Između 1917. i 1926. godine, tvrtka U.S. Radium Corporation u lokalnoj je tvornici zaposlila je oko 70 žena iz okruga Essex u saveznoj državi New Jersey, kako bi bojile satove koji svijetle u mraku. Radilo se o najnovijem izumu kojeg su koristili američki vojnici, a rečeno im je da je radioaktivna boja kojom su bojale lica i kazaljke satova potpuno bezopasna. Ispostavilo se naravno, lagali su.
Svakoga dana obojile su do 250 satova, ližući pritom vrhove svojih kistova kako bi dobile finiju liniju. Ne znajući da boja koju koriste sadrži radij, na taj su način u svoje tijelo unosile nepoznatu količinu otrovnog i radioaktivnog elementa. Do 1927. godine više od 50 radnica umrlo je od posljedica trovanja radijem koji je, pojednostavljeno rečeno, nagrizao njihove kosti.
Kada bi danas iznad njihovih grobova prošli/e Geigerovim mjeračem, kazaljka bi i dalje pokazivala određenu razinu radioaktivnosti, više od 80 godina nakon njihove smrti.
Procjenjuje se da je početkom ’20-ih godina prošlog stoljeća gotovo 4000 radnika/ca, samo u SAD-u i Kanadi, zaposleno u raznim korporacijama koje su izrađivale slične satove, koje su doživjele procvat nakon uspješnog razvitka radioaktivne boje koja svijetli u mraku. Izumitelj te boje, Dr. Sabin Arnold von Sochocky, i sam je umro 1927. godine od posljedica izloženosti radioaktivnom materijalu, a točan broj ljudi koji su preminuli od izloženosti radiju i dalje je nepoznat.
Bilo je to doba kada opasnosti radijacije nisu bile poznate široj javnosti. Na početku 20. stoljeća radij je bio američki najdraži ‘čudotvorni’ sastojak, a kućanski proizvodi bazirani na radiju postali su norma. Od lijekova za prehladu i gripu i paste za zube, do dječjih igračaka i pitke vode, radij je postao sveprisutan. Čak su i proizvodi koji nisu sadržavali taj ‘magični’ sastojak tvrdili u svojim reklamama da su radioaktivni.
U Parizu je kozmetički brand Tho-Radia, kojeg je razvio Dr. Alfred Curie (nije bio u nikakvoj vezi sa Marie Curie) postao veliki hit, a trend radioaktivnog make-upa na taj je način populariziran i u SAD-u. Linija je uključivala ruževe za usne, kreme za lice, sapune i paste za zube koje su sadržavale radij i torij. Očekuje se da će torij u budućnosti zamijeniti uran u nuklearnim reaktorima.
Ono što je najzanimljivije u cijeloj ovoj priči, nije činjenica da je javnost bila toliko neinformirana o opasnostima radija i radioaktivnosti, već činjenica da su postojale osobe koje su bile vrlo dobro upoznate sa svim opasnostima, a šutjele su.
Menadžeri i znanstvenici u U.S. Radium Corporation znali su da je glavni sastojak u njihovoj UnDark boji otprilike milijun puta radioaktivniji od urana i vrlo su dobro pazili da izbjegnu bilo kakvu izloženost. Dok su njihove radnice, tek izašle iz srednje škole, gutale otrovni radij svakoga dana, vlasnici i kemičari koristili su olovne maske i pincete dok su baratali materijalom.
No, nemar tu ne prestaje. Tvrtka je čak medicinskoj zajednici predala literaturu koja je pokazivala „štetne utjecaje“ radija na ljudsko zdravlje, no, liječnici su tada prepisivali radij za liječenje svega, od gripe do raka. Tvrtke koje su koristile radij bavile su se i vojnom tehnologijom i imale su duboke džepove i utjecajne veze. Sve je to osiguralo nevoljkost javnog govorenja o štetnosti radija i odlučnost da se posljedice zataškaju.
Početkom 20-ih godina, zaposlenice su počele osjećati prve simptome trovanja. Čeljusti su im otekle i počele propadati, a zubi su im počeli ispadati bez njima jasnog razloga. Postoji jedan strašan izvještaj koji govori o ženi koja je otišla kod zubara da joj izvadi zub, ali zubar joj je slučajno iščupao i dio čeljusti.
Lokalni zubar krenuo je stoga istraživati fenomen misteriozno propadajućih kosti čeljusti koji je mučio žene njegovog grada i otkrio da su sve bile zaposlenice U.S. Radium Corporationa. Kada su i same bivše radnice krenule istraživati mogućnost da su njihovi poslovi bili odgovorni za loše stanje njihovog zdravlja, pregledali su ih ‘sveučilišni specijalisti’. Kasnije se otkrilo da ti takozvani specijalisti bili toksikolozi koje je plaćao U.S. Radium Corporation. U isto su vrijeme provodene i studije radnih uvjeta u tvornici koje su pokazale da gotovo sve površine u tvornici svijetle zbog radijacije te da je krvna slika gotovo svih zaposlenih neobična. Oni su dakako kasnije prepravljeni, i tvrdili su da sve radnice oličenje dobrog zdravlja. Tvrtka je tako smrt svojih radnica pokušala pripisati sifilisu, uništavajući ujedno reputacije mladih neudanih žena koje su došle raditi za njih.
Bile su potrebne dvije godine da bivše radnice pronađu odvjetnika koji bi ih bio voljan zastupati u tužbi. Do trenutka prvog saslušanja, njihovo zdravlje je bilo toliko narušeno da nisu mogle ni dignuti ruku kako bi položile zakletvu kod svjedočenja. Do drugog ročišta, sve su bile toliko bolesne da nisu mogle prisustvovati samom suđenju.
Kako nisu očekivale da će živjeti dovoljno dugo da dočekaju presudu, odlučile su prihvatiti izvanparničnu nagodbu. Prema nagodbi, svaka od njih dobila je, u današnjoj protuvrijednosti, oko 100,000 dolara, a tvrtka je platila i troškove njihovog liječenja i odvjetnika. Primale su i rentu od 600 dolara godišnje do kraja svog života.
Zadnja tužiteljica umrla je dvije godine nakon potpisivanja nagodbe. No, ono što su postigle imalo je trajne efekte. Natjerale su industriju na poboljšanje svojih sigurnosnih standarda, a mogućnost radnika/ca da tuže i traže odštetu zbog loših uvjeta rada postala je sudska praksa nakon njihove tužbe. U.S. Radium Corporation nastavila je proizvoditi satove koji svijetle u mraku koristeći radij, no nakon ove tužbe ni jedan njihova radnica nije oboljela od trovanja radijem.
Dostupan je i dokumentarni film o ovoj priči koji možete pogledati ispod. MessyNessyChic…
https://www.youtube.com/watch?v=zLS6NCZPiSY
