Povodom Dana svetog Patrika, spisateljica Marthine Satris izdvojila je za The Hairpin sedam strašnih žena koje su svojim radom obilježile irsku povijest!
Maud Gonne
Maud Gonne MacBride bila je irska revolucionarka, sufražetkinja, glumica i muza pjesnika Williama Butlera Yeatsa.
Gonne je dvadeset i pet godina odbijala Yeatsove prosidbe inzistirajući na ‘duhovnoj vezi’ koju su izgradili na zajedničkim interesima te odbacivala sve nagovore da se odrekne svojih političkih ideja. Paralelno s nekonvencionalnim bračnim životom, neumorno je njegovala onaj politički – kao pokretačica nacionalističkih novina i feminističkih aktivističkih grupa. Pisala je i ilustrirala knjige te glumila u Dublinu i Parizu, uživajući divljenje zbog svoje prerafaelitske ljepote i glumačke vještine.
Grace O’Malley ili Gráinne, piratska kraljica Irske
Kao predvodnica klana O’Malley, Gráinne je u 16. stoljeću nadzirala zapadnu obalu Irske, područje zvano County Mayo, i upravljala moćnom flotom trgovačkih brodova koji su po potrebi postajali piratski. Zahvaljujući folkloru i nekim engleskim zapisima znamo da je bila vrlo obrazovana i sposobna te da je opustošila brojne britanske brodove.
U nadolazećim stoljećima ime Grace O’Malley provlačilo se kroz nacionalističke pjesme, no njezina je odanost bila rezervirana isključivo za vlastiti klan: pregovarajući s kraljicom Elizabetom I. (na latinskom!) Gráinne se pridružila borbi protiv nemirnih irskih klanova, a na štetu irskih napora za slobodu. Detaljnu biografiju Grace O’Malley napisala je Anne Chambers.
Mary Kenny
Predvodila je Irish Women’s Liberation Movement, grupu koja je početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća javno kritizirala seksizam u irskim zakonima i društvu općenito.
Ustav napisan 1937. prozivao je žene prvenstveno majkama i suprugama, zabranjujući rastavu i pobačaj. U svibnju 1971. irske su se feministkinje, na čelu s novinarkom Mary Kenny, ukrcale na ‘kontraceptivni vlak za Belfast’ (u Sjevernoj Irskoj pilula je bila dostupna) da bi se kući vratile mašući paketićima Durexa pred carinicima. Zbog nedostatka spolnog odgoja sudionice ovog pokreta jedva da su znale što tražiti u ljekarni, no njihov je napor glasno odjeknuo i Mary Kenny dobila je priliku zalagati se za svoj cilj na nacionalnoj televiziji.
Godine 1972. Katolička crkva izgubila je svoje posebno mjesto u ustavu, a osam godina kasnije kontracepcija je postala dostupna uz recept.
Grofica Constance Markievicz
Grofica Markievicz svoj je aristokratski status i bogatstvo stavila na raspolaganje revolucionarnim socijalističkim idejama. Bila je među vodećim figurama Uskršnjeg ustanka 1916. i prvog vala feminizma.
Četiri je puta zatvarana zbog izdaje u razdoblju između 1911. i 1920., no britanska se vlada pokazala bespomoćnom pred njezinom političkom voljom: uvježbavala je mlade vojnike (irsku verziju izviđača) te nagovarala žene da nabave revolvere i oslone se na ‘vlastitu hrabrost, vlastitu istinu i vlastiti zdrav razum’.
Bila je i prva žena izabrana u Donji dom britanskog parlamenta, no budući da je u to vrijeme bila u zatvoru, nije u njemu mogla sudjelovati. Posljednji put je zatvorena u dobi od 55 godina kao izdajnica Irske (jer nije pristajala na kompromis s Britancima), a oslobođena je nakon štrajka glađu, mjesec dana kasnije. Na dan njezina sprovoda 1927., ulice Dublina vrvjele su radnicima/cama i političkim aktivistima/cama.
Mary Robinson
Godine 1990. izabrana je za prvu irsku predsjednicu, a po završetku predsjedničkog mandata 1997. preuzela je drugi, onaj UN-ove Visoke povjerenice za ljudska prava. Mary Robinson odrastala je u dobrostojećoj obitelji, ali u svom političkom djelovanju nastojala je dati glas potlačenima.
Već u 25. godini dobiva mjesto profesorice na pravnom fakultetu Trinity College Dublin, a potom se kandidira za mjesto u senatu, koje 1969. i dobiva kao nezavisna kandidatkinja. Dvadeset godina poslije dobila je priliku nadopuniti aktivističku dimenziju predsjedničke pozicije i to iskorištava, posebno zauzimajući se za intervenciju u Ugandi 1994. Zalagala se za prava žena, LGBT zajednice i, naravno, za prava siromašnih.
Prljave prosvjednice u zatvoru Armagh
Mnoge sjevernoirske žene borile su se za građanske slobode, a njihov angažman – od mirnih prosvjeda do aktivnog sudjelovanja u IRA-i – nerijetko je bio kažnjavan zatvorom. Godine 1980. zatvorenice optužene za terorizam protiv Britanije pretočile su zlostavljanje svojih čuvara u snažan politički prosvjed. Sadizam čuvara očitovao se u pustošenju imovine, fizičkom nasilju te uskraćivanju posjeta i medicinske skrbi. Kap koja je prelila čašu bila je zabrana korištenja zahoda. Noćne posude nisu bile zamjenjivane novima pa se sadržaj prelijevao, a čuvari su činili sve kako bi onemogućili zatvorenicama da ga se riješe.
Umjesto da zapadnu u očaj, zatvorenice su započele organizirani ‘prljavi prosvjed’, prekrivajući zidove svojim tjelesnim tekućinama (to uključuje i menstruaciju) i izmetom. Prosvjed je trajao 13 mjeseci, a osim zaokreta u odnosima moći izazvao je i šok u organizacijama poput konzervativne IRA-e, u kojoj je doprinos žena napokon prepoznat te su nakon toga prvi put uključene u odlučivanje.
Eibhlín Dubh Ní Chonaill ili Eileen O’Connell
Eibhlín Dubh Ní Chonaill bila je irska plemkinja i pjesnikinja 18. stoljeća, čija tužaljka The Lament for Art O’Leary glasi kao najljepša poema napisana u tom razdoblju na području Britanije i Irske.
U svom veličanstvenom djelu od gotovo 400 stihova, Eileen oplakuje ubojstvo svoga muža i grdi njegove ubojice. Poput svoga muža, koji je kažnjen jer je prekoračio katoličko ograničenje vrijednosti imovine, ona svojim njegovanjem poganske tradicije naricanja prkosi odredbama katoličkih svećenika.
Njezini su stihovi usmeno prenošeni stotinama godina, predstavljaju posljednju poznatu bardsku poemu i čine vidljivom potisnutu tradiciju ženskog pjesništva.
Prevela i prilagodila: Sara Maksimović
