Objavljeno

Žene u medicini – nekad i danas

Foto: Artur Tumasjan / Unsplash

Već mjesecima slušamo o korona virusu, oboljelima, izliječenima i umrlima, slušamo o iscrpljenosti liječnika i liječnica, medicinskih sestara i tehničara. Dok slušamo, gledamo i čitamo priče o korona pandemiji iz sigurnosti vlastitog doma, zahvalne_i smo što živimo u doba kada medicina brzo napreduje. Iako su medicinske sestre, spremačice, kuharice i druge zaposlenice bolnica i zavoda zdravstva neizostavni dio velikog medicinskog kotača, u ovom ću se tekstu koncentrirati na liječnice. Životi i karijere liječnica koje naporno rade kako bi spasile što više života, potaknuli su me na istraživanje njihove povijesti i položaja u medicini.

Povijest i zasluge liječnica

Iako su stoljećima suočene s predrasudama i diskriminacijom, mnoge žene su svojim radom pridonijele povijesti medicine. Ono što se ženama gotovo oduvijek dopuštalo je da budu primalje (npr. u srednjem vijeku smatralo se neprimjerenim da liječnik skrbi o trudnici ili sudjeluje u porodu), čime je uvedena čvrsta rodna podjela unutar medicine; primalje su se mogle baviti samo ženskim zdravljem, najčešće su bile nepismene i nisu imale pristup formalnom obrazovanju ili najnovijim medicinskim instrumentima.

No, unatoč isključenosti žena iz znanosti i medicine, postoje izuzeci koji sežu sve od antičkih vremena. U nastavku upoznajte neke od najutjecajnijih žena u medicini čija su izvanredna dostignuća i doprinosi spasili nebrojene živote, te do danas inspiriraju generacije žena u medicini.

Grčka liječnica Metrodora (200. – 400. n.e.) bila je prva žena koja je napisala medicinski tekst – O bolestima i lijekovima žena. Zanimljivo je da tekst ne sadrži nikakve informacije o porođajima, što je neobično s obzirom da su u to doba žene bile ograničene upravo na ginekologiju i porodništvo. Međutim, Metrodora je pokrila sva druga područja medicine koja se odnose na žene, razvijajući razne terapije i kirurške tehnike koje su u njeno vrijeme bile revolucionarne. Na nju je snažno utjecao rad grčkog liječnika Hipokrata, a njezin rad je tijekom povijesti utjecao na mnoge liječnike i liječnice.

Tijekom srednjovjekovne ere u zapadnoj Europi, ženama su bile dopuštene uloge poput iscjeliteljica, no to su mogle postati samo kao redovnice. Ženama u celibatu bilo je dopušteno da se školuju i tako stječu vještine. Najpoznatija od ovih iscjelitelja bila je Hildegard iz Bingena. Rođena 1098. godine u Rheinhesseu, razvila je reputaciju duhovnosti i postala redovnica. Iako je sastavljala religiozne himne i pjesme, svestrana Hildegard je također napisala Suptilnosti raznolike prirode stvorenih stvari u kojem je predlaže pripravke za uobičajene tegobe.

Gerty i Carl Cori

Zatim skačemo nekoliko stoljeća unaprijed: američka biokemičarka Gerty Cori (1896. – 1957.) dobitnica je Nobelove nagrade za svoj rad u fiziologiji. Cori je bila prva žena koja je osvojila Nobelovu nagradu u ovoj kategoriji. Radila je sa suprugom Carlom Ferdinandom Corijem, s kojim je dijelila interes za znanost. Njihov rad doveo je do otkrića da nedostatak enzima može biti odgovoran za poremećaje metabolizma. Također su proveli više studija o djelovanju hormona, usredotočujući se na hipofizu.

Američka liječnica Virginia Apgar (1909. – 1974.)  poznata je po izumu testa za provjeru je li novorođenčetu potrebna hitna medicinska pomoć. Apgar test zaslužan je za znatno smanjenje smrtnosti novorođenčadi i danas se koristi za procjenu kliničkog stanja novorođenčadi u prvih nekoliko minuta života.

Britanska znanstvenica Rosalind Franklin (1920. – 1958.) najpoznatija je po svom radu na razumijevanju strukture DNK, koristeći rendgenske fotografije za rješavanje njenih složenosti. Njeno prepoznavanje dvostruke spirale dovelo je do ogromnog napretka na polju genetike i moderne medicine. Franklin je također radila na molekularnim strukturama RNA virusa i dječje paralize. Franklin je od rane dobi imala strast prema znanosti i odlučila je postati znanstvenicom s 15 godina. Da nije umrla u 37. godini od raka jajnika, vrlo je vjerojatno da bi podijelila s kolegama Nobelovu nagradu 1962. godine (nagrada se ne dodjeljuje posthumno osim u slučaju ako je osoba umrla nakon objave dobitnika/ca).

Francuskinja Francoise Barré-Sinoussi (1947.) proslavila se otkrićem HIV-a kao uzroka imunodeficijencijske bolesti, AIDS-a. Barré je 2008. godine zajedno s Lucom Montaignerom otkrila da virus HIV-a napada limfocite, krvne stanice koje imaju važnu ulogu u imunološkom sustavu tijela. Time je pomogla milijunima ljudi koji su HIV-pozitivni da žive duljim i kvalitetnijim životom.

Položaj žena u medicini

Iako su gore navedne žene, pa i mnoge koje nisam spomenula, značajno doprinjele razvoju medicine, nikada ih/nas se nije zapravo poštivalo. Žene u medicini trpe diskriminaciju od studentskih dana pa do odlaska u mirovinu. Ranjana Srivastava piše za The Guardian da su liječnice uglavnom zanemarene kada su u pitanju pozicije dekanica, izvršnih direktorica, profesorica u zvanju, glavnih urednica, prvih autorica i vodećih istraživačica u radovima. Čak i nakon godina obuke, produktivnosti, specijalizacije i iskustva, žene u medicini zarađuju od 8 do 29 posto manje od muškaraca. To je usprkos dokazima da liječnice duže slušaju pacijente, manje ih prekidaju i mogu pružiti ekonomičniju i bolju njegu usredotočenu na niže stope hospitalizacije i smrtnosti.

Rosalind Franklin

Žene su se mnogo puta našle u nezavidnim situacijama sa svojim muškim kolegama – od neprimjerenih komentara i seksualnog uznemiravanja sve do velikog broja liječnica koje nastoje prikriti trudnoću. Ako se pitate gdje se takve stvari događaju, odgovor je: svugdje. Muškarce u medicini se sudi uglavnom po njihovim postignućima, dok žene moraju odgovarati za svoje odijevanje, stav i ambiciju. Zato najčešće šute i ne verbaliziraju svoje probleme – znaju da će privući negativnu reakciju ako progovore. Njihove kolege (a nekad i kolegice) ih utišavaju govoreći im da se poštovanje mora zaslužiti. Govori im se da moraju imati “deblju kožu” na razne komentare, poglede i uvrede, piše Srivastava.

Nedavno izvješće Svjetske zdravstvene organizacije naglašava da iako žene obavljaju nevjerojatnih 70% uloga u zdravstvu, samo četvrtina žena ima rukovodeće uloge. Izvještaj je naslovljen „Isporučile žene, vodili muškaraci“. Općenito, žene se bave globalnim zdravljem, ali muškarci ih predvode. Napredak u rodnoj ravnopravnosti u liderstvu razlikuje se po zemljama i sektorima, ali muškarci općenito imaju većinu rukovodećih uloga u zdravstvu od lokalne do globalne razine. Globalnim zdravljem pretežno upravljaju muškarci: 69% globalnih zdravstvenih organizacija vode muškarci, a 80% predsjedavajućih vijeća čine muškarci. Otkriveno je da je samo 20% globalnih zdravstvenih organizacija imalo rodnu jednakost u svojim odborima, a 25% je imalo rodnu jednakost na razini višeg menadžmenta.

Zdravstveni sustavi su snažniji kada žene imaju jednake mogućnosti u izradi nacionalnih zdravstvenih planova, politika i sustava.
Objavljivanje plaća, promicanje žena na više pozicije, dodjeljivanje ženama rukovodeća mjesta i kreiranje politika prilagođenih ženama s obitelji pomažu rodnoj jednakosti. Držanje starijeg liječnika odgovornim za njihovo ponašanje prema ženama od vitalne je važnosti jer stariji liječnici vode primjerom. Ali te ideje nisu nove, pa zašto je promjena tako spora? U srcu promjene je poštovanje, smatra Srivastava, što je lako reći, ali teško postići.

Žene u hrvatskoj medicini

Prema Demografskom atlasu Hrvatske liječničke komore, danas u Hrvatskoj imamo 67 posto liječnica i 37 posto liječnika, pišu Liječničke novine. Prema podacima HLK-a, broj novih članova upisanih u Komoru 2019. godina bio je 1084, od čega je 416 novodiplomiranih liječnika i 669 liječnica. Evidentno je da je broj mladih liječnica znantno veći od broja muških kolega. Također, od 8858 specijalista u javnom zdravstcvu, čak 61 posto su žene.

Iz ovih brojeva bi se dalo zaključiti da je medicina postala žensko zanimanje, no unatoč tome ne može se reći da žene „dominiraju“ u ovoj profesiji. Liječničke novine pišu kako na vodećim položajima, na poziciji ravnatelja bolnica i zdravstvenih ustanova te predstojnika klinika, još uvijek ima znatno više muškaraca nego žena. Slično je i u akademskom kontekstu, kao i u napredovanjima izvan medicine, kao na primjer u politici.

Isječak naslovnice Liječničkih novina, br. 191, srpanj 2020.

Da u hrvatskom društvu još uvijek postoji nerazmjer žena i muškaraca, govori i činjenica da političke stranke radije plate kaznu zbog kršenja zakona, nego da ispoštuju žensku kvotu na izbornim listama, pišu Liječničke novine. U posljednjem sazivu Sabora, od 151 zastupnika bilo je samo 29 žena. Od 29 žena u Saboru RH, samo tri su liječnice. Doc. dr. sc. Ines Strenja, jedna od njih, kaže kako je medicina sjajna stvar ako joj se možete posvetiti. Postaje jako frustrirajuće kada znate što hoćete, imate za to znanje, energiju i motivaciju, no morate se istodobno brinuti o obitelji koja vas treba, imate majčinstvo i djecu koja su najčešće u najosjetljivijim godinama kada specijalizirate.

Liječnica Biljana Borzan, zastupnica u Europskom parlamentu koja se izborila za sigurniju hranu i druge potrošne proizvode namjenjene hrvatskom tržištu, smatra da bez obzira na to što danas imamo općenito natpolovičan broj visokoobrazovanih žena, to nije bitno promijenilo poražvajući način funkcioniranja našeg društva u kojem se „zna tko je gazda“.

Prema Liječničkim novinama, Hrvatski liječnički sindikat je proveo prošle godine anketu među hrvatskim liječnicama kojoj je cilj bio istražiti status liječnica na njihovim radnim mjestima, analizirati jesu li radni uvjeti prilagođeni obitelji i ženama te dobiti uvid u stavove liječnica o odnosima s kolegama i uvjetima rada. Od 360 ispitanica, gotovo 37 posto je izrazilo nezadovoljstvo organizacijom rada s obzirom na ravnotežu između posla i privatnog života. Tri mjere koje bi poboljšale na radnom mjestu za postizanje zadovoljavajuće ravnoteže posla i privatnog života, ispitanice su na prvo mjesto stavile nagrađivanje, zatim organizaciju radnog vremena te mogućnost napredovanja. Najveći broj liječnica odgovorio je kako u njihovim ustanovama liječnice nisu ravnopravno raspoređene na vodećim položajima.

Za kraj, znamo da nema razlike u sposobnostima između muškaraca i žena kada je riječ o znanju i izvrsnosti u medicinskom zvanju, no uz fizički i psihički napor koji zahtjeva zdravstvena skrb za pacijente liječnice su suočene i s dodatnim teretom usklađivanja profesionalnog i privatnog života. Nagrađivanjem njihovog rada i truda, boljom organizacijom radnog vremena, kao i mogućnošću napredovanja postigle bi se značajne promjene. Glavni cilj medicine je pomoći pacijentima, a neosporno je da se briga o pacijentima obogaćuje uključivanjem žena u najviši stupanj medicine.


Povezano