U izdanju Glasa Koncila objavljen je hrvatski prijevod dviju knjiga talijanske novinarke, autorice i majke 4 djece Costanze Miriano: Udaj se i budi podložna i Oženi ju i umri za nju.
Knjige su dosad prevedene na engleski, francuski, španjolski, portugalski, poljski i slovenski jezik. Dana 3. travnja u HND-u u Zagrebu te 4. travnja u dvorani Nadbiskupskoga sjemeništa u Splitu održano je predstavljanje hrvatskog izdanja i razgovor s autoricom.
Koristeći formu pisama upućenih prijateljicama, autorica “progovara o razlikama između muškaraca i žena, otvorenosti životu i rađanju, odgoju i podizanju djece, doživljaju spolnosti kao dara Božjega” te daje savjete “kako živjeti teologiju tijela pape Ivana Pavla II. u svakodnevnom životu”.
Potaknuta njenim pristupom, i ja sam svoj osvrt odlučila napisati u epistolarnoj formi.
Draga prijateljice,
Već duže vrijeme tišti me neki neobičan osjećaj, kao da mi je svakodnevica obavijena izmaglicom, kao da moj život nije sasvim stvaran. I onda sam konačno, zahvaljujući hrvatskom katoličkom aktivistu Vincentu Johnu Batarelu, shvatila o čemu je riječ: pa ja živim u ideološkoj konstrukciji!
Srećom, upravo u tom trenutku saznala sam da su objavljene knjige Udaj se i budi podložna i Oženi ju i umri za nju Costanze Miriano koje će mi promijeniti život (ne daj da te zbuni naslov druge knjige – obje su upućene ženama!). Kao feministkinja, najprije sam, jasno, bila zgrožena savjetom da budem podložna. Ma kako se usuđuje! Taman krenuh paliti grudnjak kad odjednom uvidjeh pravo značenje Costanzine poruke: “Biti pod, što znači ispod, ne u smislu otirača, nego stupa koji nosi ostale,” kako je pojasnila u intervjuu za Jutarnji list. Za nju je podložnost pozitivan termin koji znači “podržati drugoga kad se odluči prepustiti, dopustiti mu, štoviše potaknuti ga da se ostvari na najbolji način”. Tu spoznaju smjesta sam krenula saopćiti svom partneru, koji je nakon kratkog promišljanja zaključio: “Sada shvaćam da mi je, kako bi se ostvario u životu, bio potreban poticaj, ukratko, bio mi je potreban stup!”
Odlučila sam da ću od sada pa nadalje svom partneru biti bolji stup.
S ljubavlju,
Tihana
Draga prijateljice,
Bila sam na promociji knjige. Simpatična gospođa Costanza se požalila da ju novinari i čitatelji uvijek pitaju da objasni što točno misli pod “podložna”. Ali, ako njeno značenje nije u skladu sa standardnim značenjem te riječi, možda je mogla odabrati neku drugu riječ koja bi bolje opisala ono što je htjela reći? No, kao što je i sama priznala, tada možda nitko ne bi primijetio njenu knjigu niti je kupio…što bi bila prava šteta!
Knjiga se svugdje predstavlja kao “kontroverzna” i “provokativna”. Čak je i tzv. katolički aktivist Vice Vincent John na svom Fejsu napisao da ova knjiga “stvara infarkte za tzv. feministkinje”. Da ti iskreno kažem, nisam dobila infarkt, barem zasad. Da mi, takozvane feministkinje, dobivamo infarkte od slušanja kojekakvih stavova, već bi odavno sve pomrle. Jasno mi je da u Hrvatskoj, ali i u drugim zemljama, jako malo ljudi čita, pa se ne možemo ljutiti kada izdavači i autori pokušaju privući čitatelje i čitateljice bombastičnim najavama.
Srčeka,
Tihana
Draga prijateljice,
Moram ti reći, knjiga mi se svidjela. Čitajući je, imala sam osjećaj da sjedim na kavi s finom tetom Costanzom i mi pričamo, odnosno, ona priča, i priča, pokušava mi objasniti kako da ne budem više “tužna, ljutita, razočarana, uvrijeđena, zavidna” i kako da se naučim “ekstremnoj poniznosti i povjerenju”. Danas se previše žena bori sa svojim muževima i partnerima, zbog čega postaju nepodnošljive. (Pitam se jesam li i ja nepodnošljiva?) Na primjer, u situaciji svađe ili rasprave s mužem, Costanza savjetuje: “Ugrizi se za jezik i imaj hrabrosti pričekati i vidjeti što se dogodi kad svijet bude zakinut za tvoje mišljenje.” Hmm, zar nije to bila cijela povijest ženskog roda? No dobro, možda ne mogu shvatiti sve otprve.
Osim par ovakvih izazovnijih dijelova, knjiga je pristupačna, lako se čita. Lijepo je i što urednička ruka nije puno intervenirala, pa nismo ostali uskraćeni za vrijedna razmišljanja, nebrojene anegdote i struju svijesti ove podložne i pobožne supruge, majke i spisateljice.
Sviđa mi se i što autorica koristi puno (pop)kulturnih referenci i zanimljivih poredbi, npr. čuj ovo: “Brak ima smisla. Ima ga mnogo ako je kršćanski jer onomu koji traži dolazi pomoć odozgo, kao kad u videoigrici pogodiš neprijateljsku bazu i tvoji se bodovi utrostruče.” Interesantno!
Jesi li znala da je ona i blogerica? Kad bolje razmislim, obje knjige podsjećaju me na kolumnu u nekom časopisu, recimo Gloriji, neke obične, čestite žene koja je, eto, odlučila svoje životne vrijednosti temeljiti na tekstu starom 2000 godina (dobra književnost nikad ne stari!). Kakav tekst, pitaš me. E pa riječ je o Pavlovoj poslanici Efežanima, romantičnoj poeziji koja ti je sigurno već poznata zahvaljujući svećeniku Ivici Ragužu. Evo, uživaj:
…žene, budite podložne vašim muževima, kao Gospodinu / Jer muž je glava ženi, sve kao što je Krist glava Crkvi / … / Ali, kao što je Crkva podložena Kristu, nek’ žene u svemu budu / podložne muževima svojim. / Muževi, volite svoje žene kao Krist što je volio Crkvu i predao se za nju; / on ju je tako htio učiniti svetom pročišćavajući ju vodom koja sapira…
Jedino mi nije baš jasno zašto je Krist morao pročistiti Crkvu i da li to znači da muškarac mora oprati ženu jer je prljava? No, možemo o tome neki drugi put.
Druga glavna inspiracija gospođe Costanze je papa Ivan Pavao II. – ali ne i papa Franjo, jer on nije baš okej. Malo me začudio takav stav, pa zar nije svaki papa poglavar Crkve čije stavove mi vjernici moramo slušati, umjesto da selektivno biramo s kojim papom ćemo se slagati ovisno o našim osobnim preferencijama? Izgleda da je moja predrasuda o strogoj hijerarhiji u Crkvi bila neutemeljena i svakako pozdravljam ovakvo kritičko propitivanje autoriteta od strane vjernika.
Za kraj, moram ti priznati da se malo borim s prihvaćanjem autoričinih stavova o feminizmu i reproduktivnim pravima. Iako kaže da je feminizam bio važan u nekim aspektima (npr. u tome što je ženama omogućio da objavljuju knjige), ubrzo je “krenuo pogrješnim putom, afirmiranjem sebe,” a emancipacija je dovela do “iskrivljene ideje o jednakosti”. Ne sjećam se da sam ikad bila “propovjednica brisanja svih razlika između muškaraca i žena”. Jel ti znaš koja je razlika između jednakosti i ravnopravnosti?
Tvoja,
Tihana
Draga prijateljice,
Costanza kaže “siromaštvo nije moj izbor.” Pokušavam se sjetiti, dok moj partner i ja sjedimo kod kuće nezaposleni, skupljajući plastične boce za Lidl, kada smo točno odabrali siromaštvo.
Pusica,
Tihana
Draga prijateljice,
Danas malo o statistici. Costanza se žali da postoji malo kršćanskih prijateljica s kojima može slobodno podijeliti svoje stavove o braku te da ju njene “svjetovne” prijateljice vrijeđaju ili sažalijevaju zbog njenih kršćanskih stavova. Ali na Wikipediji piše da se čak 83% Talijana izjašnjavaju kao tzv. kršćani! Jest da nisam talentirana za matematiku pa mi teže idu brojke, ali nije mi jasno zašto je Costanzi tako teško naći istomišljenice. Možda živi u ateističkom kvartu?
I druga stvar. Kaže: “Nisam sociolog, nisam filozof, nisam ništa, ali meni se čini, samo za početak, da nam je kontracepcija u ruke dala preveliku moć, veću od nas.” Nisam ni ja sociolog, ali zar nema Italija jednu od najnižih stopa korištenja modernih metoda kontracepcije u Europskoj uniji? Kakvu onda tek moć imaju žene u Francuskoj, Švedskoj!? Strah me i pomisliti.
Puno pozdrava,
Tihana
Draga prijateljice,
Počela sam razmišljati o braku jer želim postati “stvarna žena”. Costanza mi je u knjizi objasnila da se svi moraju udati/oženiti jer se postoji samo u odnosu prema drugomu. Kaže i da žena “ima potrebu za muškarcem, ne može bez njega ako želi pronaći svoj identitet.” (A zašto je moj identitet kod njega?) Osim toga, izgleda da ću se morati početi sređivati jer “ljubav za muškarca polazi ponajprije od pogleda.”
U jednom cijelom poglavlju Costanza kori svog prijatelja koji je u izvanbračnoj vezi, naziva ga “kukavicom, djetetom, slabićem”. Tko ne bi poželio takvu prijateljicu, prije svega iskrenu i voljnu dati savjet kako živjeti (odgovor: poput nje). Svi vrlo dobro znamo da su u Italiji i Hrvatskoj “nevjenčani supružnici daleko povlašteniji na mnogo načina,” npr. imaju veći obiteljski doplatak, što je totalno nepravedno. No Costanzu to uopće ne smeta, jer smo u današnjem materijalističkom društvu svi previše usmjereni na novac i zadovoljenje želja, a vjernici dobro znaju da ih pravo bogatstvo čeka u tzv. životu vječnom. Da zaključim: “Obaveza, a ne njezino izbjegavanje, to je pravo buntovništvo.” #brakjebunt
Zagrljaji,
Tihana
Draga prijateljice,
Ovo je zadnji put da ti pišem. Naime, odlučila sam da ću i ja napisati knjigu. Moram se sad tome u potpunosti posvetiti – naravno, na prvom mjestu je i dalje moj partner (uskoro suprug!! jeeej!). Ja sam sretna i ispunjena, stoga osjećam da je moja sveta dužnost da svima objasnim zašto su moj način života i moje vrijednosti najbolje. A za sve je zaslužna Costanza Miriano! Što misliš, hoće li Glas Koncila podržati i moju knjigu?
Odano,
Tihana
