Kada su kreatori Appleove Siri prošlog mjeseca otkrili Viv na događanju TechCrunch Disrupt NYC, publika i mediji bili su oduševljeni. Predstavljena kao inteligentno sučelje za sve, Viv je osobna digitalna asistentica s gotovo transcendentalnom razinom sofisticiranosti. Dizajnirana je da se neprimjetno kreće kroz servise i ispunjava složene zadatke poput “Nađi mi mjesto kamo mogu odvesti ujaka alergičnog na kikiriki ako sutra kiši u Clevelandu”. Viv je ujedno i posljednja u nizu virtualna pomoćnica sa ženskim glasom i ženskim imenom.
Uz Siri, čije je nordijsko ime znači prekrasna žena koja te vodi do pobjede, Amazonovu Alexu i Microsoftovu Cortanu, nazvanu prema zamamnom ženskom liku iz videoigre Halo koji nosi holografsku čarapu za tijelo.
Vrlo općenito gledano, robote možemo svrstati u jednu od tri kategorije, one identificirane muškima, one koji se takvima čine te androgine robote, no postoji jedan tip umjetne inteligencije koji ne potpada u ove kategorije i ima tendenciju biti povezan sa ženskim rodom – bestjelesni glas GPS sustava, govorne pošte i pametnih telefona, piše Rebecca J. Rosen.
Iako Siri na pitanje o svom rodu odgovara da ga nema, „Poput kaktusa i nekih vrsta ribe.“, složit ćemo se da i ona i druge spomenute digitalne asistentice zvuče kao žene, a tome u prilog idu i zamjenice koje im se pripisuju, no zašto su digitalni asistenti/ce pretežito žene?
Neki kažu da ljudi preferiraju ženske glasove, a drugi da su u našoj kulturi tajnice i administrativne asistentice obično žene. No bez obzira na to, jasno je da stalno prikazivanje digitalnih asistenata/ica kao žena ima utjecaj u stvarnom životu: stvara vezu između ženskog glasa i pokornosti. Te ‘žene’ pomažu vam u svakodnevom planiranju, potrazi za stvarima koje trebate ili kada ste izgubljeni, ili jednostavnije rečeno, odrađuju ženski posao, klasični posao osobne tajnice.
Profesor komunikologije Clifford Nass, autor jedne od ključnih djela tog polja znanosti, Wired for Speech, piše da ljudi od ženskih glasova očekuju pomoć pri riješavanju problema, dok muške glasove shvaćaju kao autoritarne figure koje im govore kako da riješe problem. Budući da od tehnologije očekujemo da nam pomogne, a ne da nam naređuje, odabiremo ženske glasove.
Dok društvene znanosti istražuju zašto žene toliko zaostaju za muškarcima u vodećim ulogama na poslu, sve je više dokaza da nesvjesne predrasude igraju važnu ulogu. Erika Hall, profesorica na poslovnoj školi Goizueta sveučilišta Emory, kaže da nesvjesne predrasude potječu od kulturnog znanja koje upijamo iz svijeta oko sebe. To znanje može doći iz filmova i s televizije, od nastavnika i članova obitelji. Jednostavno ga upijamo živeći u društvu.
Nesvjesne predrasude se događaju kada se ponašamo diskriminatorno jer nas naše nesvjesno kulturno znanje vodi u djelovanju. A to je znanje posvuda. Naše društvo prikazuje žene kao oslonac i kao asistentice, a ne kao vođe i protagonistice.
Nedavno je istraživanje pokazalo da su žene protagonistice u samo 22% filmova iz 2015. s najvećom zaradom (i da je samo 13% protagonistica u filmovima koje su režirali muškarci). Istraživanje videoigara pokazalo je da su ženski likovi pretežito sporedni, često pomagačice glavnom muškom liku, a istraživanje televizijskog programa pokazalo je da žene čine većinu pomagačica i likova za administrativnu potporu. To stvara deskriptivne stereotipe o tome kakve su žene, odnosno da su žene prirodno više za potporu, nego za vodstvo.
Budući da su Viv i njezine kolegice žene, njihovo korištenje pridonosi ukupnom kulturnom znanju o tome tko su žene i što žene rade. Svaki put kada kažete: “Viv, naruči mi sendvič od puretine” ili “Viv, naruči mi Uber”, jača se veza između pojmova žena i asistentica. Prema Calvinu Laiju, doktorandu s Harvarda koji se bavi nesvjesnim predrasudama, naše asocijacije ovise o količini naše izloženosti njima. Kako se ove asistentice umjetne inteligencije razvijaju i postaju popularne, povećava se i naša izloženost vezi pojmova žena i asistentica.
Posljedice ovih stereotipa iz stvarnog života dobro su dokumentirane. Istraživanje je pokazalo da ljudi preferiraju žene kao potporu, a muškarce kao vođe. Studija o studentima/cama inženjerstva sa Sveučilišta Michigan pokazala je da kada studenti/ce prezentiraju svoj rad, muškarci prezentiraju ključnu materiju rada, a žene igraju ulogu potpore muškom stručnjaku. U drugoj je studiji otkriveno da ljudi proglašavaju muškog kandidata sposobnijim od kandidatkinje za mjesto voditelja/ice laboratorija u situaciji s identičnim životopisima. Treća je studija pokazala da prodavačice zarađuju manje od prodavača, dijelom i zato što im se uskraćuje pomoćno osoblje. Zašto bi pomagačici trebali pomagači?
Zbog deskriptivnih stereotipa žene se ne smatraju pogodnima za vodeće položaje, no stereotipi mogu biti i preskriptivni. Od žena se očekuje da se prilagode stereotipima pomagačice te ih se kažnjavaju ako ne uspiju u tome.
Istraživanje lingvista Kierana Snydera o procjeni izvedbe u tehnološkim tvrtkama pokazalo je da se žene rutinski kritizira ako im osobnost odudara od stereotipa o ženstvenosti. Žene, no ne i muškarce, stalno se opominje ako su oštre ili ne daju priliku drugima. Drugim riječima, kažnjavaju ih jer nisu dobre pomagačice i potpora.
U studiji psihologinje Madeline Heinemann sa Sveučilišta New York, žena koja ostaje do kasno u uredu da pomogne kolegi ocijenjena je manje od muškarca koji ostaje pomoći te je žena negativnije ocijenjena kada odbije ostati. Od žena se očekuje da pomažu i ne dobivaju nagradu za to, to je jednostavno ispunjavanje očekivanja. No ako odbiju pomoći, smatraju ih sebičnima. I žene su svjesne tog očekivanja. U studiji o medicinskim stažistima/cama, stažistica je rekla: “Kad zatražim nešto, najvažnije je da ne zvučim kao da izdajem naredbe”.
Što nas više kultura uči da povezujemo žene s asistenticama, to će više stvarne žene biti viđene kao asistentice i kažnjavane kada se ne ponašaju tako. U ovom trenutku, kada se sve više pozornosti pridaje ulogama žena na radnom mjestu, ključno je obratiti pozornost na naše kulturne uloge.
Izbjegavajmo lažan izbor između muških i ženskih glasova. Ako nas asistenti/ice umjetne inteligencije trebaju odvesti u budućnost, zašto ne bismo transcendirali rod? Možda bi glas mogao biti neodređenog spola ili se izmjenjivati između muškog i ženskog. Ako ništa drugo, osnovne postavke tih asistenata/ica ne bi trebale uvijek biti žene. Promijenite Viv u Viktor i možda će od manjeg broja žena na sljedećem sastanku biti zatraženo da budu zapisničarke.
Izvor: New Republic / Prevela i prilagodila: Lana Perišić
