S obzirom na nedavno zahuktale diskusije o (ne)spojivosti muškaraca i feminizma, a imajući na umu već pomalo klišeiziranu, ali ipak istinitu poslovicu o povijesti kao učiteljici života, nije zgorega baciti pogled u prošlost i prisjetiti se da muški feminizam ipak nije novotvorina.
Povijest muškog feminizma u Europi i Sjevernoj Americi duga barem 175 godina, piše Noah Berlatsky za The Atlantic. Kao pra-pra-pradjeda feminizma on navodi abolicionista Fredericka Douglassa, proslavljenog autora autobiografija u kojima dokumentira osobno iskustvo ropstva.
Kao zagovornik jednakosti za sve ljude, bez obzira na njihove rasne, rodne i ine razlike, Douglass je bio među rijetkim muškarcima koji su prisustvovali Prvoj konvenciji o ženskim pravima održanoj 1848. godine u Seneca Falls-u.
Dok se u SAD-u Douglass zalagao za prava žena, a naročito njihovo pravo glasa, s druge strane Atlantika John Stuart Mill je sa suprugom Harriet Taylor Mill pisao Podređenost žena, djelo u kojem izravno i oštro osuđuje zakonsku podređenost žena muškarcima. Postojeće stanje stvari, smatra Mill, „valja zamijeniti principom savršene jednakosti, koja neće dopustiti moć i privilegiju s jedne, niti podređenost s druge strane“.
Pet godina nakon objavljivanja Podređenosti žena, 1866. godine, Mill je u britanskom Parlamentu iznio prijedlog zakona koji bi ženama omogućio pravo glasa.
Nadalje, dugogodišnji partner, a kasnije i suprug feministkinje Adree Dworkin, pisac John Stoltenberg protiv silovanja se borio i u teoriji i u praksi. Osim što potpisuje niz eseja i studija u kojima progovara o pornografiji kao sredstvu promicanja mizoginije, od kojih ističemo knjigu Refusing to Be a Man (1989), osnivač je skupine Men Can Stop Rape.
Posljednje ime na Berlatskyjevom popisu feminista jest suvremeni politički znanstvenik Adam Jones, koji problem genocida analizira kroz rodnu prizmu. U njegovom dosadašnjem radu naročito se ističu analize masovnih ubojstava žena tijekom genocida u Pakistanu (1971), te ubojstava muškaraca počinjena u kontekstu Husseinove kampanje protiv Kurda.
Iako mu svi muškarci s popisa pristupaju iz različitih perspektiva, te ga tumače i koriste na različite načine, feminizam za sve njih predstavlja manje-više istu stvar: „spoj altruizma, zajedništva, intelektualnih interesa, političkih uvjerenja i osobnog angažmana“. A to je, zaključuje Berlatsky, isto što feminizam vjerojatno znači i za većinu feministica.
