U intervjuu za Rolling Stone kanadsko-američka blogerica, feministica i kritičarka pop-kulture Anita Sarkeesian, govori o svom blogu Feminist Frequency, nevjerojatnom odjeku u medijima, te prijetnjama kojima je svakodnevno obasipana zbog serije videa Tropes vs. Women in Video Games u kojima se bavi video igrama i ulogama žena u njima za koje kaže da su “seksističke i nemaštovite”.
Anita Sarkeesian postala je vrlo popularno ime na svim online kanalima nakon objave svojeg videa (prvog u najavljenoj seriji) o prezentaciji žena u video-igrama. Taj video nije njezin prvi uradak u kojem probleme feminizma objašnjava pomoću popularne kulture, ali s obzirom da je objavljen na platformi s kojom su gameri izrazito upoznati, podigao veliku prašinu. Komentari na njezine uratke na YouTube-u onemogućeni su zbog učestalih napada, ali prepucavanje je nastavljeno putem drugih kanala, što je dovelo do interesa medija ali i verbalnog rata između feminista/ica i gamera koji je eskalirao nakon prijetnje masakrom uoči njezinog predavanja na sveučilištu Utah State koje je nakon primljene prijetnje otkazano.
Cijeli projekt započeo je Kickstarter kampanjom u kojoj je Sarkeesian tražila 6 tisuća dolara koji su skupljeni u 24 sata. U isto vrijeme počeli su i napadi. Unatoč ili baš zahvaljujući napadima (jer uspješnost kampanja na crowdfunding platformama ovisi o medijima i marketingu) sakupljeno je skoro 159 tisuća dolara, što joj je omogućilo da se potpuno posveti ovom projektu, proširi ga i od njega napravistalni posao. Kritike su započele pitanjem zašto joj je potrebno toliko novaca za običan vlog kakvih na YouTube-u ima na tisuće. Zatim je stiglo i neizostavno trolanje i pokrenulo lavinu.
U tom “verbalnom ratu” uloga glavnog negativca pripala je pokretu, ili bolje rečeno, izrazu #GamerGate. Za one koji nisu upoznati s GamerGate-om, to je “pokret” koji se može opisati na dva načina, ovisno o problematici uz koju se povezuje: kao prvo, tretiranje žena u igrama i kao drugo, etika u gaming novinarstvu. Nemoguće je odrediti njihove “službene” stavove jer hashtag mogu koristiti svi koji se koriste društvenim mrežama i upotrebljavati ga na nebrojene načine i u različitim kontekstima. “GameGateri” imaju neke zanimljive stavove potaknute promjenama u kulturi video igara. Međutim, većina stavova u sjeni je glasnijeg dijela koji se okomio na žene.
Prva žrtva prijetnji bila je Zoë Quinn, a napadi su počeli kao osveta bivšeg dečka. Uz nju i Sarkeesian, programerka koja je na meti napada je i Brianna Wu, koja je nedavno morala odseliti zbog javne objave adrese prebivališta i prijetnji smrću.
Nažalost, materijal koji je zamišljen kao mini-serija u kojoj bi kroz primjere iz raznih igara Sarkeesian objasnila i imenovala probleme kojima se bavi feminizam, postao je platforma za kampanju usmjerenu protiv nje osobno. Osnovni cilj projekta Tropes vs. Women in Video Games bio je podići svijest o mizoginiji i seksizmu koji se pojavljuje u pojedinim igrama, a industrija igara polako je počela raditi na rješavanju tog problema . No, glavna vijest u medijima postala je ona koja će se najviše prodavati, a problemi iz fiktivnih svjetova na koje autorica ukazuje preslikali su se na društvene mreže. To je dovelo do nasilja mase usmjereno prema pojedinki – bullyinga.
Uvijek će postojati pojedinci i grupe ljudi koje bismo mogli opisati kao “privilegirane bijele muškarce” koji ne žele da se u fiktivne svjetove njihovih omiljenih igara u koje ulaze kako bi bili glavni lik i zaboravili na svoj stvarni status i zahtjeve stvarnog svijeta u kojem žive uvode politički korektne uloge i ponašanje. Međutim, pitanje je tko zapravo stoji iza tih prijetnji? Iako se sve više govori o nužnosti korištenja stvarnih identiteta u online komunikaciji, ogroman broj sudionika u “napadu” na Anitu skriva se iza pseudonima. Iako pišemo s feminističkog gledišta, ne možemo čiste savjesti a priori prozvati sve “bijele muškarce”.
Štoviše, svoju podršku Aniti daje mnogo gore navedenih, dok je u tezama osporavaju neke žene koje se bave istom problematikom. Mediji koji prenose novosti iz “afere GamerGate” ne bi smjeli generalizirati jer time samo dolijevaju ulje na vatru.
Glavni problem je što većina nije stala na argumentiranoj kritici samog djela, čemu je doprinijela i sama autorica, blokiravši svaku mogućnost komentiranja i ocjenjivanja kvalitete objavljenog sadržaja, već je komunikacija prešla na osobni nivo. Izgleda kao da je cijeli projekt zapravo poslužio kao baza za “rat spolova” koji je vrlo lukrativna tema za medije.
Rolling Stone je samo jedan u nizu medija koji pokušavaju zajahati val Anitine trenutne popularnosti. A ona zna kako taj interes iskoristiti. Rolling Stone, Feminist Frequency, Wikia, Gawker, The Guardian, Vox, …
