Asja Bakić: Moralizatorska shvaćanja pornografije onemogućuju njeno izučavanje

Iako će činjenica da i žene konzumiraju pornografiju danas malo koga šokirati, ipak je i dalje riječ o pomalo škakljivoj temi pri čijem se spomenu rumene brojni obraščići, a za čije proučavanje – osobito kada je riječ o pornografiji u kontekstu novih tehnologija – ne postoji adekvatan teorijski okvir, kao ni referentna istraživanja.

U sklopu studentske konferencije "Književnost i internet – tekst u digitalnom dobu" održane na Filozofskom fakultetu u Zagrebu prošli tjedan, Asja Bakić održala je izlaganje na temu porno estetike na Tumblru i društvenim mrežama. Odmah na početku Bakić je osudila moralizatorska tumačenja pornografije i ukazala na svoje neslaganje sa starijom generacijom feministkinja oko ove teme (ipak, ne možemo reći da samo starije feministkinje imaju negativne stavove o pornografiji). Pozicija da je pornografija jednaka prostituciji, objasnila je Bakić, potječe iz neznanja o tome što pornografija danas uopće jest.

A što pornografija jest? Jednostavno rečeno, to je "eksplicitni prikaz seksualne aktivnosti s namjerom da uzbudi gledatelje". Pri proučavanju pornografije, dodala je, moramo imati na umu i njen subverzivni potencijal; naime, povijesno gledano pornografija je predstavljala "neku vrstu svjetovnog ili libertinskog otpora prema moralitetu Crkve, a to čini i danas."

Proučavajući lascivne francuske pripovijetke iz 17. i 18. stoljeća (koje su nam nepoznate budući da nikad nisu ušle u kanon), Bakić je počela razmišljati o pitanju kontinuiteta. Dok je u poljima poput književnosti kontinuitet snažan i vidljiv, u pornografiji ga nema (iako pornografija djelomično pripada književnoj tradiciji!), pa je samim time teže pratiti i analizirati povijesne promjene u estetici, odnosno u kakvom je odnosu današnja pornografija s onom iz prošlih vremena. Umjesto toga, pornografiju najčešće percipiramo kao monolitnu i homogenu, što ona definitivno nije.

Komentirajući razliku između pornografije i pornifikacije, Bakić je subverzivnom potencijalu eksplicitne pornografije suprotstavila ono što je nazvala "marketinškim ćudoređem", odnosno upotrebu svojevrsne "razblažene" pornografije kojom obiluje naše svakodnevno okruženje, a koja se koristi u marketinške svrhe – za prodaju svega od kobasica i odjeće do nekretnina i plovila.

Pojava pornografije na internetu donijela je brojne promjene u načinu na koji konzumiramo ove sadržaje, a samim time i u strukturi naše žudnje. Više ne moramo čekati deset minuta da nam se prikaže fotografija ili pola sata da skinemo kratki video, kao u vrijeme dial-up inteneta (koji je funkcionirao kao disrupcija želje, govori Bakić). Danas je lako brzo, jednim klikom, doći do porno sadržaja, a i ponuda je veća nego prije par desetljeća kada su glavni izvori pornografije bili časopisi i videokazete (u kojima je ponuda sadržaja bila ograničena i za čiju je nabavu bilo potrebno otići do kioska ili videoteke).

No, brzi razvoj tehnologije jedna je od prepreka za izučavanje pornografije budući da nemamo adekvatan teorijski aparat ni dostupna sociološka i druga istraživanja pa ne možemo izići na kraj sa svim promjenama koje se događaju.

Dokle god o pornografiji razmišljamo kao nečem privatnom, a ne kao dijelu kulturnog prostora, ona će ostati zanemarena u istraživanjima. "Očito je da potreba za pornografijom oduvijek postoji, zato moramo analizirati otkud dolazi ta potreba i moramo raspravljati o tome," rekla je Bakić. U konačnici, ako ostanemo samo pasivni promatrači koji često osjećaju sram pri konzumaciji pornografije, tada će drugi nastaviti proizvoditi sadržaj – onakav kakav oni žele.

Na Tumblru se danas mogu pronaći različiti oblici pornografije, a pojedini blogovi nude specijalizirane sadržaje (npr. gifovi, crno-bijele fotografije, određeni fetiši, itd.). "Sadržaj je heterogen, ali mi ga i dalje ne percipiramo kao takvog," kazala je Bakić.

Kao još jednu specifičnost pornografije (ali i drugih sadržaja) na internetu, osobito na društvenim mrežama, Bakić je navela algoritme nad kojima nemamo kontrolu, a koji na temelju naše online aktivnosti određuju koji sadržaji će nam biti servirani. Dugoročno gledano, takva personaliziranost sadržaja nije dobra jer gubimo zajedničko iskustvo i referentne točke.

Bakić je također upozorila na licemjerje i nejasne kriterije o tome što se smatra "nepoćudnim" sadržajem na društvenim mrežama. Tako, primjerice, Instagram ne dopušta prikaz ženskih bradavica, ali gola stražnjica je sasvim ok (kao reakcija, pojavili su se profili poput ovog). Na Instagramu također možemo pronaći profile koji koketiraju s pornografijom ili imaju seksualni podtekst, ali nisu dovoljno eksplicitni da budu podvrgnuti cenzuri. Kao jedan od primjera Bakić je navela Mollie Brlečić, koja na svom profilu objavljuje svoje (više ili manje) golišave fotografije, a istovremeno odjeću koju ona nosi možete kupiti putem stranice Depop.

"Ono što je vrijedno i zanimljivo za analizu je da sadržaji na takvim blogovima i profilima ne nastaju muškim posredstvom kao što je dosad bilo uobičajeno u porno industriji, već žene same 'plasiraju' svoj sadržaj," rekla je Bakić, zaključivši da s analizama estetike možemo započeti samo ako se konačno odmaknemo od morala.

 

Oprema: http://emmahartvig.com/

 

Zadnja izmjena: 23-04-2018 @ 17:37