Za vrijeme Velike depresije u SAD-u, velik dio stanovništva živio je u izoliranim područjima s malom mogućnošću zapošljavanja i obrazovanja. Američko udruženje knjižničara (ALA) 1936. objavilo je podatak da trećina populacije nema pristup javnim knjižnicama, a situacija je bila osobito loša u ruralnom Kentuckyju, koji je zbog planinskog sustava Appalachians geografski izoliran od ostatka zemlje. Stoga su stanovnici Kentuckyja u to vrijeme knjige mogli dobiti samo na jedan način: od knjižničarki na konjima.
Godine 1935. pokrenut je projekt “knjižnica na konjima” – Pack Horse Library, koji je vodila Ellen Sullivan Woodward pod okriljem Uprave za unaprjeđenje rada (WPA). Do 1936. uspostavljeno je čak osam takvih putujućih knjižnica, a do završetka projekta 1943. godine bilo ih je čak 30.
Projekt je zapošljavao dvjestotinjak “jašućih knjižničarki” i zahvaljujući njima oko 100 000 stanovnika/ca ruralnog Kentuckyja dobivalo je knjige, časopise i novine. Pojedina knjižničarka na svom je konju mogla nositi nekoliko desetaka knjiga, a osim dostave knjiga često bi se zadržale u naseljima i čitale lokalnoj djeci i odraslima ili ih učile pisati.
Ove odvažne žene tjedno bi prelazile i do 200 kilometara, ovisno o terenu i vremenskim uvjetima, a ponekad bi morale sjašiti s konja i pješačiti ako je put bio teško prohodan.
Projekt je ugašen 1943. godine.
Izvor: History Daily
