Izboriti se za vlastiti prostor, obojiti ga na sebi svojstven način i u skladu s osobnim željama, vizijama, talentima i strastima nekada je bilo puno teže negoli danas. I u svijetu glazbene umjetnosti, mnogo je toga stajalo na putu mladim umjetnicama . Ipak, neke su od njih svojom energijom i zalaganjem stvorile prijeko potreban prostor u kojemu su više nego uspješno materijalizirale vlastite ideje i potpisale ih svojim imenom i prezimenom. Donosimo pregled sedam takvih imena koja su trajno promijenila i obogatila svjetsku glazbenu scenu.
Delia Derbyshire, inače poznata kao kiparica zvuka (Sculptress of Sound), na samom se početku svoje karijere suočavala s nemogućnošću pristupa glazbenoj industriji koja u pravilu nije prakticirala zapošljavanje žena. Ipak, Derbyshire je uporno slijedila svoju strast, što ju je 1960. godine dovelo do angažmana na BBC-ju, gdje se zaposlila kao pomoćnica voditelja studija. Desmond Briscoe, izvršni urednik, ubrzo je uočio da je ta visoka samozatajna brineta ne samo entuzijastična i predana svojoj strasti, već da je i iznimno talentirana. 1962. godine pozvao ju je da se pridruži eksperimentalnom i inovativnom projektu Radiophonic Workshop u kojemu će Derbyshire ostati narednih desetak godina. Jedan od njezinih prvih većih uspjeha bio je angažman u glazbenom spotu Rona Grainera za SF seriju Dr. Who, koji je ujedno i prvi elektronički potpis ikada prikazan na televiziji.
Vrsna pijanistica Suzanne Ciani skladala je glazbu za reklamne spotove svjetski poznatih brendova među kojima su, primjerice, Coca-Cola i General Electric. Iako je Ciani najpoznatija i najcjenjenija po svom originalnom glazbenom izričaju i iskušavanju različitih glazbenih formi, njezina je specijalnost bila reproduciranje glazbenih efekata na sintisajzeru. Kultni zvuk otvaranja boce Coca-Cole, inače korišten tijekom 70-ih godina prošloga stoljeća u reklamama te planetarno poznate kompanije, jedan je od njezinih najistaknutijih uradaka. Glazbenica je svoj glas posudila i fliper-igrici Xenon, a 1977. godine sudjelovala je i u kreiranju soundtracka za popularni Star Wars. Tijekom 80-ih godina stvarala je New Age glazbu spajajući elektroniku i tradicionalne instrumente, a u konačnici je osnovala i svoj vlastiti glazbeni izričaj pod nazivom Synthetic Wave.
Umjesto mjesta koje joj je ponudio Royal College of Music, Daphne Oram izabrala je angažman u studiju BBC-ja, gdje je istraživala različite mogućnosti sintetičkog zvuka. Radu RTF studiosa pridružila se 50-ih godina prošloga stoljeća, što ju je dovelo do sudjelovanja i u projektu Radiophonic Workshop te osnivanja Oramics Studios for Electronic Composition. Osmislila je i uređaj za proizvodnju osobite tehnike zvuka poznat pod imenom Oramic, koji je napravio izniman tehnički iskorak u stvaranju elektronske glazbe.
Glazbeni je opus Parižanke Éliane Radigue prepoznat je zbog čistoće i osobitog doprinosa na području akustičnog zvuka. Nakon rada na mnogim glazbenim sveučilištima i u elektoničkim glazbenim studijima, Radigue je 1975. godine posjetila Tibet i posvetila se proučavanju budizma, što je privremeno zaustavilo njezinu glazbenu karijeru, ali je značajno utjecalo na njezin kasniji rad. Činjenica koja govori u prilog utjecaju tibetskog iskustva na njezin glazbeni opus je dug i meditativan zvuk u djelima nastalima nakon putovanja. Prateći razvoj njezinog izričaja od početka 60-ih godina, kritičari ističu kako je Radigue stvorila jedinstven i osebujan glazbeni opus, obojan vrlo jakom indiviudalnom notom.
Clara Rockmore, inovatorica i virtuoz u sviranju teremina, još je kao petogodišnjakinja, zahvaljujući vrsnom umijeću sviranja violine, upisala sveučilište Imperial Conservatory u Sankt Peterburgu, postavši tako najmlađom glazbenicom koja je ikad studirala na tom prestižnom ruskom sveučilištu. Ipak, zbog zdravstvenih je razloga morala odustati od violine i posvetiti se sviranju teremina, instrumenta čiji zvuk podsjeća na zvuk violine i koji je, kako je u daljnjoj karijeri često isticala, spasio njezinu glazbenu ubrojivost. Predložila je izumitelju instrumenta Léonu Thereminu inovacije koje su mogle unaprijediti tehniku sviranja i koje su u konačnici i inkorporirane u njegove kasnije verzije instrumenta.
Iako je u svojim kreativnim počecima glazbu pisala koristeći tradicionalni sustav bilježenja, Pauline Oliveros ubrzo je počela dodatno istraživati tehnike elektronske glazbe. Pod utjecajem vlastitih studija o kulturi domorodačkih Amerikanaca i istočnjačkih religija, u njezinim je kompozicijama i istraživanju dubokih egzistencijalističkih ideja prisutan spoj meditativnih i ritualističkih obreda. Jedna je od osnivačica korporacije pod nazivom San Francisco Tape Music Center, ključna je figura u razvoju elektronske umjetničke glazbe. Pisala je i knjige, osmišljavala i predstavljala nove glazbene teorije i pravce te teoretski i praktično istraživala nove načine fokusiranja na glazbu. Oliveros je osmislila i termin dubinsko slušanje, disciplinu izvedbe i snimanja u atmosferičnom, odjekujućem okruženju kakvo su, primjerice, spilje, crkve ili podzemni prostori.
Laurie Anderson osmislila je 1977. godine tehniku sviranja violine s određenim inovacijama kao što su, primjerice, magnetska vrpca na gudalu umjesto tradicionalne strune od konjske dlake, zatim njezini poznate vokalne filtere, kao i tehniku talking stick. Napola otpjevana i napola izgovorena pjesma O Superman (For Massenet) koja se 1981. godine neočekivano popela na drugo mjesto britanske glazbene top-ljestvice, dokaz je kako se upravo inovativan, kreativan i hrabar pristup stvaranju novih i drugačijih izričaja ove i njoj sličnih umjetnica itekako prepoznaje i cijeni među širom publikom.
Izvor: Championupnorth…
