Jedna od kontinuiranih pritužbi nekih čitatelja/ica fantasyja i znanstvene-fantastike na račun spisateljica jest da one navodno ‘uništavaju’ žanr zagađujući ga romantikom i ostalim ‘ženskim’ stvarima, prenosi Wired.
Ova je seksistička primjedba jedan od razloga zbog kojeg su spisateljice fanatasyja i SF-a puno manje vidljive od nekih njihovih muških kolega za koje se čulo i izvan uskog kruga obožavatelja žanra (najočitiji primjeri su George R.R. Martin i J.R.R.Tolkien).
Za one koji tvrde da seksizam ne postoji ili da zapravo nije problem, sjetite se samo da je izdavač Harry Pottera inzistirao da se roman izda pod inicijalom, i to da slučajno ne bi odbio muške čitatelje.
Također, kako je nedavno lijepo primijetila spisateljica Joanne Harris, radovi ženskih spisateljica često se brendiraju kao ‘ženska književnost’, čime se prešutno pretpostavlja da su onu ‘pravu’ napisali muškarci.
Kada govorimo o SF-u i fantasy-u, zanimljivo je primijetiti kako se zamišljaju i stvaraju progresivni svjetovi sa čudesnim vanzemaljskim bićima, a istovremeno se njhove patrijarhalne postavke uzimaju zdravo za gotovo, kao nekakav „prirodni poredak“ stvari.
Primjerice, patrijarhat u Game of Thrones-u opravdava se potrebom za ‘historijskom točnošću’, iako je malo vjerojatno da je sredni vijek imao puno toga zajedničkog sa izmišljenim Westerosom. Ženski likovi Game of Thrones-a su kvalitetno i kompleksno razrađeni, no, kao što primjećuje Dan Whol, nije jasno otkud dolazi potreba da ih se postavi u patrijarhalne društvene odnose kada žanr ima i više nego dovoljno potencijala za subverziju.
Revolucionarni potencijal žanra nije promaknuo spisateljicama poput Ursule K. Le Guin i Joanne Russ koje su već od 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća pisale o subverziji postojećih rodnih uloga i kreirale potpuno nove društvene odnose.
Na tragu Ursule K.Le Guin američka spisateljica N.K.Jemisin problematizira seksizam i rasizam kroz svoje fantasy romane. U intervju-u za Guardian sama Jemisin kaže da:
“Kao žena ne-bijele rase nemam nikakvog interesa za održavanjem status-quo-a. Zašto bih? Status-quo je štetan i poprilično seksistički i rasistički, pun loših stvari koje se trebaju promijeniti.”
Njezin prvi roman Stotinu tisuću kraljevstva (2010.) nominiran je za prestižne nagrade u fantasy industriji kao što su Nebula, Hugo i World Fantasy Award. Kao reakcija na činjenicu da nominacije za Hugo nagradu u poslijednje vrijeme idu u nešto manjem omjeru bijelim muškarcima, ranije ove godine pojavila se grupa nezadovoljnih fantasy i SF pisaca koji se nazivaju Sad Puppies i Rabid Puppies i koji su se solidarizirali s Gamergatom (koji je također nastao kao protestna reakcija na feminističku kritiku video igrica).
Jedan od članova navedene grupe Rabid Puppies, pisac Theodore Beale (poznat pod online nadimkom Vox Day), izbačen je iz organizacije Američkih pisaca/spisateljica znanstvene-fantastike zbog svojih rasističkih komentara na račun Jemisin i njezine nominacije.
Geek kultura, koja podrazumijeva eksperte ili entuzijaste određenih područja kao što su video igrice ili stripovi, smatra se muškom domenom u kojoj žene moraju dokazivati svoja znanja ili interese da bi se shvatile ozbiljno, da nisu samo došle radi muškaraca.
Ako se žene usude prozvati određene aspekte te kulture seksističkima, pojavi se bijesna grupa muškaraca koji protestiraju i brane ‘svoje’ područje. Maltretiranje i šikaniranje se odvija i uživo i putem interneta tako da je paljbi ovih frustriranih muškaraca gotovo nemoguće pobjeći.
Slična situacija koja se dogodila gejmericama koje je napao Gamergate događa se i spisateljicama SF i fantasya. Kolege SF pisci se ponašaju patronizirajuće ili izravno seksistički, a u trenutku kada netko poput SF spisateljice Ann Aquire odluči progovoriti, dočeka ju paljba uvredljivih, seksističkih i prijetećih komentara koji samo potvrđuju upravo ono o čemu ona piše.
Njezino iskustvo nažalost nije izolirani incident, već ružna stvarnost velikog broja SF spisateljica. Postoji svijest o tome da je SF zajednica nezdravo okruženje za pluralizam glasova, no sve je više autorica koje o seksizmu i šovinizmu progovaraju kroz svoje romane i intervjue. Ipak, da bi se ovom problemu učinkovito doskočilo, bitna je i podrška koja problemu pristupa iz perspektive muških spisatelja koji su svjesni svoje privilegije i žele dati prostora svima.
