Čini se da današnju pivsku industriju čini bezbroj proizvođača, no reklame za pivo gotovo su uvijek iste – muškarci u izlasku ili pred TV-om, zabavljaju se dok ih žena poslužuje ovim ili onim brendom omiljene tekućine. Uvijek iznova učimo da je pivo ‘muška’ stvar, s kojom je žena u vezi jedino utoliko što je i sama predmet muške žudnje. Kako je pivo postalo isključivo muški teritorij?
Sami počeci pivarstva vežu se uz Mezopotamiju i božicu Ninkasi, pod čijom su ‘zaštitom’ žene i svećenice proizvodile pivo i zbog toga bile izuzetno cijenjene – posjedovale su tajnu dragocjenog pića i to ih je činilo moćnima.
U drevnom Egiptu, antičkoj Grčkoj i srednjovjekovnoj Velikoj Britaniji pivo se automatski vezalo uz žene: egipatska Tjenenet bila je istodobno božica piva i porođaja, Grci su pivo smatrali ženstvenim (stoga su ga žene proizvodile i konzumirale), a u Velikoj Britaniji je pivarstvo pridonosilo neovisnosti žena koje su se njegovom proizvodnjom mogle baviti iz vlastitog doma. Proizvodnja piva bio je tek jedan od ‘kućanskih’ poslova koje su obavljale žene. Vještina ‘pivskih žena‘ pridonosila je ispunjenju prehrambenih potreba čitave obitelji, bez obzira na spol.
U 12. stoljeću, njemačka redovnica, znanstvenica i travarica Hildegard von Bingen otkrila je da se rok trajanja piva produljuje dodavanjem hmelja, čime je uvelike pridonijela razvoju buduće pivske industrije.
Komercijalizacija i industrijalizacija pivarstva nastupa pojavom kuge. Pad populacije značio je veće plaće za preživjele, a samim time i porast potrošnje piva. Kao posljedica potražnje nicale su tvornice, a njima su rukovodili muškarci. Dakle, pivo je postalo muškim pićem tek kada se njegova proizvodnja prestala odvijati u domu.
Čak je i domu američkog predsjednika Thomasa Jeffersona, kojeg se često naziva ‘prvim crafterom’, upravo njegova supruga Martha nadgledala proizvodnju piva, dok je recept smislio njegov rob Peter Hemings.
Pivarice su u Europi do 17. stoljeća gotovo u potpunosti nestale uslijed lova na vještice i industrijskog razvoja, no suvremena priča o ‘muževnom’ pivu nastala je u Americi nakon prohibicije. Zamah pivske industrije predvođen je radnicima (muškarcima) i oglašivači su ih prepoznali kao svoje tržište. Marketing je izgradio predrasudu o srkanju piva kao muškoj zanimaciji, a pritom su žene korištene kao mamci – saginjući se pred hladnjakom u oskudnom donjem rublju, iznad natpisa ‘Why guys always keep their beer on the bottom shelf’.
U 2012. žene su činile 10% radne snage pivske industrije, a pravih je pivarica bilo još manje. Oživljavanjem zanatskog pivarstva u kojem kvaliteta proizvoda nadmašuje značaj seksističkih predodžbi, ženama je pružena prilika da se istaknu. Međutim, godine seksističkih reklama i standardi mršavosti ostaju tvrdokorna prepreka za konzumentice, i sve dok im ne stanemo na kraj ne možemo se nadati zajedničkom užitku.
