Arheolog Dean Snow sa Sveučilišta u Pennsylvaniji analizirao je otiske dlanova pronađene u osam spilja na području Francuske i Španjolske. Uspoređujući dužine prstiju na pojedinačnim otiscima, Snow zaključuje da tri četvrtine otisaka pripadaju ženskim osobama.
“Ljudi imaju mnogo neopravdanih pretpostavki oko toga tko je načinio sve te crteže i zašto”, kaže Snow.
Arheolozi su dosad pronašli stotine otisaka dlanova na zidovima spilja diljem svijeta. Budući da mnogi od tih najranijih crteža prikazuju životinje poput bizona, sobova, konja i dlakavih mamuta, mnogi istraživači su pretpostavili da su ih načinili muškarci lovci, ali čini se da novija istraživanja pokazuju drugačije.
“U mnogim lovačko – sakupljačkim društvima, muškarci su bili ti koji su ubijali lovine. No često bi i žene dovlačile meso u skrovišta, te vodile brigu o ulovu jednako kao i muškarci”, ističe Snow i dodaje: “Nije se samo radilo o grupi muškaraca koji su uokolo jurili za bizonima.”
Snow je ovu studiju započeo prije više od deset godina kada se susreo s radom britanskog biologa Johna Manninga koji je otkrio kako se muškarci i žene razlikuju prema odnosu dužine njihovih prstiju. Naime, kod žena su uglavnom kažiprst i prstenjak gotovo iste dužine, dok je kod muškaraca prstenjak nešto duži od kažiprsta.
U najnovijem istraživanju prenesenom u časopisu American Antiquity, Snow je pregledao stotine otisaka dlanova po spiljama u Europi, ali mnogi su bili previše izblijedjeli i nejasni da bi se upotrijebili za analizu. Tijekom istraživanja uzete su mjere 32 otiska dlana, a od toga ih je 16 iz spilje El Castillo u Španjolskoj, šest iz spilje Gargas u Francuskoj i pet iz spilje Pech Merle.
Proučavanja potvrđuju da su 24 od 32 otiska, tj. 75% njih ženski otisci.
Neki stručnjaci su skeptični. Prije nekoliko godina, evolucijski biolog R. Dale Guthrie napravio je sličnu analizu. Njegov rad uglavnom zasnivan na razlikama u širini dlanova i palčeva, potvrđuje da velika većina otisaka dlanova pripada dječacima u adolescenciji. Guthrie to objašnjava tvrdeći kako su spilje bile uglavnom opasne i nezanimljive odraslima, ali su ih zato dječaci istraživali zbog avanture. „Oni su crtali ono što im je tada bilo na pameti, a to su uglavnom dvije stvari: gole žene, te veliki i zastrašujući sisavci.“
Ostali znanstvenici su više uvjereni u novije pokazatelje. Tako primjerice arheolog Dave Whitley odbija Guthriejevu ideju da su ti crteži načinjeni iz isključivo praktičnih razloga kao što je lov. Njegovo je viđenje to kako je većina tih crteža djelo šamana koji su se na taj način htjeli povezati s duhovnim svijetom. Najnovije studije ne odbijaju Whitleyjevu teoriju o šamanima, jer u nekima od lovačko-sakupljačkih društava, šamani su bile i žene, a možda čak i transrodne osobe.
Na kraju svega pitanje koje se Snowu najčešće postavlja jest, zbog čega su ovi drevni umjetnici, tko god oni bili, ostavljali baš otiske dlanova.
“Nemam ideju zašto je to tako, ali prilično dobra pretpostavka bi bila da je netko to učinio kako bi potvrdio ‘Ovo je moje, ovo sam ja napravio/la.'” kaže [A.H.] National Geographic…