Objavljeno

Slatkice – film o djevojačkom odrastanju i otporu

Poluautobiografski prvijenac Slatkice (Mignonnes/Cuties) francusko-senegalske redateljice Maïmoune Doucouré, premda je u SAD-u izazvao kontroverze zbog navodne seksualizacije protagonistkinja, na empatičan način prikazuje odrastanje djevojčica prepuštenih samima sebi u gradskim sredinama.

Priča o djevojčici Amy koja nastoji odbaciti opresivne obiteljske vrijednosti pridružujući se plesnoj grupi te izvodeći senzualne plesne pokrete, naišla je na nerazumijevanje diljem svijeta. Nakon pobjede na Sundance Festivalu u siječnju ove godine, film se u kolovozu pojavio na platformi Netflix bitno promijenjenog vizuala. Prvobitni poster kojim je predstavljen, na kojem se nalazila fotografija veselih djevojčica koje trčkaraju ulicom, zamijenjen je fotografijom na kojoj glavne junakinje poziraju u pripijenoj odjeći pućeći usne. Shvativši pogrešku koju su učinili, rukovodioci Netflixa promptno su se ispričali, ali šteta je već bila učinjena.

Krenula je lavina komentara o navodnoj promociji hiperseksualizacije maloljetnica u filmu, a nekoliko američkih senatora javno ga je osudilo, tražeći daljnju istragu o pornografiji – bez obzira na činjenicu da većina njih film nije niti pogledala. Hashtag #CancelNetflix postao je viralan, a film je opisivan kao pedofilski uradak. Većina negativnih kritika došla je iz SAD-a, dok optužbe za pedofiliju nisu naišle na plodno tlo u Francuskoj, gdje je film nastao, kao niti u Senegalu.

Navedene kritike nepravedno su gurnule u drugi plan pravu narav filma, u čijem središtu je jedanaestogodišnja Amy, djevojčica senegalskog porijekla, opterećena konzervativnim miljeom u kojem odrasta.

Redateljica Maïmouna Doucouré

Saznavši da njezin otac, koji se nalazi na putu u Senegalu, na povratku planira dovesti kući svoju drugu, novu suprugu, Amy pada u očaj. Kao kanal za ljutnju koju osjeća prema vlastitoj obitelji, Amy počinje plesati. Pridružuje se skupini glasnih i divljih djevojčica, jednako izgubljenih kao Amy. Ubrzo prihvaća njihov modni izričaj – pripijena odjeća, kratki dekoltirani topići i mnogo, mnogo šminke.

Djevojčice naporno treniraju za natjecanje u plesu, osmišljavajući koreografiju čiji je glavni element twerkanje. Uvjerene da su neprestane svađe s drugim učenicama, provokativna odjeća i nepoštivanje pravila izraz slobode, potpuno su predane svome cilju – moraju pobijediti na natjecanju.

Međutim, prilikom finalnog nastupa, izvodeći seksualizirane pokrete u oskudnoj odjeći, praćene najprije ushitom, a potom gnušanjem publike, Amy naglo shvaća da njihov ples nema veze sa slobodom. Napušta pozornicu, odlazi kući na ono što je trebala biti svadbena proslava njenog oca i njegove nove supruge, gdje konačno nailazi na ono za čime najviše žudi – na majčino razumijevanje. Tek sada postaje slobodna, skida sa sebe odjeću s nastupa, oblači jednostavne traperice i majicu, odbacivši time istovremeno i nametnutu tradiciju i nametnutu seksualizaciju, te izlazi u dvorište kako bi bila ono što doista jest – dijete.

Na primjeru djevojčice koja žonglira između dviju opresivnih atmosfera, one konzervativnog senegalskog kućanstva i naizgled liberalnog svijeta koji nalazi na socijalnim mrežama, film Slatkice osvjetljava tanku liniju između osnaživanja i omalovažavanja žena. Upravo suprotno od onoga za što ga optužuju, film jasno osuđuje objektivizaciju i hiperseksualizaciju žena i djece. Prikazavši djevojčice bez roditeljske podrške, osuđene na potragu za idealima na bespućima interneta, redateljica izgubljenim djevojčicama nudi razumijevanje za kojim toliko žude. 


Povezano