‘Hitna kinematografija’ termin je koji označava niz kratkih filmova anonimnih redatelja koji dokumentiraju rat u Siriji, a jedino pravilo je da tijela mrtvih i ranjenih osoba ne smiju biti prikazana.
Ova skupina redatelja ujedinjena je u Abounaddara Collective stacioniran u Damasku, a svakog petka od 2011. godine objavljuju jedan video uradak svojih brojnih suradnika.
Pet kratkih filmova koje je grupa snimila prikazani su i na Human Rights Watch Film Festivalu u New Yorku, a film Of God and Dogs osvojio je i glavnu nagradu žirija na ovogodišnjem Sundance Film Festivalu.
Čovjek koji tvrdi da se sunce okreće oko zemlje, umjetnik koji rezbari drvenu kutiju, čistači koji ranim jutrom pripremaju džamiju za šačicu vjernika koji će doći na molitvu, sve su to subjekti ovih filmova, a producent i jedan od osnivača spomenutog kolektiva Charif Kiwan kao najdraži navodi film Woman In Pants, odnosno Žena u hlačama.
Priča je to o jednoj bivšoj učiteljici koja je izopćena i zastrašivana od strane pobunjenika zbog toga što odbija svoje hlače, koje nosi već godinama, zamijeniti suknjom. “Oni ne mogu zamisliti da nosim hlače”, kaže ona. “Ali kako hlače mogu biti grešne?”
„Ova žena simbolizira želju društva za oslobođenjem“, objašnjava Kiwan. „Mi dijelimo njezinu borbu.“
“Mi nemamo samo Assada, gospodina, uvijek nasmijanog i vrlo pristojnog, i džihadiste”, kaže Kiwan. “Imamo ono što je između ta dva aktera, imamo društvo, obične muškarce i žene koji se bore za demokraciju. Naša borba je pokazati vam da je glavna bitka u Siriji između diktature i slobode.”
Ovim filmovima stoga žele pokazati Siriju koju ne vidimo u vijestima, zatrpanu pričama o krvavim bitkama i mrtvim borcima. Humanost i poniznost koju dijele borci, aktivisti i civili, čiji se životi nastavljaju unatoč izbjegličkim kampovima i brojnim žrtvama, u cijelu priču unosi kompleksnost.
Kaiwan se nada da će univerzalnost portretiranih likova, priče običnih ljudi približiti čak i gledateljima koji o sukobu ne znaju gotovo ništa.
Kolektiv ostaje u anonimnosti zbog rizičnosti samog posla, jer ukoliko budu uhvaćeni s kamerom, filmaši mogu biti proglašeni teroristima. Čak ni Kiwan ne zna točan broj Sirijaca koji na terenu snimaju filmove za grupu. Kada video dođe, članovi kolektiva raspravljaju i uređuju ga online dok ne dođu do međusobnog konsenzusa.
Samo mala jezgra ljudi, uključujući Kiwana, radi na logistici. Oni filmove postavljaju na Vimeo, a kanal im trenutno broji kolekciju od čak 243 kratka filma. “Jako sam umoran, svi smo vrlo, vrlo umorni. Izgubio sam neke od kolega, [redatelj] Osama je u zatvoru, neki su stvarno depresivni, neki su pokušali samoubojstvo”, kaže Kiwan. “Vrlo je teško nastaviti se boriti. Ali mi nastavljamo borbu, nemamo pravo odustati.” [V.U.] TheDailyBeast…
