Ovog vikenda u Šesnaestici se održava dvodnevni program ‘Vikend klitopismenosti’ koji u fokus stavlja klitoris te publiku kroz radionice, predavanje i projekciju filma upoznaje s njegovom anatomijom i poviješću njegove (ne)vidljivosti. Riječ je o prvom takvom programu u Hrvatskoj, kojeg je ispred udruge Domino isproducirala Karla Horvat Crnogaj, dugogodišnja seksualna entuzijastica 😀 , preciznije, producentica, kustosica i aktivistkinja za prava seksualnih manjina.
U klito-programu „All things clitoris“ koji je proveden u svibnju prošle godine dr. Jasenka Grujić održala je predavanje o klitorisu na dvometarskoj cvjetnoj instalaciji klitorisa koja je javnosti predstavljena ispred Muzičke akademije, a polaznici_e radionice izrade 3D modela klitorisa mogli_e su sami_e izraditi svoj vlastiti primjerak klitorisa u prirodnoj veličini. Održana je i radionica izrade veza te je publici podijeljen prvi hrvatski fanzin posvećen klitorisu, odnosno super junakinji Super Kliti, rad ilistratorica i strip autorica Ivane Armanini, Maje Maar, Ene Jurov, Ire Bulić i Lucíe Aimara Borjas.
Kao posjetiteljica prošlogodišnjeg programa zaprepastila sam se informacijom da je potpunu anatomiju klitorisa, koju je Georg Kobelt izradio 1844. godine, tek 1998. godine urologinja Helen O’Connell vratila u suvremen kontekst, kao i spoznajom da, iako i sama posjedujem klitoris, pojma nisam imala kako on točno funkcionira, kojih je dimenzija i kako se sustavno radilo na tome da nam te informacije ostanu nedostupne.
Program Klitopismenosti nastavlja se i ove godine, a kako bismo saznale nešto više o motivaciji za održavanje takvog programa, reakciji publike i javnosti, zamolile smo Karlu da nam odgovori na nekoliko klitopitanja.
Od kuda dolazi tvoj interes za klitoris? 😀 I kako i kada je uopće nastala ideja da se klitoris u sklopu ovako šarenog programa predstavi publici?
Haha. Pa, dakle inicijalno moj interes za klitoris nije bio kustoske, a ni aktivističke naravi – već jednostavno fascinacija koja je nastala iz zaprepaštenja. Ja sam sve djelove s točnim nazivima i funkcijama klitorisa doslovce saznala nakon svoje 35. godine života. Bavim se aktivizmom, kulturom i medijima, što me, valjda, čini predstavnicom očekivanije demografske skupine koja će takav tip znanja „sakupiti”. Kako je tek onda s drugima?
Nešto kasnije dogodilo se to jedno razdoblje kada se o ženskoj tjelesnosti samo na negativan način govorilo u medijima. Naravno da je u fokusu svega bilo politiziranje ženskog prava na izbor, ali ja više nisam mogla trpiti to… ogađivanje ženskog tijela. I onda se rodio taj, pa, bunt zapravo. Sjećam se, bila je već debelo večer, a ja sam zapela s nekim izvještajem u uredu i javila sam se Zvonimiru, programskom voditelju udruge Domino gdje sam radila i napisala sam mu mail kako to više ne mogu izdržati. On je bio negdje dosta daleko, ali je ipak odgovorio jako brzo s mailom kako ga danima more iste misli. Tada mi je savjetovao da probam naći neku točku koja će me emancipirati od negative. Sjedeći u uredu i čitajući njegove riječi shvatila sam da je upravo klitoris – kako smo kasnije u svim kampanjama ponavljali kao papige – najpozitivniji aspekt ženske tjelesnosti jer je jedini organ koji služi isključivo zadovoljstvu. Bio je potreban samo jedan moj mail o ideji Klitopismenosti da dobijem od Zvonimira istu večer odgovor da je to program kojeg što prije trebamo početi osmišljavati i provoditi. Nakon ovog dugačkog uvoda možemo zaključiti da me zapravo šef inspirirao da se bavim Klitom. Moj poprilično gej šef, da bude jasno.
Naravno da je važno pričati o ovoj temi. I to ne samo na queer događajima, dapače. Jako sam sretna da sam mogla program provesti i uz EPKove događaje. HRTova ekipa je ovog ponedjeljka slijedila umjetnicu Sendi Bakotić odjevenu u SuperKlitu ulicama Rijeke. To je recimo nešto što dobiješ mainstreamizacijom. Važno mi je – i zato uopće postoji Klitopismenost kao projekt – približiti svakoj ženi da joj je osobno bitna informacija o potpunoj anatomiji klitorisa. Jer vjerujem u taj potencijal kojeg klitoris ima kao mjesto osnaživanja i samopouzdanja.
U prilogu o „otkrivanju klitorisa“ koji je emitiran na RTL-u u kratkoj anketi među slučajnim prolaznicima_ama pokazalo se da nitko ne zna o kakvoj se skulpturi radi, a čak i kada saznaju da je u pitanju klitoris, blago su iznenađeni time kako zapravo izgleda. Kakve su reakcije publike na vašim edukativnim programima, jeste li dobili povratnu informaciju o njihovoj (ne)informiranosti o klitorisu?
Nakon što su mi izradili prvi prototip 3D printanog modela klitorisa kakvog smo kasnije počeli koristiti na edukacijama, omotala sam ga žicom i objesila oko vrata. Ispitivala sam stalno poznanice na koje sam nailazila razaznaju li o čemu je riječ. Samo ih je nekoliko znalo – a iznad sam demografski već opisala svoje krugove. Ako mi ne znamo – tko onda zna? Dobro, unazad 2 godine se znanje već počelo širiti i sada već na edukacije dolaze poneke žene i djevojke s predznanjem, voljela bih misliti da udjelom i zbog Klitopismenosti 🙂
Sjećam se da si na dan otkrivanja klitorisa, odnosno predstavljanja cvjetne instalacije dvometarskog klitorisa ispred Muzičke akademije, bila posebno radosna što je istom tom ulicom nešto ranije prošla Angela Merkel. Možeš li nam ukratko reći zašto te baš ta spoznaja toliko razveselila?
Dvoipolmetarskog, fala 🙂 Da, to jest bila avantura za izvesti. I onda nakon svog tog uloženog truda, spoznaja da se tamo provezla Angela glavom i moćnom bradom. Sudjelovala sam jednom na kvizu na nekom Zbeletronu i tamo je bilo pitanje koja je najmoćnja žena današnjice. Neupitno je bilo tko je to. Toliko eksponirane žene u politici imaju nevjerojatnu formativnu snagu za sve mlade žene koje streme probitačnosti, a imaju jako malo ženskih uzora na raspolaganju. Dok sam ja bila mala, to je bila Margaret Thatcher. Mislim da je jasno zašto je Angela optimalnija opcija. S obzirom da je ona također biokemičarka, ne bi me čudilo da je razaznala o čemu je riječ.
Inače, kad sam nešto ranije tijekom godine bila na nekom razgovoru za posao, pitali su me koje je moje najveće životno dostignuće. Ispalila sam istog trena da je to „onda kada je Angela Merkel vidjela moj dvoipolmetarski klitoris”, i da, nikad mi nisu odgovorili na pitanje zašto nisam dobila taj posao. 😀
Na projekciji filma „Moje ime je klitoris“ koja je održana u Zagrebu publiku su činile isključivo žene. Što je po tvom mišljenju razlog zbog kojega se, npr. heteroseksualni muškarci, ne interesiraju za takvu vrstu programa? Misliš li da je u pitanju strah, odnosno nelagoda, ili nešto drugo?
Radili smo i fanzin u sklopu svih ovih programa. Dosta je ilustrativan bio strip Ene Jurov, koja prikazuje lika koji na pitanje zašto nije više naučio o klitorisu odgovara da ga – nije zanimalo. Što posve odgovara škartiranju značaja klitorisa kroz povijest medicinske struke, ali i medija i kulture.
No danas, nakon ovih spoznaja, to je i do nas, svih upućenih, da objasnimo unutar svoje okoline da je to relevantno znanje. Kada dovoljno žena postane klitopismeno, muškarci će već slijediti primjer.
A ja mogu reći da smo sad u Rijeci recimo imali nekoliko muških polaznika. Između ostaloga došao je jedan sladak par gdje je on bio znatno revoltiraniji izlaganjem o povijesnoj cenzuri.
Postoje li planovi za daljne programe o klitorisu, odnosno, misliš li da je važno da se o klitorisu nastavi informirati i diskutirati? Postoji li šansa da doskora na tramvajskim i autobusnim stanicama, uz crteže falusa ugledamo i pokoji klitoris? 🙂
Već ovaj vikend imamo program u zagrebačkoj Šesnaestici, radimo up-cycling klita iz plastičnih vrećica u pernice (klita je ekološki osvještena 😀 ), zatim radimo i magnete koji su istovremeno otvarači za pive, ja držim predavanje o tehnološkoj popularizaciji potpune anatomije klitorisa, a projiciramo i prvi dugometražni dokumentarni film o kliti. Must come!
Ako ne možete, nema isprike – već naredni vikend, u sklopu programa zgrade Scheier u Čakovcu,kolega Mario Pavlić iz Radione i ja držimo online program. Ja predajem o povijesti, a on o 3D printanju. Sudionici_e dobivaju model dostavljen poštom – zbog korone, jer inače smo htjeli imati program uživo. Ali šta sad – Klitopismenost neće sprječiti niti pandemija – širimo misiju offline i online 🙂
