Vjerujem da je većina čitatelj/ica upoznata s pojmom queerbaitinga, ako ne eksplicitno, onda barem implicitno. Za one koji ne znaju, queerbaiting označava recentnu pojavu u medijskoj umjetnosti (ali i u književnosti) u kojoj postoje više ili manje očite naznake queer odnosa među likovima, no oni se nikada ne realiziraju, kao što bi to bilo da se radi o heteroseksualnom paru. Autori unose homoerotiku u svoja djela kako bi privukli LGBT+ publiku te se istovremeno umilili konzervativnoj publici.
Jedan od najpoznatijih primjera queerbaitinga televizijska je serija Supernatural (Lovci na natprirodno) koja danas opstaje isključivo zaslugama vjernih gledatelja. Naime, seriju čine dva protagonista, braća Dean i Sam Winchester koji su, dakako, lovci na natprirodno i u svojem se poslu bore protiv brojnih bića poput vampira, vukodlaka, vještica, demona, anđela i sl. Ono što ovu seriju čini kultnim primjerom queerbaitinga je odnos Deana Winchestera i anđela Castiela. Naime, Castiel je spasio Deana iz paklenog ognja te mu je ostao vjerni Sancho Panza s pomalo queer insinuacijama. Dean i Cas mnogo su puta izmjenjivali poglede, riječi i dodire koji bi vodili ka romansi da se radi o odnosu između muškarca i žene.
Ekipa Supernaturala svjesna je što čini odnosom Deana i Castiela, ali im je svejedno stalo samo do gledanosti i profita. Homoerotski podtekst provlači se unazad šest godina i ne jenjava, već iz godine u godine postaje sve jači, a scenaristi su u posljednjoj sezoni otišli toliko daleko u svojem umiljavanju LGBT+ gledateljstvu da su učinili Boga (Chucka) biseksualnim. Supernatural tako pliva u biseksualnim referencama i otvorenoj homoerotici, ali bez ikakve naznake da će se išta od toga ikada ostvariti. Ako su autori mogli stvoriti biseksualnog Boga, biseksualni Dean bi im trebao biti lagan posao.
Scena u kojoj Bog (Chuck Shurley) otvoreno govori o svojoj biseksualnosti. (11.20)
Jedan od recentnijih primjera queerbaitinga koji me nagnao na pisanje ovoga članka odnosi se na posljednji, tzv. osmi dio Harryja Pottera. Harry Potter and the Cursed Child je kao scenarij za predstavu nastao iz pera britanskog pisca Jacka Thornea te je uz pomoć J. K. Rowling i Johna Tiffanyja pretvoren u dramu koja se odvija devetnaest godina nakon završetka zadnjeg dijela. Harry i njegovi prijatelji su odrasli, a protiv zla se bore neki novi klinci.
Ukratko, cijela se knjiga temelji na odnosu Scorpiusa Malfoyja i Albusa Pottera – sinova suparnika iz originalnih sedam knjiga, Draca Malfoyja i, naravno, Harryja Pottera. Odnos Scorpiusa i Albusa potpuno je drugačiji od onoga što bi se dalo naslutiti. Naime, veoma su bliski, autori ih nazivaju „najboljim prijateljima“, ali mnogi se čitatelji s takvom etiketom ne bi složili. Naime, na brojnim internetskim stranicama pojavile su se kritike koje ističu kako je odnos dvoje mladih protagonista puno dublji od običnog prijateljstva te zamjeraju autorima forsiranje heteroseksualnosti, ali i queerbaiting.
SCORPIUS appears at the back of the stage. He looks at his friend talking to a girl – a part of him likes it and a part of him doesn’t.
Rowling, Tiffany & Thorne, pt.1, 2.4.
Cijeli tekst, razvučen na svoje 374 stranice, nagovještava osjećaje između dvaju mladih protagonista koji bi mogli biti više nego platonski. Scorpius je nezadovoljan Albusovim flertanjem sa starijom djevojkom, što je otvoreno napisano u didaskalijama. Njihovo prijateljstvo mnogo je prisnije od onoga koje su njegovali Harry i Ron u originalnim knjigama, a koji su također bili najbolji prijatelji. Scorpius i Albus si otvoreno izjavljuju ljubav, uzajamno se poštuju, cijene, podržavaju, često se grle te u tome uživaju.
I ostali likovi u djelu primjećuju njihovu povezanost. U jednom trenutku Severus Snape, profesor u Hogwartsu, i Scorpius nailaze na dementora, magično biće koje se hrani ljudskom srećom. Snape zatim govori Scorpiusu da može otjerati dementora sjećanjem na Albusa – prizivajući snažne osjećaje. Prateći sve to, mnoge je čitatelje (neugodno) iznenadio ishitreni završetak (spoiler alert!) u kojemu Scorpius napokon skupi hrabrost za pozvati Rose Weasley van, a njegov i Albusov odnos završi s „no homo“ zagrljajem.
SNAPE: Listen to me, Scorpius. Think about Albus. You’re giving up your kingdom for Albus, right?
SCORPIUS is helpless. Consumed by all the dementor is making him feel.
Rowling, Tiffany & Thorne, pt. 2, 3.9.
Ovakav razvoj radnje odašilje poruku da je u redu biti mlad i zaljubljen, ali jedino ako se radi o heteroseksualnim odnosima – ostalo je tabuizirano. Čitatelji ovime dobivaju dojam da LGBT+ zajednica čini zanemariv dio populacije zbog loše reprezentacije u književnosti i medijima. Dakle, Harry Potter je u svojih, uvjetno rečeno, osam nastavaka, pokazao kako je u redu biti mlad i zaljubljen, ali samo ako je riječ o ‘pravoj ljubavi’. Evo par primjera:
- Ron Weasley – iako je njegova jedina i prava ljubav Hermione Granger, Ron je imao privilegiju da iskuša čari ljubavnog života s Lavender Brown samo da pokaže da – može
- Hermione Granger – ženski lik koji je bio demoniziran zbog odnosa s drugim muškarcem koji nije bio njezina jedina i prava ljubav (Viktor Krum vs. Ron Weasley)
- Harry Potter – naposljetku, i sam dječak koji je preživio je imao ljubav prije PRAVE ljubavi (Cho Chang)
Svi ovi likovi svoje su ljubavne čežnje i ostvarili, unatoč izlizanom tropu prave ljubavi. No, njihove su ljubavne mušice bile moguće jer su heteroseksualne, a u heteronormativnom dobu to je presudno.
Na kraju se postavlja pitanje, zašto fanovi smatraju da je ovo queerbaiting, a ne topao odnos dvaju prijatelja? Odgovor leži u tome što je J. K. Rowling nakon završetka originalnog serijala bila veoma srdačna s queer zajednicom te je potvrdila da je jedan od najsnažnijih i najvažnijih likova gay (Albus Dumbledore). Sudjelovala je u raspravama o seksualnosti svojih junaka, bila otvorena za prijedloge te branila manjine. Obožavatelji su, dakle, pomislili kako je sljedeći korak uvrštavanje otvoreno queer osobe u njezin narativ, ali to se nije dogodilo.
ALBUS: As pleasurable as it will be to hide in a hole with you for the next forty years … they will find us. . . .
SCORPIUS: . . . Still, if I had to choose a companion to be at the return of eternal darkness with, I’d choose you.
Rowling, Tiffany & Thorne, pt. 2, 4.5.
Na nama samima je da zaključimo radi li se ovdje o queerbaitingu ili o jednostavno prisnom prijateljstvu, no važno je zamisliti žensku osobu na mjestu jednog od dječaka i svi njihovi dijalozi i odnosi dobivaju potpuno drugačiji ishod. Budući da je Harry Potter and the Cursed Child bliži fan-fictionu nego stvarnoj književnosti, čitatelji će se moći zadovoljiti brojnim fan-ficovima u kojima njihovi najdraži likovi dobivaju kraj kakav bi dobili da su heteroseksualni.
Nakon svega napisanog, postavlja se pitanje – čemu? Čemu navlačenje publike na queer protagoniste samo da bi se na kraju odmahnulo rukom uz neizostavan „no homo“ trenutak? Odgovor, dakako, leži u tome da pisci ovime stoje na tankoj liniji na kojoj udovoljavaju svima. I LGBT+ zajednici, i liberalnim, ali i konzervativnijim gledateljima. Događaji neminovno vode nekoj vrsti romantičnog raspleta, ali sve ostaje samo na riječima, pogledima i usputnim dodirima, što odgovora konzervativnijim strujama koje se ne mogu žaliti na tzv. queer „ideologiju“.
Dakako, i Supernatural i Harry Potter serijal učinili su velike korake naprijed za LGBT+ zajednicu, uključujući u svoja djela otvoreno gay ili bi likove koji su bili važni za razvoj radnje, ali ne i fetišizirani svojom seksualnom orijentacijom.
Ovdje prvenstveno mislim na Albusa Dumbledorea iz Harryja Pottera te na likove Charlie i Chucka (koji je ujedno i Bog) u Supernaturalu (uključujući i brojne sporedne likove koji se pojavljuju u samo jednoj epizodi, a koji se otvoreno izjašnjavaju kao gay ili bi). Dakle, nije sve tako crno, ali ono što zamagljuje sjaj ovih dvaju primjera je nepotreban queerbaiting kojim se relativizira i ismijava queer zajednica, njezini problemi i pripadnici.
Tekst je originalno objavljen na poddomeni portala – operiseksizam.voxfeminae.net, internetskoj stranici koju, uz mentorstvo, uređuju volonteri i volonterke uključenie u projekt ‘Aktivni mladi za rodnu ravnopravnost’.
