Ako se zateknete u Ljubljani, zahvaljujući programu alternativnih gradskih tura Inštituta za urbane kulture (IZUK) ovaj grad možete upoznati i iz feminističke perspektive. Prva feministička tura u organizaciji IZUK-a održana je u srpnju prošle godine, a mi smo posjetili jednu od onih besplatnih koje se, pored onih po narudžbi, održavaju jednom do dvaput mjesečno.
Dvosatna šetnja centrom grada, koja je za našeg posjeta pala upravo na rođendan spisateljice Zofke Kveder, organizirana je oko 15 punktova posvećenih pričama o – što poznatim, što nepoznatim, prešućenim ili zaboravljenim – važnim ženama slovenske povijesti. U otprilike tri kilometra dugoj šetnji centrom Ljubljane saznat ćete da je samo dva posto ljubljanskih spomenika podignuto u čast ženama, ulice koje nose njihova imena često su zabačene i slijepe, Slovenska akademija znanosti i umjetnosti i danas broji tek pet članica, a od osnivanja Arhitektonskog fakulteta do zaposlenja prve redovne profesorice prošlo je čak sto godina.
Kao što je na nedavno održanoj šetnji Ženskim antifašističkim Zagrebom, jednoj od feminističkoj turi srodnih inicijativa u nas, rekla Barbara Blasin, šetnja kao takva uvijek ima i komemorativnu funkciju. No, budući da su feminističke inicijative uvijek okrenute i promjenama u suvremenom društvu, osim što se ovom turom, upisujući ih u tkivo grada, odaje počast borbenoj prošlosti naših prethodnica, njihov jednako važan segment je i povezivanje i podsjećanje na aktualne borbe, što voditeljica ljubljanske ture Jasmina Jerant ne propušta učiniti.
Nakon devetogodišnjeg života u inozemstvu, povratak Jasmine Jerant u Ljubljanu koincidirao je s prvom feminističkom turom te se tada, na poziv Gregora Bulca iz IZUK-a, pridružuje ekipi u pripremi i izvedbi ture. Jerant je živjela u Kaliforniji i Mađarskoj, gdje je magistrirala političke znanosti na CEU. Prethodno je radila kao novinarka, između ostalog i za alternativni Radio Študent na kojem je bila urednica u odjelu za kulturu i humanističke znanosti te je četiri godine uređivala feminističku emisiju Sektor Ž. U razgovoru saznajemo više o ovoj inicijativi.
Za početak, zanima me nešto više o projektu Ljubljana alternative tours, odnosno Inštitutu za urbane kulture u sklopu kojeg je i nastala feministička tura.
IZUK je svojevrsna turističko-istraživačka organizacija koja pokušava stranim i domaćim turistima pokazati nove, edukativne, ali i zabavne šetnje po Ljubljani utemeljene na suvremenoj sociologiji, kulturologiji i antropologiji. Htjeli smo i strancima i domaćima ponuditi mogućnost pogleda na Ljubljanu koji je aktualan i pomalo otkačen, a koji ide dalje od klasične rimske i srednjovjekovne Ljubljane te Ljubljane narodno-budilačkog 19. stoljeća. S druge strane, nikako ne zapostavljamo povijesne i arhitektonske karakteristike.
Kojom idejom i ciljem si se vodila pri osmišljavanju koncepta? Što je po tebi najveći potencijal ovakvih projekata?
Kad sam se uključila u projekt, tura je u osnovi već bila pripremljena. Kroz vrijeme sam je, skupa s ekipom iz IZUK-a, mijenjala, konceptualno nadograđivala, a na njoj se uvijek radi u smislu ažuriranja novim informacijama koje redovito saznajemo. Konceptualno me dosad u velikoj mjeri vodila ideja i želja da se naglasi važnost povijesti žena koje su živjele i radile u Ljubljani, ali su ostale skrivene i zaboravljene u sjeni svojih muških kolega. Istovremeno, turu smo nadogradili duhovitim pristupom i komentarima kako ne bi ostala tek na povijesnom pristupu u smislu kolekcije povijesnih činjenica. Zapravo smo najviše posvećeni ideji da svatko tko prisustvuje turi može i sam razmisliti o nekom razdoblju i okolini, društvu te pristupu i odnosu prema ženama, njihovom uspjehu i borbi za prava.
Foto: Katja Goljat
Izrazito si gorljiva i motivirana vodičkinja, što turi daje poseban pečat. Što te potiče na ovakav rad i akciju?
Volim to raditi. Otkad pamtim, zanimala su me ženska pitanja i ženska prava, što se vjerojatno osjeća jer sam stvarno svim srcem u tome. Kad imam priliku pričati o ovim ženama, čini mi se da im se mogu bar dijelom odužiti za sve što su tad napravile, jer prava koja danas podrazumijevamo ne bismo imale da ih one tada nisu izborile. Stalo mi je da sve više ljudi sazna koliko su velikih stvari žene napravile kroz povijest, od umjetnica do znanstvenica i političarki, a što se rijetko spominje.
Tko čini publiku feminističke ture? Posebno me zanima surađujete li sa srednjim školama, jer mi se čini da tura ima izuzetan edukativni potencijal?
Najviše je žena. Dob, sve od 25 do 80, iako mislim da je najviše između 25 do 50 godina starosti. Zanimanje za turu postoji i u osnovnim i srednjim školama, ali je tura još dosta mlada; zapravo postoji tek deset mjeseci. Polako se počinje pričati o turi i razvija se interes. Zainteresirani su ne samo sa slovenskih nego i sa stranih fakulteta i drugih organizacija koje se bave kulturom i obrazovanjem. Istina, tura ima izuzetan edukativni potencijal, što se u više navrata otkad je radimo potvrdilo. Odnedavno smo počeli surađivati i sa školama. Kao i svaka stvar, i ova se tura kreće naprijed malim i sporim koracima.
Tura se dotiče mnogih područja i naglašava dugotrajnost borbe za ravnopravnost. Možeš li možda izdvojiti koje informacije publiku najviše zaintrigiraju?
Fascinirani su kad saznaju da je i kod nas već u drugoj polovici 19. stoljeća počela borba za ženska prava. Najpoznatije su borbe iz anglosaksonskog područja, a kod nas se svima čini kao da toga nije bilo i da je to što imamo samo rezultat pokreta na zapadu. To nije istina. Prava koja imamo izborile su naše žene, a ne sufražetkinje u SAD-u. To se zaboravlja. U isto vrijeme publika je fascinirana koliko malo u Ljubljani ima indikacija te povijesti i spomenika ženama u usporedbi s muškarcima. Šokiraju ih priče o “vješticama” i koliko ih je i na koje načine ubijeno. Zatim, koliki je broj ulica u Ljubljani koje nose žensko ime. Kao i način na koji razbijamo mit o našem pjesniku Prešernu i o njegovoj ljubavi prema muzama. Različito od službenih školskih kurikuluma prikazujemo pozadinu ovih “ljubavi” i naglašavamo kako su te njegove muze zaista živjele. Publika na kraju većinom kaže da će sad potpuno drugačije gledati na Ljubljanu i njezinu povijest. Neke žene se vrate s kćerima ili unukama ili ih pak pošalju na turu da i one čuju ove štorije. To mi puno znači.
Foto: Katja Goljat
U jednom intervjuu kažeš da te fascinira postojana i živa ljubljanska feministička scena, a i tijekom ture to često naglašavaš. Koji su po tvom mišljenju razlozi ili okolnosti koje Ljubljanu čine jednim od centara na mapi LGBTQ i feminističkog aktivizma?
Kao što sam prije spomenula, borba za ženska prava u Ljubljani počinje već drugom polovicom 19. stoljeća. To se nastavilo i u međuratnom periodu. Za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata borba za ravnopravnost još se produbila. Kasnije, Ljubljana je već u 80-ima imala bogatu LGBTQ i feminističku scenu; prva je u istočnoj i komunističkoj regiji razvila ovaj aktivizam koji otad ne prestaje. Raste i sve ga je više, što je stvarno važno jer sve te stvari još nisu završene. Iako je Slovenija, što se prava tiče, po pitanju mnogih stvari dobro uređena, još je stvari koje se trebaju mijenjati: istina je da imamo jednu od najmanjih razlika u plaćama u EU, ali to je ipak još uvijek razlika. Usto, single žene nemaju pravo na medicinski potpomognutu oplodnju. Još trebamo raditi na pravnom prepoznavanju transrodnih identiteta i osoba i drugih seksualnih i rodnih manjina. Još ima nasilja nad ženama, spolne diskriminacije, uznemiravanja, nejednakosti u socijalnoj i političkoj moći. I da ne zaboravimo na alarmantno siromaštvo među ženama iznad 65 godina koje su u najvećem riziku od siromaštva u Sloveniji kao i na diskriminaciju žena s invaliditetom.
Na kraju, trebam spomenuti da smo u vremenima neokonzervatizma koji polako može ponovno uništiti ono što je već postignuto. Istovremeno, taj neokonzervativizam ponovno pronosi patrijarhalne vrijednosti i iz tog je razloga bitno da aktivizam opstaje i cvate. U Ljubljani je aktivizam jak zbog različitih povijesnih, socijalnih i političkih okolnosti koje su iz(g)radile Ljubljanu kao jedan od centara na mapi queer i feminističkog aktivizma. Nadam se da će tako i ostati kao i da će se različite aktivističke grupe što je više moguće povezati u istoj borbi za očuvanje prava koja imamo i za poboljšanje i izgradnju onih prava koja se još ne podrazumijevaju, ali će s vremenom postati naša svakodnevica.
Kako vidiš razvoj ovog projekta, jesu li ti na pameti neke suradnje, u kojem smjeru bi voljela da se tura razvija?
Kao što se često događa s ovakvim stvarima, mnogo je ideja o suradnjama i kako razvijati turu. Svakako, tura je odlično mjesto druženja i okupljanja istomišljenica i istomišljenika i već je postala nekakav forum. Nakon svake ture, obično uz piće, stvaramo veze, pljušte ideje o suradnji, itd. Na taj je način došlo i do pokretanja neformalne skupine koja radi na stvaranju feminističke ture za osnovnoškolce. Pokušavamo pratiti i događanja u drugim zemljama te nam je tiha želja da napravimo nekakav kooperativni projekt različitih europskih feminističkih tura.
Foto: Katja Goljat
