Ukoliko pratite bend Žen na njihovim društvenim mrežama, u ovom konkretnije na Facebooku, imali ste priliku vidjeti da su se djevojke nedavno vratile s turneje koju su organizirale diljem Francuske. Kako će ove godine po drugi puta nastupati na INmusicu, on ih je kao partnerski festival francuskom Europavoxu predložio kao prve predstavnice hrvatske suvremene glazbene scene.
Djevojkama je to bilo dovoljno da se angažiraju i dogovore koncerte u gradovima i mjestima koji su im (više ili manje) bili na putu do Europavoxa, a sudeći po fotografijama i statusima koji su osvanuli na njihovoj Facebook stranici, ova turneja im je bila jedna od zabavnijih u glazbenoj karijeri.
Obzirom da sam i sama imala priliku pratiti ih na jednoj turneji, znala sam da je riječ o iskustvu koje vrijedi poslušati, pa sam ih zamolila da nam opišu što im se sve događalo na proputovanju dugom gotovo 5000 kilometara.
Gdje ste sve nastupale u sklopu ove turneje?
Sara: Bourg-en-Bresse, Blois, Paris, Rouen, Lyon, Tulle, Clermont-Ferrand – sjeverna i središnja Francuska. Sljedeći put ćemo i na jug!
Kako je bilo nastupati na Europavoxu? Jesu vas lijepo ugostili, jeste li se skompale s nekim glazbenicima/ama, dogovorile neku suradnju? Kako ste zadovoljne svojim nastupom i je li vas (raz)veselio nečiji tuđi nastup?
Sara: Nažalost, nismo stigle konzumirati festival iz perspektive publike, jer smo odmah nakon giga imale nekoliko intervjua i akustičnu izvedbu pjesme Žal. Dok smo sve to obavile, stigle smo tek na kraj koncerta CanyonObserver s kojima dijelimo isti francuski label Vox Project. Srećom tokom cijele turneje smo prisustvovale koncertima baš odličnih bendova, tako da su nam uši napojene, a i ostala čula također. Inače, na Europavox festivalu nam je bio predivno, i ostvarile smo neke suradnje, no prerano je za procijeniti što od toga će se izrealizirati. U svakom slučaju, Francuskom smo općenito oduševljene i ići ćemo tamo ponovno.
Kako je došlo do svirke ispred Katedrale u Tulleu? Kakav je osjećaj bio svirati pred katedralom? Kako to da nije bilo policije, je li im inače to praksa da bendovi sviraju ispred katedrale?
Ivona: Organizatori/ce u Tulleu su premjestili koncert iz kluba u skvotu na svirku na otvorenom, u sklopu stalnih prosvjeda koji se u Francuskoj održavaju svugdje, slabijim ili jačim intenzitetom, programom i odnosom policije prema prosvjednicima – radi se o prosvjedu protiv prijedloga zakona o radu kojim se drastično smanjuju radnička prava (produljuje se radno vrijeme, olakšava otpuštanje radnika), a koji su započeli još u travnju ove godine. Pristale smo, naravno! Postavile smo stejđ i čekale da skupina građana završi plenum. Domaćin nam je objasnio da svake subote u sklopu građanske inicijative imaju neki program i da ih policija (i susjedi), začudo, ovdje pušta na miru – ali smo svejedno bile iznenađene što nas nitko nije prekinuo kad smo počele gruvati iz uspavljujuće tišine francuskog trga u 11 sati navečer. Atmosfera je bila odlična, sva ekipa s plenuma se rasplesala, a mi smo svirale ispod nadsvođenog ulaza u katedralu. Izgledalo je i osjećalo se nadrealno…
Gdje ste sve nastupale u sklopu ove turneje? Radi li se o klubovima ili manjim opskurnim mjestima? Jeste li imale još neki tako neobičan nastup poput ovog u katedrali? Vidjela sam da ste u Lyon nastupale na brodu, jesu li tamo uobičajeni klubovi na brodovima?
Ivona: Lyon ima klubove u brodovima i stambene prostore u brodovima na obje rijeke, a Sonic je, koliko smo shvatile iz razgovora s drugim bendovima, poznatiji klub. Bilo je malo čudno, cijeli brod je bio nagnut prema obali (kiše su uzrokovale visoke vodostaje i poplave diljem Francuske). Sara je cijelo vrijeme morala malo paziti i na održavanje ravnoteže u stolici J U Bourg-en-Bresseu smo svirale ispred kluba (LaTanerie, ilitiga po našem – Kožara), u Bloisu u garaži (prvotno smo trebale svirati u vrtu našeg divnog domaćina, ali je pala kiša koja nas je pratila do zadnjeg dana turneje), u Parizu u malom podrumskom klubu, u Rouenu također u klubu, zatim ta katedrala, pa veliki festival… svaki nastup je bio poseban na svoj način.
Svaki bend u nekom trenutku u svojoj karijeri postane meta groupie djevojaka. Obzirom da ste bend koji se često poigrava rodnim stereotipima, vjerujem da bi vam bilo drago primiti i kojeg groupie muškarca u svoje redove. Prate li vas groupie cure ili dečki ikada po vašim turnejama?
Ivona: Turneje su naporne, izazovne na sve moguće načine i tu nam zaista uskaču u pomoć naši prijatelji: postalo nam je pravilo da na svoja lutanja povedemo još nekoga tko nam onda pomaže oko mercha, vožnje (hej, samo na ovoj turneji se odvozilo oko 4800 km!). Ovaj put smo u naš tim primile odličnog ton majstora Filipa Sertića i divnog Domagoja Buljana – Domija, koji je bio sve: merchguy, vozač i VJ (po Tanjinim uputstvima sve do njenog pridruženja turneji u Lyonu).
Sara: Zasada nemamo mjesta za groupieje u pravom smislu te riječi (sex, drugs, rock’n’roll). Na turnejama smo tim od 6 osoba i svatko ima barem jedan, a najčešće i više zadataka. Zajedno radimo, zajedno se zabavljamo, i bez prijatelja koji idu s nama bi nam turneje bile iznimno zahtjevne, tako da smo jako sretne i zahvalne što su Domi i Filip bili s nama u Francuskoj.
Iz pouzdanih izvora znam da unutar benda i pratećih prijatelja imate organizirane timove koji se bave određenim životno važnim stvarima za bend. O kojim se timovima radi i koji je na ovoj turneji odradio najbolji posao, a koji je možda zakazao?
Ivona: Svi su timovi bili na razini zadatka, niti jedan nije zakazao. Timovi Vožnja, Oprema, Hrana, Logistika, zatim tim Pivo koji je proširen Le timom Vino i Le timom Sirevi (svei smo bilei u ta dva tima). Kao što vidite, tim Hrana je na ovoj turneji bio najzastupljeniji, najšarolikiji, spojio se s novostvorenim Le timovima i zapravo je obuhvaćao sve putnike ludog kombija. Jedini tim koji je malo podbacio je tim Alternativna logistika, iz razloga što je Evi nedostajala Tanja većinu turneje. (op.a. Kao osoba koja je sudjelovala na nekim proputovanjima s bendom i imala priliku vidjeti timove na djelu, odgovorno tvrdim da nitko zapravo ne zna čime se bavi tim Alternativna logistika, pa sam iznenađena što je uspio podbaciti. Ovaj podatak me malo podsjeća na trenutnu političku situaciju u državi.)
Sara: Ja bi još dodala novi tim Šetači u kojem smo bili Ivona, Filip, Eva i ja. Nekako se dešavalo da smo se uvijek nas četvero našli u najdužim šetnjama, ponekad gubljenjima, gradovima.
Jesu li ljudi koje ste susretali/upoznali u Francuskoj friendly ili rezervirani? Koliko sam shvatila jednu noć vas je udomila neka djevojka, gdje ste nju pronašle?
Ivona: Ljudi su predivni, otvoreni, srdačni, punih srdaca i frižidera… U Lyonu smo imale jedan dan prazan i bile smo nabrijane naći neki skvot (Ground Zero ili slično, Lyon je grad skvotova), tamo srediti spavanje i možda svirku. Imale smo i genijalnog domaćina, Bena, koji nam je rekao kako nema problema da ostanemo još jedan dan kod njega, ali ga nismo htjele opterećivati. Nakon koncerta nam je prišla simpatična djevojka Clarisse, oduševljena našom glazbom i počela odmah sa Sarom pregovarati o bukiranju nekih gigova u budućnosti. Čim je čula za naš ‘problem’ bez razmišljanja nam je ponudila svoj stan na jednu noć. Dočekala nas je nakon posla, nas 6 nepoznatih balkanaca/ki, koje poznaje jedino preko naše muzike, i kroz sat vremena razgovora na palubi broda nakon koncerta, dala nam ključeve svog stana, rekla da je sve njeno naše i došla drugi dan ujutro sa svježim kroasanima. Mislim da smo se sve zaljubile u nju. OK, ja jesam, briga me za ostale 🙂
Sara: Koliko su u Francuskoj predivni krajolici, jednako, a i više su predivni Francuzi i Francuskinje. Svugdje smo se osjećali kao da smo došli kod starih prijatelja, otvoreni, nesebični, srčani, i komunikativni, čak i onda kad im engleski jezik nije jača strana. Smiješna situacija koja nam se dešavala gotovo svakodnevno na odlascima i dolascima: Francuzi se pozdravljaju poljupcima (negdje dva, negdje tri u obraze ovisno o regiji), otprilike kao naše rukovanje, a mi se volimo grliti, tako da smo njihovo naginjanje da nas poljube u obraz često shvaćali kao poziv na zagrljaj, što bi nerijetko završilo tako da smo bili zbunjeni i mi i oni, al sve na jako sladak i smiješan način.
Ivona, imaš li možda nešto za dodati na temu sireva i vina (sjećam se da smo jedan tvoj rođendan proslavili s 11 vrsta sireva, pa pretpostavljam da je u Francuskoj ipak bio bolji party)?
Ništa nije nadmašilo taj rođendan… Zadržali smo se na 4 do 5 vrsta svaki put, osim u Clermont Ferrandu gdje smo fulale večeru, pa su nam Domi i Filip pričali o plati sireva koju nismo vidjele 🙁 Ali općenito su nas razmazili s odličnom hranom, predobrim sirevima i vinima, ne mogu više ništa reći na tu temu. Na sljedeću turneju brijem da nosimo jedan prazni sanduk kojeg ćemo napuniti sirom i vinima.
Koje turneje i nastupi vam prethode osim sutrašnjeg nastupa na INmusicu?
Sara: Odmah nakon Tour de France smo nastupali na Ljubljana Prajdu i na jako slatkom festivalu Indirekt u Umagu, tj na rtu Savudrija. Preporučamo Indirekt! Upravo smo u završnim pripremama za nastup na INmusic festivalu, a nakon toga nam slijedi par koncerata u Austriji (rođendan našeg labela u Beču, te Mukuku festival u Austriji) kratka balkanska turneja, TamTam festival na Hvaru te SuperUho u Primoštenu.
