Works of Heart (1970.-2023.) prva je sveobuhvatna muzejska retrospektiva jedne od najvažnijih hrvatskih umjetnica, Sanje Iveković, u njezinom gradu. Izložba je rezultat suradnje Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu i Kusthallea u Beču, gdje je premijerno prikazana prošle godine. Iako dijele isti naslov, zagrebačka je izložba opsežnija i prilagođena specifičnom prostoru zagrebačkog muzeja. Također uključuje i novi segment koji je osmišljen kao arhiv pod nazivom Točke susreta: Dokumenti u nastajanju, 1968.-1982., i koji posebno za ovu prigodu kurira Ivana Bago.
Retrospektiva i arhiv su u dijalogu i dijele narativ aktiviran naslovom izložbe, Works of Heart, u kojem se kroz metaforu srca rad Sanje Iveković predstavlja kao generator raznorodnih susreta, odnosa i akcija. Zagrebački muzej je i sam mjesto susreta, budući da je arhiv strukturiran oko umjetničina ranog djelovanja i njezine prve veće samostalne izložbe, Dokumenti 1949.-1976., predstavljene 1976. godine u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu, preteči današnjeg muzeja. Nadovezujući se na metodologiju te izložbe, koja je „dokumentiranjem“ osobne povijesti umjetnice u isto vrijeme konstruirala kritičku povijest sadašnjosti, arhiv rani rad Sanje Iveković promatra kao dokument koji se obraća kako prošlosti tako i sadašnjosti.
Poput mnogih izložbi Sanje Iveković, izložba Works of Heart nazvana je prema jednom od umjetničinih radova, koji je predstavljen na istoimenoj izložbi u Galeriji Josip Račić u Zagrebu 2001. godine. Iveković je preuzela ovaj naslov sa stranica New York Times-a iz veljače 1994., kada je uz fotografiju i izvješće o pokolju civila na sarajevskoj tržnici objavljen reklamni oglas za ogrlicu sa privjeskom u obliku srca za Valentinovo. Iveković je od ratne fotografije i reklame napravila dva odvojena plakata, uvećavajući i naglašavajući novinsku jukstapoziciju ženskog modela koji reklamira ogrlicu i ranjene žene koja u fotografiji ilustrira izvješće o masakru. Srcolika ogrlica, kao i zatvorene oči žena na obje fotografije, upućuju na jedno moguće tumačenje naslova izložbe, kojim se podcrtava posvećenost umjetnice dekonstrukciji stereotipnih prikaza žena – u ovom slučaju, žene kao utjelovljenja emocija i sentimentalnih motiva.
Pored toga što upućuje na stereotipe ženskog odnosa prema svijetu, srce je i metafora za umjetnost shvaćenu kao neku vrstu stroja koji istovremeno reagira na, i proizvodi, društveno-politički kontekst. Tijekom posljednjih pedeset godina, i u socijalističkoj Jugoslaviji i u suvremenoj globalno-kapitalističkoj stvarnosti, umjetničko djelovanje Sanje Iveković razvijalo se kroz feminističku artikulaciju različitih angažiranih pozicija u odnosu na društveno-političku stvarnost. Srce u naslovu ove izložbe je i podsjetnik da je našem društvu potrebno više solidarnosti u vremenu kada se krize nižu jedna za drugom.
Kako bismo se borili za bolji svijet, moramo sačuvati i sjećanje na emancipacijske borbe iz prošlosti, što je još jedan važan aspekt umjetničke prakse Sanje Iveković, te istaknut naglasak izložbe, koja uključuje i produkciju zagrebačke verzije umjetničina slavnog rada Lady Rosa of Luxembourg (2001.) pod novim naslovom, Pregnant Memory. Posvećen heroinama antifašističke borbe u Drugom svjetskom ratu, rad se nastavlja i na druge ranije projekte, kao što je Gen XX (1997.-2001.). Umjetničina majka, Nera Šafarić-Iveković, i sama je bila sudionica antifašističkog pokreta, zbog čega je bila uhićena i zarobljena u Auschwitzu. Važan dio izložbe je i umjetničina knjiga s majčinim pjesmama, fotografijama i dokumentima, koja je producirana u sklopu izložbe u Beču. Naslov knjige, nazvane prema jednoj od pjesama, Jao si ga onome tko se boji duhova, upućuje i na aspekt izložbe koji se bavi temama gubitka, nestanka i nereprezentativnih, izbrisanih povijesti.
Umjetnost Sanje Iveković živa je poput njezina srca; želi ostaviti tragove u realnosti, i sadrži performativnu snagu koja teži rodnoj jednakosti, anti-fašizmu, emancipaciji kolektivne memorije i solidarnosti.
Više informacija: msu.hr
