Chukchi poslovica glasi: “Žena je po prirodi šaman”, no unatoč tome, ženska dimenzija ove vrste duhovnog iskustva često je zanemarivana.
Mircea Eliade je vjerovao da žene-šamani predstavljaju degeneraciju onoga što je bila primarno muška profesija, no bilo je teško objasniti zbog čega se toliki broj muških šamana odijeva u žensku odjeću te prisvaja druge vrste ponašanja tradicionalno pripisivane ženskom spolu. Također, ova teorija o šamanizmu kao muškoj profesiji zanemaruje široko rasprostranjeno vjerovanje od Mongolije do Bwiti religije u Gabonu da je prvi šaman bila žena.
Ako pogledamo činjenice, žene su bile na čelu ovih praksi diljem svijeta, a u nekim kulturama i dalje prevladavaju. To je vrijedilo za drevnu Kinu i Japan te i dalje vrijedi za modernu Koreju i Okinawu, kao i za mnoge južnoafričke narode te plemena sjeverne Kalifornije poput Karoka i Yuroka. Slike, usmena predaja i povijesni opisi prikazuju žene kao iscjeliteljice, travarice, proročice, prizivateljice, svećenice i šamane.
U japanskoj regiji Tohoku i dalje postoje tradicionalne ezoterične prakse istočnjačke religije u kojima žene-šamani slave smrt izvodeći ritualne i plešući ritualne plesove da bi prizvale duhove preminulih. Fotografski objektiv Masatoshi Naita zabilježio je jedan takav obred. SuppressedHistories…
