Osnovana prije više od 2000 godina, Gambaga je dom za oko 130 žena koje su unutar svojih zajednica u nekom trenutku proglašene vješticama, bilo to nakon što su postale udovice ili nakon što su im se razboljeli mlađi članovi/ice obitelji.
Nakon što je za zajednicu u Gambagi čuo u osnovnoj školi, a zatim ponovno na kolegiju ‘Afričke studije’ koji je polazio na fakultetu, fotograf Eric Gyamfi odlučio je posjetiti Gambagu kako bi mogao bolje razumjeti životne navike njenih stanovnica.
„Imao sam veliku želju iz prve ruke čuti sve o njihovim životima.“ rekao je Gyamfi u razgovoru s novinarkom Huffington Posta.
Gyamfi je prvo doputovao do okruga Istočni Mamprusi u Gani, gdje ga je dočekala voditeljica kampa Yahaya Wuni. Tek nakon temeljitog ispitivanja, gostima je dopušteno da posjete kamp u pratnji jedne od kćeri voditeljice ili pouzdanih stanovnica kampa.
„Objasnio sam kako bih volio fotografirati stanovnice kampa na jednak način na koji bih fotografirao svoju baku. Želio sam da se osobe koje pogledaju moje fotografije mogu zapitati ‘Gdje su tu vještice?’“ rekao je Gyamfi.
Sve su fotografije iz ovog serijala napravljene u prilično krupnim kadrovima koji detaljno prikazuju njihova izborana lica i izražajne oči koje odaju dojam potpune staloženosti. Najstarija žena u kampu ima 90, a najmlađa tek 17 godina.
Osim što ih je fotografirao, Gyamfi je neke stanovnice kampa i intervjuirao kako bi saznao kako su završile ondje. Jednoj je ženi bilo naređeno da izliječi nećaka svog muža, a nakon što to nije bila u stanju učiniti, muž ju je uz pomoć nekoliko muškaraca pretukao. Osjetila je da nema drugog izbora doli da pobjegne u kamp u Gambagi.
„Na prvi pogled radi se o zajednici poput svih ostalih, mjestu na kojemu život nastavlja svojim tokom. Ali kada ovdje provedete neko vrijeme i upozna stanovnice kampa, ne možete se ne zapitati o uvjetima u kojima te žene žive i svim negativnim i pozitivnim aspektima iskustava koje dijele. Postoji velika doza međugeneracijske solidarnosti koja je nažalost ograničena sredstvima kojima mlađe stanovnice kampa raspolažu. Mnoge od njih odustale su od nade da će se ikada moći vratiti životima kakve su vodile prije dolaska u kamp. A mnoge od njih to niti ne žele.“ kazao je je Gyamfi.
Iako je tijekom svog posjeta kampu razotkrio mnoge tragične priče, Gyamfi ne skriva želju da svojim fotografijama prikaže i ljudskost optuženih žena te time pridonese globalnom rješenju problema diskriminacije koji je doveo u takvu životnu situaciju.
„Kako da ponukamo ljude da se empatiziraju s drugim ljudskim bićima i prestanu ih zlostavljati i stigmatizirati? Svi smo mi ljudi od krvi i mesa, istovremeno snažni i ranjivi, sposobni da budemo zli jednako kao i dobri.“ zaključio je Gyamfi. [E.H.]
{gallery}Vjestice iz Gambage{/gallery}
