Ima jedna knjiga. Jedna Knjiga. Mješavina humora, staromodnosti, modernosti, korisnih i beskorisnih savjeta, uputstva kako živjeti život. Knjiga koju je imalo ili još ima svako kućanstvo, negdje tamo u mračnijim predjelima police za knjige (točnije vitrine!), između prabakinog hrvatsko-mađarskog rječnika, “Umijeća pletenja” i pljesnivog tabletića. Knjiga za žene – Knjiga za svaku ženu. Knjiga koja je prvi put izdana 1952. i od tada je redizajnirana, redaktirana, “reprogramirana” čak 18 puta u izdanju Znanja, jedne od naših najstarijih izdavačkih kuća.
Knjiga za svaku ženu nije zanimljiva samo i jedino po sadržaju, nego je i kulturološki i umjetnički objekt. Omot, naslovnica, dizajn, font, tvrdi ili meki uvez, ilustracije, kontekst ili priče o nastanku određenog izdanja – sve to čini knjigu objektom koji je predstavnik specifične kulture u određenoj točki u vremenu. Semantički je ograničena po sadržaju, ali je i otvorena po svojoj fizičkoj manifestaciji, reinterpretacijama. I najnevinija tema može u određenom kontekstu sadržavati političke i ideološke zamke. Neke knjige nas nasmijavaju, neke plaše, neke oboje. A nekada je najbolje one strašne učiniti smiješnima. I one smiješne shvatiti ozbiljno.
Ovo konkretno izdanje Knjige za svaku ženu datira iz 1981. u vrijeme kad je Jugoslavija još uvijek postojala, zubima se držala na okupu u posljednjoj dekadi aktivne kulturne djelatnosti, konstantno rastuće inflacije i sve očitijih nacionalističkih tenzija. Intenzivno i kontradiktorno vrijeme koje se ogleda i u ovom izdanju. Iako prisutna u velikom broju kućanstava, često je bila ignorirana u smislu analize sadržaja, jezika i organizacije tema – nešto što ćemo sada pokušati ispraviti.
Svako novo izdanje nadopunjivano je temama novih tehnologija, zakona i trendova u kućanskom životu. Knjiga za svaku ženu podijeljena je na veće temate – žena i dom, žena kućanica, majka, zdravlje žene, žena obrazovateljica i odgajateljica, žena i moda, žena i sport, ženska prava – i na manja poglavlja koja obrađuju sve teme, od upotrebe proizvoda za kosu, seksa i seksualnog zdravlja do toga kako zamijeniti električnu utičnicu.
Osim općeg duha DIY kulture, primjećujemo i implikaciju sveopće socijalističke propagande – promoviranje ideala proaktivnog i uključenog člana/ice nanovo zajednički izgrađenog socijalističkog društva. Ili se radi samo o općem duhu pred-internetske uradi-sam(a) kulture kada je, da bi se nešto stvorilo/napravilo/popravilo, bila potrebna pažljiva priprema i proučavanje.
U zanimljivom tekstu objavljenom na portalu Popular Science na temu nestajanja upravo ovakvih priručnika, autor Mark Svenvold primjećuje: “Ovakve knjige pune spretnih metoda rješavanja stvari ponudile su nešto sasvim novo i demokratsko: samostalnost/djelovanje, vještinu i rukovanje bilo kome tko je mogao čitati.” Međutim, “jedino stalno jest promjena – što to govori o nama da danas praktički upotrebljavamo alate za koje nemamo mogućnosti ni vještine razumjeti ili popraviti? Jesmo li na taj način izgubili nešto vrlo važno, možda čak i ključno, za naš identitet – osjećaj autonomije i kontrole nad alatima – za krajnje sumnjive dobrobiti udobnosti?”
Premisa Knjige i jest da postane priručnik/referentna točka u kojoj žene mogu pronaći savjet na bilo koju temu. Dvije teme se ističu i čine nam se zanimljivima: aspekt uradi-sama, tekstovi koje je napisalo preko 40 autora/ica, i ženske teme s velikim Ž – teme ženskog zdravlja, društvene pozicije i zakonskih prava. I na kraju humor, koji je nehotičan rezultat staromodnosti izraza i zaista bizarnih rješenja problema. Na primjer, Knjiga nam poručuje da ako dijete siše prst, roditelji često prijete s “Odrezat ću ti prst!” ili”Iglom ću ti sašiti usta!” (str. 491). Ne znam je li itko svjedočio sličnim prijetnjama, ali zvuče i komično i hans-andersenovski gotičko u isto vrijeme.
DIY i humor
U Knjizi je sve bitno – od toga kako zamijeniti zavjese i kako uzgajati perad do toga kako popraviti televizijsku ili radijsku antenu. Svi tekstovi popraćeni su šarmantnim ilustracijama akademskih slikara Saše Forenbachera i Ninoslava Kunca.
Svakojake savjete možemo pronaći u Knjizi. Saznajemo da ako imamo mrave u kući, moramo popratiti njihovu putanju i podvući je bijelom kredom – navodno mravi neće preći crtu. Međutim, svakako je bolje kupiti sredstvo protiv kukaca (pitamo se čemu onda cijela procedura opisana na str. 85?). Saznajemo i da je pri selidbi tepihe potrebno – iznenađujuće! – zarolati (str 94.).
Najzanimljiviji aspekt, i nešto što Knjigu čini posebno šarmantnom, jest slučajni humor koji se uočava kod nekih životnih uputstva. Razlozi za to mogu biti brojni – možda je faktor udaljenost od vremena kada je napisana, možda kulturološka praznina i nepovezanost koju je to vrijeme otvorilo ili recentno pojednostavljenje internetskog sam-svoj-majstor diskursa. U Knjizi najbizarnijim i najobičnijim problemima pristupa se ozbiljno i s formalnim diskursom. Niti jedna tema (kao što ćemo vidjeti kasnije kod teme ženskog zdravlja i seksualnosti) nije tabu niti trivijalna. U poglavlju “Žena-obrazovatelj” Knjiga se ekstenzivno posvećuje temi djece i stranih tijela. Primjerice, ako djetetu zapne zrno graška u bilo kojem tjelesnom otvoru, potrebno je otići u bolnicu. Međutim, ako je zrno zapelo u nosu, savjetuje nam se da ga odstranimo pincetom.
Savjeti se ne ograničavaju samo na odgoj djece i piljenje drva, nego pokrivaju i područje estetike. U dijelu koji se bavi nakitom, navodi se da “Nije ukusno vidjeti ruku punu prstenja kako bira krumpir.” Potrebno je uvijek biti elegantnom i dostojanstvenom (i očito ne kombinirati nakit i agrikulturu). Estetika je vrlo važna i u razvoju djeteta, upravo zato jer “Roditelji moraju znati da neukusna igračka, loša knjiga, neumjetnička slika, loša muzika, ne razvija smisao za shvaćanje lijepog.” Možda da se Knjiga uvede kao obavezan udžbenik za roditelje hrvatskih osnovnoškolaca?
Dio koji se bavi bontonom očekivano je najkonzervativniji i u jezičnom i sadržajnom smislu. Instruira nas da ne nosimo šešir u kazalištu, kako da hodamo postepenicama (dama uvijek silazi prva niz stepenice, ali se uspinje posljednja), upućuje nas da ne šapćemo u društvu, kako da razgovaramo i jedemo (strogo je zabranjeno kihanje za stolom, grbljenje nad tanjurom i čitanje novina tijekom obroka). Začudo, prema Knjizi nitko više ne govori “Dobar tek” – moda se očito mijenja. Također, jaja se mogu jesti na 6 načina. Dobar gost pojest će sve na tanjuru. I “smiješak je često sunce za žalosne”. Kao što je i ova knjiga.
Baš svaka žena?
Svaka knjiga, pa tako i ova, svjedok je određenog vremena, kulture i općeg konteksta, kao što smo i naveli, i ponekad ono što prvo privuče pažnju su jezik, blesave slike ili dizajn. Knjiga za svaku složena je i osmišljena za žene i kao takva možda i nehotice nam puno govori opoziciji i percepciji žena u to vrijeme. Duh i namjera izdanja je pokriti sve moguće i nemoguće teme koje se smatraju korisnima za žene – sport, obrazovanje, moda, djeca, zdravlje, itd. U nedostatku Knjige za svakog muškarca, nameće se ideja da je svaka žena zapravo superžena – “fikser”, popraviteljica, njegovateljica, majka, odgajateljica, radnica… Neke stvari se nikada ne mijenjaju. Ali zadržimo optimizam i razmotrimo što to čini Knjigu svjedokinjom jedne u mnogočemu progresivnije prošlosti.
U jednom od najzanimljivijih poglavlja, “Žena i zdravlje”, primjetna je otvorenost u pristupu temama seksa, braka, pobačaja i reproduktivnog zdravlja. Žene se odgovara od stupanja u brak iz razloga što je to “red”, “ispravno” ili kao odgovor na neželjenu trudnoću (str. 279). Dijete nije niti bi trebalo biti razlog ostanka u braku (str. 302). Vaši roditelji ili roditelji vaših partnera nisu vam automatski prijatelji. Jednakost u braku je najvažnija.
Žensko zdravlje također je razrađeno u detalje – teme poput bolesti, reproduktivnog zdravlja, seksualne aktivnosti… Pobačaj je opisan u detalje, medicinski postupak, moguće mentalne i fizičke posljedice. Zagovara se odgovornost i upotreba kontracepcije. Kako osvježavajuće i neosuđujujće (pogotovo u trenutnoj klimi novootkrivene sveopće svetosti)! Na kraju Knjige u detalje je navedena i objašnjena najvažnija informacija – ustavna i zakonska prava žena kao građanki. Znanje stvarno jest moć.
Neke knjige izađu iz mode, neke postanu zastarjele kako vrijeme prolazi. Neke izgura razvoj tehnologije u bespuća zaborava te priručnici ove vrste ostanu jedino relevantni u funkciji svjedoka jedne specifične točke u vremenu. Internet, koji je preuzeo ulogu savjetodavca, mjesto gdje tražimo rješenja i koji je bio štovan i prozivan velikim izjednačiteljem, ustvari je podijelio informacije u kategorije i podkategorije, algoritme, personalizirane i specijalizirane preglede i prikaze na takav način da više nitko ne zna gdje i kako da potraži toliko potreban savjet. Jednostavan upit otvara toliko opcija i toliko puteva koji, čini se, uvijek završe napadajem panike i gledanjem videa mački. Završi i zaboravom, rekli bi i nekim općim, a i onim koji se odnosi na ono što smo htjeli popraviti ili napraviti kada smo krenuli tražiti.
Koja je onda uloga priručnika poput Knjige za svaku ženu nakon što izgube svoju primarnu funkciju? Možda da nas podsjete na vrijeme kada su televizori imali antene, kada su se djeca igrala stvarima koja su mogla možebitno završiti u nosu ili uhu, kada je bilo važno znati svirati instrument i kada se ženska građanska i reproduktivna prava nisu dovodila u pitanje? Pa eto, žene, gospođe, gospodične, dame – laku noć. I sretno.
Engleska verzija teksta izvorno je objavljena na blogu WriteOffs. Tekst je na hrvatski prevela i ustupila na korištenje autorica.
