Brzinom munje mlada hrvatska homoseksualna spisateljica Jasna Jasna (sic!) Žmak zauzima istaknuto mjesto u panteonu hrvatskog ženskog pisma, uz sam bok takvim imenima kao što su Mani Gotovac ili Milana Vuković Runjić. No, za razliku od spomenute dvije, Žmak je ‘’kul’’, tzv. ‘’hipsterica’’, sklona tetovažama. Ovom prilikom, ekskluzivno za Voxfeminae portal, pratili smo ju pri izradi njene najnovije tetovaže!
U pauzi između jaukanja (makar, valja ju pohvaliti, Jasna Jasna (sic!) se svo vrijeme držala vrlo muški), porazgovarali smo s njom o kazališnom radu, kulinarskim sposobnostima, uhljebima, njenoj upravo izišloj homoseksualnoj knjizi, ‘’Moja ti’’, i sličnim tričarijama. U nastavku vam donosimo odgovore i prigodni photo session!
Zašto Vam je bitno da je Vaša knjiga homoseksualna?
Zapravo i nije. Poznati pjevač Steven Seagal čiji sam novogodišnji nastup u Beogradu nažalost propustila jer sam bila na Zdravku Čoliću u Budvi, jednom je prilikom rekao da želi da ga se nekad pamti kao velikog pisca i glumca, radije nego seks simbol, i ja ga u tom smislu savršeno dobro razumijem.
Hrvatsku intelektualnu kremu od izlaska knjige, ako ne i ranije, dok je još kružila u rukopisu, burno potresa pitanje radi li se tu o romanu ili zbirci priča. Recite nam više o tome.
Mislim da je Marija Jurić Zagorka, naša poznata novinarka, urednica časopisa Obzor, Ženski list i Hrvatica, sve rekla kada je rekla: “Lako je filozofirati, ali srce se ne da obmanuti. Ono svakim svojim otkucajem traži odgovor na svoje pitanje.”
Recite, Jasna Jasna (sic!), koji je Vaš životni moto?
Gaj Julije Cezar, svojevremeno poznat i kao Queen of Bithynia, je jednom davno rekla “Veni, vidi, vici”, a neki su mudri ljudi tu njegovu izreku preimenovali u “Veni, vidi, amavi”. Te će riječi biti i moja sljedeća tetovaža, jedino se još dvoumim oko toga gdje da ih smjestim – na leđa ili na vrat.
Jasna Jasna (sic!) sa svojim prijateljem, francuskim filozofom Jacqueseom Ranciéreom
Vaša aktualna tetovaža glasi ‘’sreča’’, na nepismenost čega sam Vas, pri tetoviranju, pokušao nekoliko puta upozoriti. Zašto ste inzistirali na nepismenosti?
Sigurna sam da ste upoznati s onom uzrečicom koja kaže da je “ljepota u očima promatrača”. Nisam sigurna tko je prvi to rekao, internet tvrdi da ta misao potječe još iz grčkih vremena, ali ja, u svakom slučaju, vjerujem da isto vrijedi i za nepismenost.
S kojom biste se povijesnom ličnošću mogli usporediti?
Citirat ću ovdje jednog od, po meni, najznačajnijih živućih suvremenih umjetnika. Kanye West jednom je prilikom rekao “Everything I’m not made my everything I am… In my humble opinion, that’s a prophetic statement. Gandhi would have said something like that.” I ja se također pronalazim u tim riječima, tako da vjerujem da ne griješim kad tvrdim da između mene i Kanyea itekako ima sličnosti. A to znači da je i Ghandi samo nekoliko koraka udaljen od nas.
Koji je Vaš najveći strah?
Alfred Hitchcock, suprug britanske redateljice, scenaristice i montažerke Alme Reville, jednom je rekao da je jedini način da se riješi svojih strahova taj da napravi filmove o njima. Tako da… svatko tko je gledao moje filmove zna čega se zapravo bojim.
Tko Vam je životni uzor, osim vaših roditelja?
Dobitnik nagrade žirija filmskog festivala u Cannesu Xavier Dolan je u nedavnom intervjuu za britanski Guardian izjavio: “I just want to express myself – like Madonna” i to je razlog zašto su mi njih dvoje veliki životni uzori, svaki na svoj način.
Kako zamišljate savršenu sreću?
Ovdje ću ponoviti nešto što je Herman Hesse rekao: “Nije sreća biti voljen. Svako voli sebe, ali voljeti drugog, to je sreća!”
Jasna Jasna (sic!) sa Srećkom Horvatom, prijateljem Slavoja Žižeka
Što smatrate svojim najvećim životnim dostignućem?
Kao i Antonija Šola, smatram da sam uspjela u životu jer radim ono što volim i živim od toga. Ona glumi i pjeva, a ja samo pišem.
Koji je Vaš kulinarski specijalitet?
U potpunosti se pronalazim u riječima Fani Stipković kada tvrdi sljedeće: “Snalazim se kad treba skuhati hobotnicu za salatu ili napraviti riblju juhu, ali znam da nikada neću biti savršena kuharica koju će gosti hvaliti. No, zato sam odlična u otkrivanju i proučavanju ponude u restoranima. Tako da umjesto na kuhanje, vrijeme trošim na preporuku dobre hrane, i svi su zadovoljni.”
Na Vašem twitteru redovito dijelite poruke od javnog interesa, kao što su ”ULJEPŠALA SI MI BLAGDANE <3”, ”Kao labelo u Budimpešti”, ”Kuk, glava, kuk, rame, rame, kuk.”, ”Te bi sukar razuminamen!” ili ”dinstanje”. Možete li nam reći nešto više o tome?
Kao odgovor na ovo pitanje ne mogu drugo nego citirati Miroslava Krležu, autora dramskog ciklusa Glembajevi za koji, nažalost, nikada nije primio Nagradu za dramsko djelo Ministarstva kulture Republike Hrvatske Marin Držić: “Svi mi nosimo zastave, ali su najteže borbe u sutonu kad se osjećaju sakriveni zakoni života kao olovo i kada je teža teška kao grob.”
Gdje pronalazite inspiraciju?
U pogledu na moju djevojku dok spava.
Da li je i Vaša toliko puta spominjana djevojka dio mlade hrvatske intelektualne kreme?
Kao i Jelena Rozga, i ja svoju karijeru gradim na pisanju, a ne na privatnom životu. Apsolutno potpisujem njenu rečenicu da “svatko izabire svoj način, a moj je da držim svoju intimu za sebe”.
Jasna Jasna (sic!) s Goranom Bogdanom, poznatim hrvatskim glumcem
S kojim biste se od dvojice najvećih hrvatskih književnika usporedili, Miroslavom Krležom ili Miljenkom Jergovićem?
S Antom Tomićem, južnodalmatinskim pučkim genijem neopterećenim takvim snobovskim trivijalijama kao što je literarna kvaliteta.
Svojevremeno ste se, homoseksualnim žargonom rečeno, ‘’autali’’ na javnoj televiziji. Zašto je potrebno “autati se” u javnosti? Mislite li da bi se na televiziji “autati” trebale i nehomoseksualne spisateljice?
Poznati američki pisac, vlogger i poduzetnik Connor Franta, kojemu je nekoliko mjeseci prije mene također izašla knjiga, i to knjiga memoara, rekao je “I don’t want anyone to hold back who they are. It’s not okay… it’s not a good thing” tako da mislim da to apsolutno vrijedi i za homoseksualne i nehomoseksualne spisatelje i spisateljice. I za one heteroseksualne također.
Na Vašim dosadašnjim promocijama redovito se tražila stolica više. Jeste li zadovoljni profilom posjetitelja? Postoje li među njima neki koji Vam nisu prijatelji?
Poznati srpski kantautor Momčilo Bajagić Bajaga (na ćirilici: Момчило Бајагић Бајагa), bivši član Riblje Čorbe, povodom nedavnog riječkog koncerta izjavio je da je publika njegovo pogonsko gorivo. Ja se ne mogu ne složiti s tim i u tom smislu na neki način svakog člana publike vidim kao svog prijatelja ili prijateljicu.
Često se u svojim pričama i intervjuima koristite ćirilicom. Ne mislite li da ćete tako ostati bez dijela mlađe publike koja to strano pismo ne razumije?
Ludwig Wittgenstein je prije samoubojstva rekao “Don’t for heaven’s sake, be afraid of talking nonsense! But you must pay attention to your nonsense”. On je to, doduše, možda rekao i na njemačkom, ali kako njemački još ne poznajem dovoljno dobro, kao uostalom ni ćirilicu, primorana sam ga ovdje citirati na engleskom kojim se također služio. Smatram da nerazumijevanje nekog jezika ili pisma ne morati nužno biti prepreka za shvaćanje onoga što je tim pismom ili jezikom rečeno. Upravo suprotno. Za sve ostalo, tu je uvijek Google Translate.
U svojoj kazališnoj karijeri surađivali ste, među ostalim, i s Oliverom Frljićem, najpoznatijim po spuštanju hrvatske zastave na pola koplja. Kako je surađivati s takvom osobom?
“Samo velika književnost odgaja velike narode. Samo slobodni ljudi mogu stvoriti veliku književnost. Sloboda je dakle glavni put k velikom hrvatskom stilu.” rekao je Antun Gustav Matoš, za kojeg Miljenko Buljac kaže kako je “nesvakidašnja pojava u hrvatskoj književnosti u kojoj slutimo neslućene blagodati jedne kulture, ćutimo dašak epohe, prepoznajemo znakovlje vremena. Matoš je prava institucija hrvatske književnosti, njezin zaseban tijek. Ničim mjerljiv, neponovljiv, nesvodljiv na bilo što drugo osim na ono što doista jest; raznolik i rasut, raspabirčen, prisutan u svemu a ipak svoj, vještak, virtuoz, samotnik i goropadnik, vandrokaš i vagabund, nezajažljivi domoljub i pravednik – kozmopolit.”
Jasna Jasna (sic!) s Tomom Cruiseom, poznatim američkim glumcem
Zaposleni ste kao asistentica na Dramskoj akademiji, gdje se na račun građana bavite umjetnošću. Osjećate li se kao uhljeb?
Ovdje ne mogu drugo nego citirati hrvatskog konceptualnog umjetnika Mladena Stilinovića koji u svojem eseju “Pohvala lijenosti” citira francuskog konceptualnog umjetnika Marcela Duchampa: “Nadam se da ćemo jednog dana moći živjeti bez obveze da radimo.”
Unatoč Vašoj homoseksualnosti, napisali ste, začudo, filmski scenarij o časnim sestrama. Recite nam više o tome.
Francuski glumac, scenarist i redatelj, i producent koji ima svoju zvijezdu na holivudskom bulevaru, Jean Renoir je rekao da svaki redatelj za cijeloga života snimi samo jedan film koji potom razbije u komadiće i onda ga ponovo sastavi. Tako da, po meni, u tome što sam napisala scenarij o časnim sestrama koje su lezbijke nema ničeg začudnog. On je, uostalom, temeljen na stvarnim događajima, slično kao i klasik Sergeja Eisensteina Oklopnjača Potemkin.
U intervjuu na jednom homoseksualnom portalu izjavili ste da mislite ”da je suludo baviti se pisanjem, a ne biti svjestan moći i odgovornosti koju ono podrazumijeva.” Koja je Vaša moć?
Moja djevojka kaže da je to moj osmijeh. Ja kažem da je to moj zeleni pojas u kempu.
Kako se, kao žena, makar i homoseksualna, snalazite u svijetu borilačkih sportova, konkretnije tzv. ‘’kempa’’? Tetiraju li Vas Vaši muški kolege kavalirski?
“Ne bojim se čoveka koji je vežbao 10.000 udaraca odjednom, već se bojim čoveka koji je vježbao jedan udarac 10.000 puta.” Bruce Lee
Jasna Jasna (sic!) s Mimom Simić, poznatom hrvatskom ”lezbijkom”
Što nam sljedeće pripremate? Hoće li biti homoseksualno?
Slično kao Joaquin Phoenix, razmišljam o početku hip hop karijere.
Homoseksualne?
Svakako.
Žmak, što vas izbacuje iz takta?
Loši novinari.
Često ih susrećete?
Prečesto.
Možda je ovo dobar trenutak za završetak našeg malog razgovora.
Čitate mi misli.
I tako, na obostrano zadovoljstvo, ovaj više nego opušteni razgovor priveden je kraju. No ne zadugo. Žmak je vrlo brzo moju neoprezno ustupljenu mejl adresu bombardirala fotografijama s poznatima iz svijeta umjetnosti i zabave, uz očajnička moljenja za objavom. Iz čistog sažaljenja, dragi čitatelji, dijelim ih s vama.
Na kraju krajeva, svaka od njih govori više od tisuću Jasna Jasninih riječi. Uživajte! A knjiga je u svim boljim knjižarama.
{gallery}JasnaJasna{/gallery}
