s modnom kućom Yves Saint Laurent (zapravo je riječ o 30-minutnoj reklami). Budući da Almodóvar mnogo pažnje posvećuje vizualnom aspektu svojih filmova, suradnja s YSL-om očekivano je rezultirala polusatnim estetskim užitkom za gledatelje, što je prisutno već u prvom totalu pustinjskog krajolika kojim redatelj započinje golicanjem mašte gledatelja/ica.
Usprkos sveprisutnim ikonografskim elementima karakterističnim za Divlji zapad, u žanrovskom je smislu ponajprije riječ o melodrami u čijem je fokusu fatalan odnos bivših razbojnika Silve (Pedro Pascal) i Jakea (Ethan Hawke). Dvojica se bivših ljubavnika sreću nakon 25 godina i provode noć zajedno. Jedan je rančer, drugi je šerif, a ubrzo saznajemo da je Silvin povratak nakon tolikih godina zapravo motiviran željom da spasi svog sina, krivca za ubojstvo koje Jake pokušava razriješiti.
Distinkcija među njihovim emocionalnim stanjima i društvenim pozicijama subliminalno se komunicira nenametljivim kostimima koje potpisuje YSL. Almodóvarova kolaboracija s modnom kućom utkana je u dramaturgiju tako suptilno da bi, bez prethodne najave, njen komercijalni karakter vjerojatno prošao nezapaženo. Naime, Jakeov formalni stil odijevanja ukazuje na težnju lika da se prilagodi autoritarnom društvu, a samim time i da prikrije vlastitu seksualnost, dok se Silvina društvena pozicija odmetnika i spremnost da uspostavi dublji osobni odnos s Jakeom manifestira kroz odabir neopterećenijih kostima.
Nakon što dođe do nagle promjene u odnosu bivših ljubavnika, sve ukazuje na burnu kulminaciju. Međutim, do nje ne dolazi. Iako Pascalova i Hawkeova gluma uspješno dočaravaju duboke emocije koje muškarci gaje jedan prema drugome, taj se odnos ni u jednom trenutku ne rasplamsava. Fizičke bliskosti nema, osim u stiliziranom flashbacku, kada se prisjećaju prethodne noći.
Redateljev izbor da ostavi njihov fizički odnos podalje od očiju publike mogao bi se opravdati, posebice ako uzmemo u obzir Jakeovu opterećenost da se prilagodi toksičnoj mačističkoj kulturi. No, Almodóvar je, umjesto da ode do kraja s već napucanim etosom ili se fokusira na neki drugi element tog odnosa, ponudio sasvim drugačije rješenje — flashbackove. U jednom se Jake i Silva prisjećaju romantične prošle noći koja je započela uživanjem u dobroj kapljici i završila zagrljajem (što je ranije preskočeno), a u drugom su prikazani u mlađim danima.
Dvojica nabildanih muškaraca koji se obasipaju strastvenim poljupcima uvjerljivije utjelovljuju dva cowboy-Kena nego Silvu i Jakea iz filmske sadašnjosti. Osim toga, cijeli taj insert djeluje kao reklama nekog reality showa nastalog u produkciji Netflixa, koja nimalo ne podsjeća na vestern koji smo do maloprije gledali.
No, nakon toga, stvari se zahuktavaju — Silva, njegov sin i Jake nađu se u revolveraškom obračunu i zbilja je lijepo gledati jedan takav kaubojski sukob u interpretaciji Pedra Almodóvara. Jake će iz tog okršaja izaći ozlijeđen i primoran suočiti se s emocijama koje posljednjih 25 godina pokušava negirati, a taman kad se otvori prostor za zbližavanje likova, film će završiti.
Almodóvar je u samo pola sata uspio predočiti kompleksnost jednog ljubavnog odnosa, no intimu je ostavio u svijetu mogućnosti. To je napravio baš u trenutku kada je film postao najzanimljiviji i na taj način gledatelje nagnao da žele vidjeti još. Uzevši to u obzir, izostanak prisnih scena, odnosno tek implicitan prikaz njihovog emocionalnog i ljubavničkog odnosa, bio bi posve opravdan. Osim inserata koji su iskorišteni da se likove prikaže u “žaru borbe”, Čudan način života je zabavan, estetski impresivan film s nadahnutim glumačkim izvedbama i naglašenim patosom kojim je Almodóvar davno naučio majstorski orkestrirati. Drugim riječima, posrijedi je reklama duga pola sata koju vrijedi pogledati.
