Po riječima velike Glorie Steinem:
“Teško je pronaći nešto, osim zraka, hrane i vode, što je važnije od medija. (…) Oni za nas stvaraju ideju normalnog, bez obzira je li to normalno ispravno.”
Pred kraj 2015. godine, kada su žene na televiziji nadbrojane s dva naprema jedan, prisjećamo se deset serija čije su nas protagonistice tjedan za tjednom ove godine oduševljavale na televizijskim ekranima i s kojima smo uživali/e preispitivati status quo!
10. HUM∀NS – Anita
U Channel 4-ovoj najprofitabilnijoj premijernoj seriji u zadnjih 20 godina, idilična britanska obitelj iz bliske budućnosti kupuje roboticu Anitu, sintetičku sluškinju (synth) koja bi trebala olakšati život svojim vlasnicima. Naravno, ispostavlja se baš suprotno: Anita je defektivna i pokazuje znakove slobodne volje. Ubrzo se cijela obitelj mora zapitati: što nas čini ljudima? Što naš odnos s ovim masovno proizvedenim, umjetnim robovima govori o nama?
Humansi donose sasvim osvježavajuć recept fikcije o umjetnoj inteligenciji. Radnja se odvija pretežno na ‘domaćem’ planu, između synthova i njihovih vlasnika koji na njih projiciraju djecu, romantične interese ili naprosto seks-igračke. Iako je Anita po samoj definiciji biće bez spola, neprestano je izložena seksualizaciji, a njena nemogućnost da se opire naredbama dovodi do toga da ju vlasnik iskorištava da bi spavao s njom (i nakon toga optužio sina, kako ne bi morao priznati ženi!).
Tako se serija o sintetičkim ljudima zapravo pretvara u seriju o ljudima od krvi i mesa. Fantastična Gemma Chan pretvara lik Anite od hladne robotice do nekonvencionalne majke u samo osam epizoda, jeziva i prelijepa u jednakoj mjeri, i podiže pitanje vlasništva nad vlastitim tijelom u svijetu gdje se životom trguje kao kapitalom.
9. Broad City – Ilana & Abbi
Ovaj nezaboravni duo iz 22-minutnog sitcoma o kojem smo već pisale njujorške su komičarke Ilana Glazer i Abbi Jacobson, a na Comedy Central su se vratile s drugom sezonom svoje serije o prijateljstvu dvaju šarmantno besperspektivnih modernih žena. Dodatni ‘pečat odobravanja’ ova serija dobiva od producentice, kultne Amy Poehler (koja je također na našoj listi!).
Za razliku od konzumerističke pornografije Seksa i grada ili elitističkog fetišizma Dunhaminih Djevojaka, Broad City odiše autentičnim mladenačkim životom – Ilanine i Abbine avanture o strap-onu, travi, lošem seksu, napornim cimerima, torbicama s crnog tržišta, psećim vjenčanjima i kućnim tulumima više od ičeg slave bezuvjetno žensko prijateljstvo.
Lako ih je obožavati, ne samo zbog genijalne dovitljivosti, nego i zbog njihovog modernog, prljavog feminizma; one slave žene i seks-pozitivnost bez brige oko političke korektnosti. Droga, seks i problematični stavovi prema rasi i spolu dio su teksture gradskog života, a Broad City ukazuje da bi cenzura bila nepravedna.
8. Orange Is The New Black – zatvorenice u Litchfieldu
U svojoj trećoj sezoni, ova drama o životu u ženskom zatvoru ostaje serija s najvećim postavom glumica i najširim spektrom rasa, seksualnosti i osobnosti. Još više nego prošle, ova je sezona introspektivna i upoznaje nas s pričama zatvorenica koje dosad nisu bile u centru pažnje.
Tako saznajemo o Rosinoj povijesti pljačkanja banki, Norminom slijepom sljedbeništvu samoprozvanog proroka i Leanneinom odrastanju u amiškoj obitelji. Iako je Piper Chapman u teoriji centralni lik OITNB, njena se radnja više ne nameće i sve se Litchfieldove žene ravnopravno izmjenjuju u centru pažnje. Po samom broju različitih protagonistica, ova serija definitivno odskače na listi!
Po običaju, i ova se sezona pokazala društveno relevantnom, pokrenuvši diskurz o religiji (Black Cindy se preobraća na židovstvo), silovanju (jedan od čuvara silovao Pennsatucky), transfobiji (Sophia, trans zatvorenica kojoj ukidaju prava na hormonalnu terapiju), butchfobiji (Big Boo, butch lezbijka koja se ponosi onim što jest), a po prvi put razrađuju i likove muškaraca (čuvara) u seriji, ponudivši nam ne samo njihovo iskustvo, nego i njihovu krhkost. Serija uspijeva subverzivno razotkriti snage svojih žena, kao i razgolititi slabosti svojih muškaraca.
7. Scandal – Olivia Pope
Ovaj politički triler nosi potpis poznate kreatorice Shonde Rhimes, stoga nije iznenađujuće što se vrlo vješto nosi s problemima afroamerikanki na visokim dužnostima. Vodeću ulogu Olivie Pope, upraviteljice kriznog stožera za sigurnost američkog predsjednika, već petu sezonu tumači vatrena Kerry Washington.
Naravno, kao svaka druga drama, i ova pronalazi mjesta za toksičnu ljubavnu priču među političkim intrigama. Olivia i predsjednik Fitzgerald upleteni su u vezu za koju Salon piše:
“Dok je Olivia sićušna crnkinja gotovo potpuno opsjednuta svojim intenzivnim osjećajima – ljutnjom, strašću, ponosom – Fitz je visoki bijelac, uvijek u odijelu i kravati sa značkom. On je, u svojim manama i mekuštvu, utjelovljenje sebičnog muškarca koji ne zna da je sebičan.”
Olivia je, doista, čelična i autoritativna žena koja svojim dijalogom na ekranu pokušava preispitati tradicionalni stav prema ženama na položajima moći. Poznata je njena replika:
“Zašto ženu kritizirate da šefuje, kad bi muškarcu za isto ponašanje rekli da je odlučan?”
Žene u Scandalu pokušavaju srušiti barijere, ne samo za sebe, nego za sve žene.
6. Unbreakable Kimmy Schmidt – Kimmy Schmidt
A sada, kako kažu, ‘vrijeme je za nešto potpuno drugačije’: 22-minutni crni sitcom iz pera Tine Fey, u njenom dobro poznatom apsurdnom, urbanom stilu. Četiri žene koje su bile otete i zatočene u podzemnom bunkeru 15 godina izlaze na površinu i privikavaju se na moderni život. Da, zbilja – pogledajte na linku, serija se otvara nadrealnom auto-tune reportažom o ‘Ženama Krticama’ koje je otmičar držao u apokaliptičnom kultu.
I unaprijed se odričemo odgovornosti što se melodije nećete danima moći riješiti iz glave.
Ono što Kimmy najviše želi je nadoknaditi izgubljeno djetinjstvo (kad je bila oteta, imala je samo 13 godina) i u tom procesu shvaća da je unbreakable – jedina koju otmičar nije uspio slomiti. Seli se u New York, u podstanarstvo s genijalnim crnim gay cimerom koji pokušava uspjeti na Broadwayu, i zapošljava se kao kućna ispomoć bogataškoj manhattanskoj obitelji. Ovakva podloga daje redateljici Tini Fey savršenu priliku da podbada na račun klase, rase, spola, seksualne orijentacije i tisuću drugih zločestih, ali genijalnih tema.
Naprosto je fascinantno kako se sitcom angažira s nečim što je užasna pozadinska priča i pretvara to u najpozitivnije i najzaraznije televizijsko iskustvo, a za to je zaslužna Ellie Kemper, koja u ulozi nevine Kimmy konzistentno od limuna radi limunadu.
Mlada glumica Dylan Gelula komentirala je u intervjuu:
“[Serija] je odlična studija žena svih dobi. Ako napišete šale za njih, one će ih savršeno dostaviti. To su šale napisane za žene, što nikad nemate priliku vidjeti.”
5. Orphan Black – „Clone Club“
Još jedna od onih serija gdje je teško odabrati samo jednu glavnu protagonisticu. Orphan Black je znanstvenofantastična serija o ženama koje saznaju da su klonirane te se udružuju kako bi razotkrile priču iza vlastite kreacije.
To znači da glavna glumica, naprosto nevjerojatna Tatiana Maslany, glumi preko deset različitih likova, često u istom kadru! Čak i kada serija ima svoje uspone i padove po pitanju priče, Maslany bez iznimke oduševljava, glumeći klonove koji se prerušavaju u druge klonove s lakoćom kakva je neviđena u Hollywoodu.
Sestre klonovi nazivaju se nadimkom ‘Clone Club’, a u svojem klubu broje i malograđanske majke, i punk-rock odmetnice, i znanstvenice, i trans muškarce – pod uvjetom da svi imaju lice svestrane Tatiane Maslany. U ovogodišnjoj trećoj sezoni uveli su po prvi put i drugu zajednicu klonova, muškarce-vojnike pod vlasništvom megakorporacija.
Ispod kulisa ipak leži ozbiljna znanstvena fantastika, uz neočekivano veliku količinu pucnjave, napetosti, tajne znanosti i krvavih horor-scena. Ovo je serija koja navodi svaki način na koji kloniranje može poći po zlu, iz perspektive žena koje se proizvode. Ne samo to, ovo je serija izgrađena na ideji ženskih tijela prepuštenih milosti i nemilosti znanstvenog napretka, medicine, kapitalizma, religije, politike… bilo koje ruke patrijarhata.
4. Parks and Recreation – Leslie Knope
Junakinja ovog sitcoma poznata je već i pticama na grani; naime, Amy Poehler ove je godine zaključila sedmu i finalnu sezonu mockumentarca o sitnim birokratima u upravi grada Pawneeja, u kojoj je igrala ikoničnu Leslie Knope.
Osim što je iznimna komičarka i glumica, Poehler je i zagrižena feministica, a to se jasno očituje u liku Leslie. Vedra, entuzijastična i knopetimistična (oprostite) članica gradskog vijeća od početka svog mandata zalagala se za inkluziju žena u zajednici, bilo to volontirajući kao komunalna radnica, voditeljica izviđača ili osnivačica Galentinova.
Za razliku od apsurdnog, crnog humora njene prijateljice Tine Fey koji karikaturizira modernu Ameriku, Poehler svoju inspiraciju pronalazi na drugoj strani spektra – gradska uprava u Pawneeju naivno je idilična, a Leslie inspirativna. Posao je njen život i život je njen posao. To znači da ima nešto što je mnogim ženama u patrijarhatu nedostižno: ispunjen i cjelovit identitet.
Bilo je lijepo gledati Leslie kao ljepilo koje drži Odjel za parkove i rekreaciju skupa, čak i kada se radilo o ljudima koji su joj dijametralno suprotni, poput komično hipermaskulinog Rona Swansona. Kako kaže HuffPost:
“Leslie Knope je potpuno utjelovljenje feminizma; ona ga ne tretira kao trendi dijetu koja će izaći iz mode za nekoliko tjedana. Kroz svoje akcije demonstrira da je feminizam dobar za svakoga.”
3. Jessica Jones – Jessica Jones
Ponovno u znanstvenofantastičnoj sferi pronalazimo priču o ženi koja se, unatoč supermoćima, bori s općeljudskom problematikom: u ovom slučaju PTSP-om i seksualnim zlostavljanjem. Kao što čitatelji Marvelovih stripova znaju, Jessica Jones privatna je detektivka i totalno badass – oblači se kao beskućnica, pije kao mornar i tuče kao Hulk, te se ni za što od toga ne planira ispričati.
Osim što je prikovala za ekrane sve one koji su bili žedni za nekonvencionalnim ženskim likom, Krysten Ritter u ulozi Jess Jones dala je seriji ozbiljan i mračan ton kojim iznimno odskače od Marvelove tipične stripovske fantazije. Ovo je serija o posljedicama akcija čovjeka koji ima supermoć kontroliranja umova (Kilgrave, tumači ga dobro poznati David Tennant), a koji svoje moći iskorištava za serijsku otmicu i silovanje žena.
Jessica rješava svoju traumu rješavajući slučajeve drugih Kilgraveovih žrtava, pri čemu dobivamo uvid u mukotrpni proces kojim se preživjela osoba oporavlja od traume – i shvaćamo razlog za Jessin alkoholizam i odmetništvo. Serija zapravo koristi veličanstvenost i simbolizam superherojskih priča kako bi prenijela istine o preživljavanju zlostavljanja i o prirodi zlostavljanja samog, uključujući kako ljudi postaju zlostavljači.
Jessica Jones iznimna je priča o nasilju koje muškarci provode nad ženama, bilo ono silovanje, uhođenje ili zlostavljanje. Dodamo li tome bogati postav ženskih likova različitih seksualnosti, s interracijalnim romantičnim interesom, Jessica Jones postaje najnoviji naslov ove godine koji se ne propušta.
2. Outlander – Claire Beauchamp
Povijesna drama sa znan-fan elementima, čije smo subverzivne ideje već nadugo i naširoko analizirale, ove je godine dovršila svoju prvu sezonu i pritom podigla prašinu na svim frontama. Bilo pitanje emancipacije spola i seksualnosti, ili destigmatizacije seksualnog zlostavljanja, ili istraživanje majčinstva, trudnoće i poroda – ova serija imala je sve, a u središtu se nalazila protagonistica i naratorica Claire Beauchamp.
Već u prvih dvadeset minuta, serija nam daje do znanja koliko je lik Claire, koji tumači elegantna Caitriona Balfe, nekonvencionalan. Od krvavih prizora iz Drugog svjetskog rata, gdje je Claire bila liječnica, do intimnih scena s mužem, koje su fokusirane na gratifikaciju žene; Claire pokazuje samouvjerenost i inicijativu, te više od svega umijeće, znanje i moć žene koja se aktualizirala kroz sve aspekte života, i emocionalni, i seksualni, i profesionalni.
U moru tragičnih junakinja i slomljenih žena u fikciji, Claire je lik konstruiran tako da se s njom želimo poistovijetiti – Claire je heroina u punom smislu riječi: čak i u svojim nesavršenostima, dobar je uzor!
Moglo bi se reći da je to najveći razlog za nezaustavljivu popularnost serije, to što ju predvodi potpun, kompleksan lik. Kako je rekla sama Caitriona Balfe:
“Koliko je [Claire] strastvena u svojoj seksualnosti, toliko je strastvena u svojoj potrebi da liječi ljude i u svojem kapacitetu za empatiju. Ona je osoba koja živi vrlo ispunjeno. (…) Zato je Claire bezvremenski lik.”
1. Fargo – žene
Neočekivano iznenađenje i definitivni pobjednik na listi nadrealna je drama braće Coen, kreatora istoimenog kultnog filma iz ’96. Čitatelji koji su upoznati s njihovom kinematografijom znat će da ova serija odstupa od ostalih kandidata s liste, samim time što svojom upečatljivom filozofijom i vizualima već bježi od mainstream televizije i zalazi u umjetničke vode.
Druga sezona odvija se u 1979. godini, a uz standardnu recepturu s komičnim psihopatskim kriminalcima, sveopćom malograđanštinom i nesagledivim zlom sadržanim u ubojici-sociopatu, ovaj je put gradivni element priče i ženska emancipacija u post-vijetnamskoj Americi.
Coenovska tendencija za apsurdističkim dijalogom, meta-šalama koje ne vode nikamo i nadrealnim likovima potpuno je novo i neočekivano mjesto za pronaći feminizam. On se odvija iza kulisa, s ostatkom Fargovog diskurza o politici, religiji, rasizmu i seksizmu; motivima koji izlaze na površinu samo kao karikature, a koji motiviraju likove na najdubljoj razini (poput heroja prve sezone, Lestera, koji opravdava svoje zločine potragom za izgubljenim maskulinitetom).
Kako piše ova izvrsna Deciderova (psiho)analiza, u drugoj su sezoni upravo žene te koje su imale pokretačku ulogu u narativu. Seriju ubojstava nehotice je začela frizerka Peggy Blumquist (Kirsten Dunst), malograđanka koja pati za samoaktualizacijom i bijegom od rutine braka. Rat koji je uslijedio između kriminalnih organizacija predvodi Floyd Gerhardt (Jean Smart), mafijaški matrijarh, a njena unuka, mlada Simone (Rachel Keller), manipulira i trguje seksualnim uslugama u znak protesta protiv svojeg isključenja iz rata koji vodi njena obitelj.
Da su žene najlucidniji likovi i najveći uzurpatori tradicionalne muške moći demonstrira i Betsy Solverson (Cristin Milioti), šerifova kći koja uočava tragove i uzorke u složenoj kriminalnoj priči koja je svima ostalima prešla preko glave. Odličan je i Floydin citat:
„Što onda ako je djevojka? Djevojke odrastaju u žene, koje mijenjaju muškarcima pelene.“
Naš periskop u ustrašeni patrijarhat kasnog 20. stoljeća likovi su anksioznih muškaraca koji postaju agresivni čim se njihov maskulinitet ugrozi, pa se tako protagonistice sukobljavaju sa zlostavljačima i na vanjskom i na unutarnjem planu. Pritom je impresivno kako ih Fargo ne omalovažava, niti stvara otrovne fatalne žene, nego prikazuje vrlo stvarnu anksioznost koja se javila kada su žene postale vidljivije i zahtjevnije u društvu kojim dominiraju muškarci.
U kombinaciji s vrhunskom režijom, nenadmašnom estetikom i jedinstvenim načinom da, ne rekavši ništa smisleno, ipak kaže sve, Fargo zasjeda na prvo mjesto ovogodišnje liste najupečatljivijih TV serija.
