Objavljeno

Iz taloga ženskog novinarstva: Bivša misica i kontroverzni poduzetnik

Foto: Unsplash

Žensko novinarstvo s jedne strane dijeli sudbinu hrvatskog novinarstva uopće, dok s druge strane generira modele koji dodatno pridonose deprofesionalizaciji struke i jačanju reklamno-oglašivačkog diskursa u proizvodnji i distribuciji medijskih sadržaja.

Osim što je riječ o školskom primjeru “neprestanog treninga za poslušnost i potrošnju” čitatelj(ic)a zaokupljenih nečim “besadržajnim” koje se potom “prodaje” kao publiku drugim korporacijama (Noam Chomsky, Mediji, propaganda i sistem), ženski mediji prepoznati su i kao “falsificiran i cenzuriran medij”, odnosno – jedini proizvod popularne kulture koji se mijenja “istodobno sa ženskom stvarnošću”, prenoseći “najgore aspekte mita o ljepoti” oglašivačima koji “ovise o tome da se žene dovoljno loše osjećaju zbog svojih lica i tijela” (Naomi Wolf, Mit o ljepoti).

Pridružimo li ovoj skici recentnog stanja hrvatskih ženskih medija teze o infantiliziranju javnosti/publike inverzijom javnih i privatnih života “poznatih” osoba (pretvaranjem “igrokaza” iz privatnih života u javni život) kojim se istodobno i raspada i kolonizira javni diskurs (Frank Furedi, Politika straha), preostaje nam još uvesti u tu priču i društvene mreže. Upravo “dežuranje” na društvenim mrežama i preuzimanje privatnih objava (ne kao građe nego kao gotovih vijesti!) svodi hrvatsko žensko novinarstvo na proizvodnju “praznih” priloga o “stalno istim” protagonistima, bez povoda i bez sadržaja, jezikom koji očuđivanjem banalnoga uskraćuje i informaciju i komunikaciju – a što potvrđuju i komentari čitatelj(ic)a.

Izdvojit ćemo dva prototipna primjera takvoga ženskog novinarstva koje se ne pojavljuje samo u hrvatskim ženskim medijima nego se prelijeva i u neke rubrike mainstream medija.

U prvom su primjeru protagonisti bivša misica & kontroverzni poduzetnik koji spajaju žuto i crno novinarstvo u medijsku bajku koja i priziva i izvrće bajkovite predloške o budućoj sretnici koju će neki princ na bijelom konju (zasluženo) odvesti prema happy endu ili pak parafrazira temeljnu fabulu bezbrojnih telenovela sa sličnim ishodom. Ona je dakle definirana ljepotom (ovjerenom titulom misice), on je naprosto poduzetan, a njihova bajka sasvim predvidljiva – sastoji se uglavnom od bajkovitog vjenčanja, dirljive objave trudnoće i podijeljenog emotivnog trenutka o razvodu. Do koje se mjere ponavlja ovakav obrazac, pokazuje već i površan uvid u sintaksu kojom se oblikuju takvi sadržaji:

Primjerice, među vijestima u Crnoj kronici portal Jutarnjeg lista objavio je (29.5. 2018.) tekst Hajdi Karakaš Jakubin MUŽ BIVŠE HRVATSKE MISICE HTIO OPLJAČKATI MJENJAČNICU U ZAGREBU: U vlasnika je uperio pištolj i tražio novac, no nije sve završilo kako je planirao… koji se otvara ovako:

“Poduzetnik Ivica Đolo (39), predsjednik malonogometnog kluba Nacional i futsal Udruge prvoligaša te suprug bivše Miss Universe Ivane Delač Đolo, ponovno je završio iza rešetaka remetinečkog zatvora. No, za razliku od ranijih slučajeva, gdje se Đolu teretilo uglavnom za prevare, prije dva dana Đolo je zaradio svoju prvu prijavu za pokušaj oružanog razbojništva.”

Među poveznicama za ovu temu nalazi se i tekst Nikoline Guje objavljen 12.9. 2018. u Storyju, u rubrici Celebrity, EKSKLUZIVNO Ivana Delač ‘Razvod je jedina ispravna odluka’ s izjavom bivše misice “kako joj je teško čitati senzacionalističke naslove u medijima”:

“Nakon što je Ivica pritvoren prije gotovo četiri mjeseca, otvorila sam paralelni svemir informacija za koje uopće nisam znala. Iz poštovanja prema našem sinu i obiteljima ne bih željela ulaziti u detalje pravosudnih postupaka bivšeg supruga niti ikada o njima javno govoriti…”

Koliko dobro čitatelji razumiju ovakve bajke, potvrđuje jedan od komentara: “Još jedan u nizu “poduzetnika” koje naše misice i starlete obožavaju. Problem je što se ovaj morao vratiti baznom poduzetničkom poslu.”

Lakoća atribuiranja i komponiranja apozicijskih nizova, ekspresivni stilski registri, tabloidna oprema i uopće interpretativno novinarstvo u stalnoj potrazi za spektaklom – plodno je tlo za emotivnu interpretaciju stvarnosti, pa i romantiziranje kriminala pod egidom ekskluzivnog.

Gotovo iste novinarske alate i metode nalazimo u primjerima čiji su izvor društvene mreže. “Privatna” objava Nikoline Ristović na Instagramu doživjet će isti dan (29.8.2018.) ovakav raspon interpretacija: Nikolina Ristović s kćerkama glavna na bazenu (Story) i ‘Plivanje s djecom je strašno kao plivanje s morskim psima’ TV voditeljica Nikolina Ristović ex Pišek s obitelji ljetuje u Hrvatskoj. Njen suprug Vidoje navodno je unajmio luksuznu vilu u blizini Splita, a par uskoro slavi petu godišnjicu braka… (24 sata). Zanimljiv je i način na koji su istoj fotografiji pridružene različite priče.

View this post on Instagram

You don’t need to swim at the ocean with the sharks. Same activity in the swimming pool with the children is scary enough…

A post shared by nikolina pisek (@nikolina_pisek) on

L. B. u Storyju ispod naslova ima podnaslov Raznježila je mnoge, nakon kojega slijede prepoznatljivi punktovi:

“Svojim objavama na društvenim mrežama lijepa Nikolina redovito osvaja svoje obožavatelje… Tako je i ovom prilikom voditeljica na Instagramu otkrila kako uživa u zadnjim danima ljeta sa svojim mezimicama… Kroz prozirni okvir bazena vidljivo je Nikolinino savršeno tijelo u minijaturnom crnom bikiniju, a svojoj je mlađoj kćerkici odjenula trendi jednodijelni kupaći kostim s uzorkom prugica koji se savršeno slagao uz plivalice s ananasima, dok se Hana odlučila za jednodijelni crni kostim na vezanje oko vrata.”

Višnja Kragić Mahmutović u svom prilogu za 24 sata zapravo razrađuje naslov koji je toliko narativan da sadrži već cijelu priču, ali način na koji se ona izlaže znakovit je zato što otkriva dodatne šavove:

“Nikolina Ristović ex Pišek (42) je sa suprugom, Vidojem Ristovićem (40), s kojim živi pet godina u Beogradu i odgaja kćeri Hanu (21) i Unu Sofiju (3), na odmoru u Splitu. Ristović je na svom profilu na društvenoj mreži objavila fotografiju njezine kćeri Une u bazenu… Prema pisanju srpskih medija, televizijska voditeljica je suprugu poklonila putovanje na francusku rivijeru, a on je nju iznenadio putovanjem u Split. Vidoje je navodno unajmio luksuznu vilu u blizini Splita… – Osvojilo ga je moje bogatstvo, moja lova. Sponzoruša muška, to je on – našalila se Nikolina opisujući svog supruga, inače povjesničara umjetnosti. Nadodala je kako sa suprugom svakodnevno ratuje zbog njegovog ‘posla i hobija’ u njihovom kućanstvu. – Stalno se svađamo oko umjetnina, on ih donosi, a ja ih nosim iz kuće van. Najmlađa kćer uči hodati i sve razbije – priznala je.”

“Šala” i “priznanje” Nikoline Ristović navode na pomisao da je riječ o izjavama, no njihov su izvor eventualno spomenuti “srpski mediji”, a da su izjave više puta reciklirane potvrđuje i posljednja rečenica o najmlađoj kćeri koja “uči hodati i sve razbija” premda u glavi teksta ima tri godine. Evo i dva komentara čitatelja – Story/Ivka Marić:

“Pa po čemu je glavna …Dakle je li ovo novinarstvo ili usrana sramota koju ovom narodu plasirate kao da je retardiran…ova ženetina je izoperirana nakaza i žaliti je njenu djecu, a ne gurati je pod nos našoj…Pa šta je ovo došlo na ovaj svijet da netko uopće odobri objavljivanje ovakvog nakaradnog članka…a sad molim urednicu Story da nam piše o ljepoti golog i obučenog Severininog tijela, a onda doda kako je Maja Šuput prekrasna i neka HND dodjeli nagradu tako visoko umnom teksut….Sram vas bilo!!!” i 24 sata/max2017: “sve više plačenih oglasa…..”čorluka i supruga ustali iz kreveta, ” fali im pes”…., “nives voli biti gola”….srpska snajka ljuta”….nikolina pliva”…………..To su fakat vijesti i društveni problemi !”

Ma koliko (ne)reprezentativni komentari čitatelja podupiru i naslovnu parabolu – žensko se novinarstvo u navedenim primjerima svelo na nagađanje, konstruiranje “ničega” iz slučajno snimljenih i(li) preuzetih fotografija, zatrpavanje i zavaravanje javnosti samopromocijom “glamuroznih” života i celebrity tema, slikovnice za odrasle. Činjenica da je u novinarstvu sve više žena, kao i to da su ženski časopisi/mediji izrazito trivijalizirani – i predstavljaju žensku masovnu kulturu! – ne bi trebala ohrabrivati takav pristup. Štoviše, digitalna konvergencija medija, stalno dijeljenje publike, interaktivnost – sve su to okolnosti koje ga prokazuju kao provizorij, “šprancu” koja je itekako potrošiva, a svakako apsurdna u kontekstu feminiziranja struke, odnosno sve izrazitijeg profiliranja novinarstva u “žensko zanimanje”.


Povezano