Francuska vlada najvjerojatnije će podržati zakon kojim će se zabraniti angažiranje premršavih modela. Prema tom zakonu modne kuće koje se ipak odluče na taj korak sustigla bi novčana kazna, a agenti bi mogli ‘zaraditi’ i zatvorsku kaznu, piše The Guardian.
Zakon predviđa redovite provjere težine kod liječnika, a modeli bi morali pokazati i liječničku potvrdu, koja dokazuje da imaju BMI 18 ili viši, pri potpisivanju ugovora za posao i nekoliko tjedana nakon odrađenog posla.
Kazna za nepoštivanje tih odredbi iznosila bi 75,000 eura, a moguća je i zatvorska kazna od 6 mjeseci za osoblje koje je upleteno u kršenje zakona. Zabranile bi se i internetske stranice koje promoviraju ‘ekstremnu mršavost’, posebno pro-anoreksija stranice koje glorificiraju nezdrave načine života. Tim zakonom Francuska bi se pridružila Italiji, Španjolskoj i Izraelu koji imaju slične zakone od 2013. godine.
“Važno je da modeli kažu kako moraju jesti pravilno i paziti na svoje zdravlje, pogotovo za mlade žene koje gledaju na modele kao estetski ideal”, rekla je francuska ministrica zdravlja Marisol Touraine.
No, kako ističe Hadley Freeman, koja je i sama patila od poremećaja prehrane, takva zabrana pretpostavlja da su poremećaji prehrane izazvani isključivo nečim vanjskim, nečim što se može kontrolirati.
“Nitko neće pitati osobu koja boluje od shizofrenije zašto je postala shizofrena. Odgovor na pitanje zašto si postao/la anoreksičan/na neće biti racionalan, kao što ne bi bio da pitate alkoholičara zašto pije”, piše Freeman. Ona također ističe da ostaje vidjeti imaju li zakoni poput onoga koji postoji u Italiji i koji se predlaže u Francuskoj ikakav efekt na smanjenje broja oboljelih od poremećaja prehrane.
Ovakvi zakoni su iznimno važni za same modele, kako bi ih se zaštitilo od nemogućih očekivanja modne industrije. No, tvrditi da će pomoći riješiti problem poremećaja prehrane znači tvrditi da su poremećaji prehrane ustvari problem „šašavih žena koje pokušavaju izgledati kao manekenke“, što jednostavno nije istina, kaže Freeman.
Naravno da fotografije mršavih modela tjeraju žene da se osjećaju loše u svojem vlastitom tijelu, to nije upitno, no postoji razlika između takvih problema i poremećaja prehrane koji su priznato mentalno oboljenje.
Ako stručnjaci zaista žele pomoći onima koji pate od ovakvih poremećaja, trebali bi se pozabaviti razlogom zašto je toliko ljudi toliko nesretno, naučiti djecu kako razgovarati o svojim osjećajima i kako ih izraziti bez mazohizma i zašto djevojčice i žene smatraju da one moraju biti na posljednjem mjestu, zaključuje Freeman.
