Imaginarni svjetovi, futurističko okruženje, znanost i tehnologija, putovanja kroz svemir i vrijeme, paralelni svjetovi i izvanzemaljski život, temelji su žanra znanstvene fantastike koji većinom pišu i konzumiraju muškarci. Žene su u ovom žanru manjina: kako u autorskom, tako i u čitalačkom segmentu.
Žanr znanstvene fantastike odlična je podloga za autore/ice da prikažu svoja razmišljanja o politici, identitetu, moralnosti i socijalnoj strukturi na neizravan i “pitak” način. U prošlosti je takav način izražavanja bio rezerviran gotovo isključivo za muškarce, pa su žene često pisale pod pseudonimom.
Jedno od najpoznatijih imena znanstvene fantastike druge polovice 20-og stoljeća, James Tiptree Jr., zapravo je pseudonim spisateljice Alice Bradley Sheldon kojoj se pripisuje zasluga za ukidanje granice “muškog” i “ženskog” literarnog izražavanja.
Zanimljivo je da su je, prije nego što je njen pravi identitet (i rod) otkriven, često nazivali neuobičajeno “mačo” muškarcem ali i neuobičajenim feminističkim (!) piscem znanstvene fantastike. Potonji termin se povezivao uglavnom s njezinim (njegovim) naslovom Žene koje muškarci ne vide (Women That Men Don’t See), pričom o dvije žene koje sa Zemlje odlaze u potragu za izvanzemaljcima kako bi pobjegle od društva kojim dominiraju muškarci.
Danas, unatoč muškoj dominaciji u žanru koja još uvijek traje, imamo priliku čitati i gledati neke iznimno dobre radove ženskih autorica. Uzmimo samo primjer Sluškinjine priče autorice Margaret Atwood, mračne distopije i prikaza zastrašujuće budućnosti za žene, po kojoj je snimljen i film.
Jedan od najranijih znanstveno fantastičnih radova čija je autorica žena bila je priča o mladom aristokratu i njegovoj sestri koji putuju solarnim sustavom koji nastanjuju preminule povijesne figure, Voyage de Milord Céton Dans les Sept Planètes (1765), autorice Marie-Anne de Roumier-Robert. Neki njezini muški suvremenici optužili su je za plagiranje, što je, kako navodi New York Magazine, bila česta praksa kad su u pitanju bile žene autorice.
Frankenstein, ilustracija Bernie Wrightson
Godine 1818. Mary Shelley je, u dobi od 21. godinu, objavila nezaobilaznu i mnogo puta parafraziranu priču Frankenstein. S 18 godina provela je ljeto s obitelji i nekoliko pisaca (među kojima je bio i Lord Byron) na Ženevskom jezeru. Zabavljali su se smišljajući strašne priče. Jedne noći razgovor je prešao na ljudsku prirodu, što je Shelley inspiriralo na priču o pokušaju da se reanimira mrtvo tijelo, te strašnim posljedicama tog eksperimenta.
Kratka utopijska satira Sultanin san (Sultana’s dream), nastala 1905. godine učinila je autoricu Rokeyu Sakhawat Hussain jednom od prvih poznatih feminističkih spisateljica znanstvene fantastike i jednom od najpoznatijih islamskih feministica. Priča govori o tradiciji purdah (po kojoj su žene skrivene od društva na različite načine), no u ovom slučaju uloge su izmijenjene i muškarci su izolirani, a žene razvijaju i koriste nove tehnologije poput solarne energije i letećih automobila.
Roman Herland (objavljivan 1915. u nastavcima u časopisu The Forerunner) jedno je od djela feminističke autorice Charlotte Perkins Gilman, najpoznatije po poluautobiografskoj kratkoj priči The Yellow Wallpaper. Herland je dio trilogije njezinih utopijskih romana, u kojem muški istraživači nailaze na skriveno društvo slobodno od seksizma, rasizma i ostalih nejednakosti.
Metropolis
Fritz Langov Metropolis, jedan od najvećih filmova u njemačkoj povijesti, nastao je uz pomoć njegove žene Thee von Harbou, koja je napisala veći dio scenarija i odabrala glumca za vodeću ulogu.
Škotska spisateljica Naomi Mitchison 1962. godine objavljuje Memoirs of a Spacewoman, priču o istraživačici svemira u maniri Star Treka, u kojoj istraživačici i njenom timu nije dozvoljeno intervenirati u izvanzemaljske kulture, već isključivo promatrati. Roman počinje rečenicom: “Razmišljam o svojim prijateljima i o očevima svoje djece.” Mitchinson je napisala preko 90 knjiga, a mnoge se bave pravima žena.
Prva crna časnica na brodu Enterprise i jedna od najprominentnijih u znanstveno-fantastičnoj kulturi bila je Nyota Uhura, koju je utjelovila glumica Nichelle Nichols 1966. godine. Njezina uloga Uhure bila je prvi korak u težnji serije Star Trek da promovira bolju budućnost za sve.
Još jedan bitan feministički moment vezan je za popularnu seriju Star Trek. Betty Jo Trimble pokrenula je 1968. godine kampanju Spasimo Star Trek. Televizijska postaja NBC planirala je ukinuti seriju nakon dvije sezone, ali nakon uspjeha Bettyne kampanje, snimljena je i treća, a serija je postala jedna od najdugovječnijih i najunosnijih na svijetu.
Dio naslovnice The Left Hand of Darkness Ursule K. LeGuin
The Left Hand of Darkness autorice Ursule K. LeGuin slavni je roman o diplomatskoj interplanetarnoj misiji koja istražuje aseksualnost, androginost i rod kao štetan socijalni konstrukt.
Ovom knjigom LeGuin je 1969. godine označila bitan trenutak u povijesti znanstvene fantastike, a neke ideje postavljene u njoj i danas se smatraju radikalnima.
Lezbijska feministkinja Joanna Russ snažno je utjecala na pitanje seksualnosti i spola u znanstvenoj fantastici u doba kad je žanr tek ulazio u pop-kulturu, a njezine teze i danas su aktualne. U satiričnom romanu The Female Man, čiji se naslov poigrava s tezom da žene moraju biti nalik muškarcima da bi bile poštovane, četiri žene putuju paralelnim dimenzijama i upoznaju različite pojmove ženskosti.
Prvu Star Trek konvenciju 1972. godine dokumentirale su tri žene: Joan Winston, Sondra Marshak i Jacqueline Lichtenberg, a u odboru za organizaciju u New Yorku bilo je gotovo 50% muškaraca i 50% žena. Joan Winston kasnije je objavila Star Trek Lives!, a zatim i kroniku The Making of the Trek Conventions.
Queer-friendly priča Dhalgren, čiji su stil zbog kompleksnosti i cirkularnosti uspoređivali s Jamesom Joyceom, djelo je Samuela R. Delanyja, afroameričkog gay pisca koji je ranih sedamdesetih radio i na par brojeva Wonder Woman. Knjiga je važna zbog otvoreno biseksualnih likova.
The Bionic Woman je spinoff filma The Six Million Dollar Man koji je postigao veliki uspjeh 1970-ih. Film prati dogodovštine tehnološki unaprijeđene tenisačice Jaime Sommers, ženske verzije Čovjeka od šest milijuna dolara, te postiže bolje ocjene od samog originala.
Sigourney Weaver kao Ripley u Alienu
Scottov Alien (1979) ne možemo zamisliti bez fantastične Sigourney Weaver u ulozi Ellen Ripley. To je bio ogroman korak u sferi znanstvene fantastike. Uloga je bila rodno neutralna, a glumica je slučajno bila žena, što je dokazalo da žene mogu igrati neustrašive heroje koje su muškarci igrali desetljećima.
Prvotni koncept Imperije uzvraća udarac (Empire Strikes Back) napisala je Leigh Brackett 1980. godine. Nedugo nakon što je George Lucasu predala tekst, umrla je od raka, ali se i dalje pojavljuje kao koautorica na špici filma.
U kompjuterskoj igri Metroid (1986) tri od pet alternativnih završetaka otkrivaju da je glavni lik Samus Aran, kroz cijelu igru obučen u odijelo, zapravo žena.
Terminator 2 s ubojitom Lindom Hamilton u ulozi Sarah Connor ogledni je primjer važnog feminističkog pokreta u znanstveno-fantastičnom žanru. Opaka, mišičava žena s odličnim poznavanjem oružja bori se za sebe i sina.
Gillian Anderson kao Dana Scully u Dosjeima X
U Dosjeima X, Dana Scully je staloženi i racionalni dio tima Mulder-Scully koji je u potrazi za nepoznatim. Ovaj tim ugodna je promjena od uobičajene “djeve u nevolji” i “princa spasitelja”. Kroz epizode serije Scully je često morala spašavati “sanjara” Muldera i objašnjavati ono što se činilo neobjašnjivim.
U novijim epizodama ranije spominjanog Star Treka, brod U.S.S. Voyager skreće sa zadanog kursa samo kada to naredi kapetanica Kathryn Janeway. Ulogu kompleksne i karizmatične kapetanice odlično je odigrala Kate Mulgrew.
Jedna od najčitanijih spisateljica znanstvene-fantastike je Octavia Butler. U svojim djelima istražuje rasizam, seksizam, homofobiju, siromaštvo, religiju i nasilje, a smješta ih u distopijska društva budućnosti. Godine 1995. postala je prva SF autorica koja je dobila prestižnu “stipendiju za genijalce” Zaklade MacArthur.
U originalnoj TV seriji Battlestar Galactica (1978) poručnik Starbuck bio je svadljivi ženskar s cigarom, a u remakeu iz 2004. godine postao je nevjerojatno nesavršena, brzopleta i eksplozivna poručnica Starbuck, koju je utjelovila Katee Sackhoff.
Carol Danvers, jedna od likova u timu superheroja, postala je 2012. godine Kapetanica Marvel i na taj način popravila atmosferu među obožavateljicama stripova i raznih geek konvencija.
Janelle Monáe kao Cindi Mayweather
Kada je 2007. objavila album Metropolis: Suite I (The Chase), Janelle Monáe bila je toliko progresivna da publika nije bila spremna za nju. Njezin rad naziva se “afrofuturističkim”, a albume koncipira kao distopijske svijetove po uzoru na Langov Metropolis u kojima glavnu ulogu ima odbjegla androidkinja Cindi Mayweather. Tek s albumom Electric Lady izdanim 2013. godine doprijela je do publike, ali i u mainstream.
Marvel je 2014. objavio strip o superjunakinji tinejdžerki muslimanki Kamali Khan. Superjunakinju je “donijela na svijet” autorica stripova G. Willow Wilson.
Prije nekoliko godina provedena je Kickstarter kampanja Women Destroy Science Fiction! kako bi se izdao specijalni broj časopisa Lightspeed posvećen isključivo ženama. Cilj je bio prikupiti pet tisuća dolara, a skupljeno je preko 50 tisuća dolara, stoga su objavljena i specijalna izdanja sestrinskih časopisa Nightmare i Fantasy pod naslovom Women Destroy Horror i Women Destroy Fantasy. Naknadno je objavljeno i specijalno izdanje Queers Destroy Science Fiction.
Izvor: NYMag
Ovaj članak izvorno je objavljen 2014. godine.
