Kako (NE) izvještavati o transrodnim osobama - slučaj Ivane Zdravke Josipe Radoš

Zbog sve većeg interesa medija za transrodnu tematiku, a posebno zbog senzacionalističkog i za prava transrodnih osoba štetnog medijskog pristupa u slučaju Ivane Zdravke Josipe Radoš, Trans Aid poziva sve medije na savezništvo u zaštiti trans prava i odgovorno izvještavanje o trans osobama.

Prema podacima iz istraživanja Zagreb Pride-a „Brutalna stvarnost“ iz 2013. godine u kojem je sudjelovalo 690 LGBTIQ osoba iz Hrvatske, čak 37,8 % sudioništva istraživanja je doživjelo neku vrstu nasilja na temelju svog rodnog/spolnog identiteta.Kao udruga koja se bavi promicanjem i zaštitom prava trans, inter i rodno varijantnih osoba, izražavamo zabrinutost izvještavanjem o slučaju trans žene I.Z.J. Radoš, koje je u većini medija bilo izrazito senzacionalistički uz očito ismijavanje transrodnosti te osobe, ignoriranje njezina odabranog imena i uporno obraćanje novinara_ki osobi u pogrešnom rodu.

Trans aid: Sve veći broj trans, inter i rodno varijantnih osoba traži savjetovanje i podršku

Udruga Trans aid često se susreće s pitanjem o postotku trans, inter i rodno varijantnih osoba koje žive u Hrvatskoj. Kako ne postoji službena evidencija, do tog broja nije moguće doći (baš kao ni do točnog broja LGBQ osoba). Ako se vodimo DSM-V, dijagnostičkim i statističkim priručnikom, doći ćemo do brojke koja se kreće od 2000 do 5900 osoba, ovisno o kojim se točno identitetima radi, no okrenemo li se nekim drugim statističkim metodama i kriterijima, taj broj može višestruko varirati.

Iz tog su razloga u udruzi Trans aid ove godine odlučili_e podijeliti brojeve koji su im dobro poznati. Tijekom 2016. godine kroz savjetovalište Trans aida prošlo je 85 osoba kroz 285 psiholoških savjetovanja. Najčešće im se obraćaju upravo trans, inter i rodno varijantne osobe (u više od 90% slučajeva) ili njihovi_e partneri_ice te obitelj.

Danska ne krši obećanja, prva u svijetu transrodnost skinula s liste mentalnih bolesti

Kako je i najavljeno u svibnju prošle godine, Danska je iz službene liste mentalnih bolesti uklonila ‘transrodnost’. Od nedjelje, 1. siječnja, postala je prva zemlja na svijetu koja je transrodne identitete uklonila s liste mentalnih oboljenja te nizu građana/ki osigurala najbolji mogući početak nove godine.

“WHO trenutno radi na novom sustavu utvrđivanja dijagnoza. Radi na tome jako, jako dugo. Mi više nismo mogli čekati, želimo poslati jasnu poruku da će Danska sama pokrenuti promjenu ako se ista ne dogodi do kolovoza.”, kazao je u svibnju Flemming Møller Mortensen, glasnogovornik za zdravstvena pitanja iz redova socijaldemokrata, a odluku su podržale sve parlamentarne stranke.

  • u rubrici svijet

Espi Tomičić proglašena lezbijkom godine

U petak je u Zagrebu u organizaciji udruge ZbeLe Na Tron održana dodjela nagrada Lez Of The Year koja se od 2012. godine dodjeljuje osobama, kolektivima, inicijativama, bendovima koji pridonose vidljivosti lezbijki, biseksualnih i trans žena na području sporta, kulture, aktivizma i općenito poboljšavaju kvalitetu života LGBTIQ manjine. Lezbijkom godine proglašena je studentica Espi Tomičić, drugo mjesto pripalo je novinarki Ani Brakus, dok je treće mjesto osvojila psihologinja Sandra Tolić.

Espi Tomičić studentica je dramaturgije na Akademiji dramskih umjetnosti, a u lipnju je sudjelovala u organizaciji prosvjeda kojim su studentice skrenule pažnju javnosti na neisplaćene državne stipendije. Tomičić je tada sa svojom kolegicom Doroteom Šušak postavila šator s transparentima ispred Ministarstva obrazovanja, znanosti i športa, a nakon pet dana prosvjedovanja ministar Predrag Šustar usvojio je njihove zahtjeve. Osim toga, Tomičić je aktivna u organizaciji događaja i prosvjeda koji ukazuju na kršenje ljudskih prava i problematična političko-kulturna pitanja, a čini se kako je upravo činjenica da je spremna glasno stati u obranu ljudskih prava bila presudna prilikom glasanja publike.

Neka blagdani ove godine uključuju i LGBTIQ članove obitelji

Udruge Zagreb Pride, Lezbijska organizacija Rijeka Lori i Trans Aid Hrvatska danas su na konferenciji za novinare predstavile kampanju Sve što želimo za blagdane je ljubav svima. Riječ je o internetskoj platformi Sretno.eu putem koje se mogu odabrati gotove ili kreirati osobne blagdanske čestitke.

U duhu načela ‘ljubav se ljubavlju vraća’, predstavnici/e LGBTIQ zajednice u Hrvatskoj odlučili/e su za blagdane, vrijeme ljubavi i mirenja, ponuditi svim ljudima dobre volje odašiljač dobrih želja, prihvaćanja i sreće.

Trans Aid izdao brošuru 'Autanje u obitelji'

Nadolazeći blagdani vrijeme su koje nastojimo provesti s ljudima koji su nam bliski. Neki_e ih provode s prijateljima, neki_e s partnerima_icama, a neki_e od nas koriste ovu priliku za posjetiti obitelji.

Često se upravo u ovom periodu godine javljaju brojna pitanja povezana s autanjem i obitelji. Kome, kada, na koji način i što reći? Koje reakcije očekivati? Kada je pravi trenutak za autati se? Autati se uopće ili ne? Sve su ovo pitanja koja ovaj period za brojne LGBTIQ osobe čine izrazito stresnim.

Catherine Driscoll: Djevojaštvo je prostor užitka i mogućnosti jednako koliko i mjesto prinude

Kada sam svojim prijateljima i poznanicima rekla da će se ovogodišnji Vox Feminae festival baviti djevojkama, svi su bili zaintrigirani, no mnogima nije baš bilo sasvim jasno što sam pod tim točno mislila.

Informacija da su djevojke predmet znanstvenog istraživanja nije, naravno, pretjerano iznenađujuća, no mnogima je novost bila da su se još sedamdesetih godina prošlog stoljeća na presjecištu feminističke kritike i kulturalnih studija formirali tzv. djevojački studiji, interdisciplinarno polje akademskog proučavanja djevojaka i njihove kulture. Moj prvi susret s djevojačkim studijima dogodio se također u akademskom kontekstu i dugujem ga Maši Grdešić i njezinom kolegiju posvećenom žanrovima ženske popularne kulture, kao i Lani Pukanić koja se u hrvatskom kontekstu ovom temom najviše bavila.

Ipak, moj interes za djevojaštvo proizlazi ponajprije iz osobnog, iz činjenice da je ono na različite načine obilježilo i formiralo moje stavove, osjećaje i identitet(e). Upravo mi je zato neizmjerno drago da je jedna od najznačajnijih i svakako najzanimljivijih teoretičarki djevojačkih studija, Catherine Driscoll, bila gošća baš Vox Feminae festivala.

S Catherine sam se našla nakon što je festivalski kaos završio i uz kavu i kolače porazgovarala o svemu što me o djevojkama i djevojaštvu zanimalo: kako postajemo i kada prestajemo biti djevojke, kako se to uopće djevojaštvo studira, u kakvom su odnosu feministkinje i djevojke, kada su uopće djevojke feministkinje i kakve veze sa svim skupa ima Beyoncé?

~ 1. Studirati djevojke ~

Na samom početku, zanima me kako ste se uopće zainteresirali za djevojačke studije? Lako mi je pretpostaviti odakle ljubav prema djevojačkoj kulturi, no kako je ona postala vaš akademski interes?

Da, kao i kod većine osoba koje su odrastale kao djevojke, ovo je nešto što me oduvijek zanimalo. Zapravo je sam ovaj interes jedna od ključnih stvari koje određuju djevojaštvo: postavljaš vlastita očekivanja i razmišljaš o tome kakva bi ti djevojka trebala biti, koje društvene konvencije bi trebala poštivati, a koje ne. Ipak, tek sam se tijekom studija, kao što sam rekla predavanju, susrela sa Simone de Beauvoir koja je sama iščitavala različite tekstove, mahom iz područja psihologije, koji su trebali govoriti o djevojkama i problemima s kojima se one nose. Bilo mi je strašno zanimljivo da ti tekstovi zapravo uopće nisu govorili o djevojkama, već su redovito pretpostavljali da su djevojke nedostatna i nepotpuna verzija dječaka, da žele biti dječaci ili barem poput dječaka. Ispostavilo se da je situacija slična i u sociologiji, filozofiji pa čak i u kulturalnoj teoriji; djevojke su se redovito sagledavale u odnosu prema dečkima, a rijetki su se bavili iskustvom djevojaka u bivanju djevojkama, odnosno načinom na koji one same sebe razumijevaju kao djevojke.

Znatan dio teorije također je inzistirao na procesu postajanja ženom. Djevojke su funkcionirale kao svojevrstan uvod koji je sam po sebi irelevantan i koji je samo stepenica do nečeg važnog i zanimljivog. Ja jednostavno nisam smatrala da je ovo istinito ili dostatno. Odrasla sam okružena sestrama, tetkama i prijateljicama koje su, kao i ja, imale vlastita, nužno kompleksna iskustva djevojaštva i smatrala sam da se o svemu tome treba još mnogo toga ispričati. Imajte na umu da su ovo bile devedesete, danas je situacija znatno drugačija i sve je veći broj ljudi koji pišu o djevojkama (što je izvrsno i iznimno sam zbog toga sretna), no tada se činilo da postoji velika rupa.

  • u rubrici Kultura

Istraživanje: Transrodne osobe pate od tjeskobe kada društvo ne poštuje njihov rodni identitet

Svjetska zdravstvena organizacija pretprošlog je mjeseca najavila kako će obnoviti kategorizaciju mentalnih bolesti te od iduće godine ukloniti trasnrodnost s popisa mentalnih oboljenja. Mnogi su se tada zapitali na koji će način transrodnost biti klasificirana, točnije s kojom će se oznakom transrodne osobe moći uputiti svom liječniku ili liječnici kako bi dobile adekvatnu zdravstvenu skrb.

U toj dilemi uvelike pomaže najnovije istraživanje provedeno u specijalističkoj klinici Condesa u Mexico Cityju u kojemu je sudjelovalo 250 transrodnih osoba. Ispitanici i ispitanice u dobi starijoj od 18 godina retrospektinvno su ispitivani o raznim pitanjima vezanima uz njihov neizvjesni pravni status, kršenje ljudskih prava te prepreka s kojima se susreću prilikom dobivanja odgovarajuće zdravstvene skrbi.

  • u rubrici svijet

UN uklanja transrodnost s popisa mentalnih oboljenja

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), koja je UN-ova agencija javnog zdravstva, nakon punih 25 godina obnovit će kategorizaciju mentalnih bolesti te će od 2018. godine ukloniti transrodnost s popisa mentalnih bolesti.

Vijest je objavljena prošlog tjedna paralelno s istraživanjem objavljenim u The Lancet Psychiatry koje je potvrdilo da transrodni identitet ne bi trebao biti tretiran kao mentalno oboljenje.

  • u rubrici svijet

Web serija 'Her Story' nominirana za nagradu Emmy

U vrijeme kada su transrodne žene u Sjedinjenim Američkim Državama jedna od najugroženijih skupina (samo u 2015. godini ubijena je 21 trans žena), a nasilje nad njima i ostatkom LGBTQ populacije neprestano dovodi do sve većeg broja posmrtnih heštegova na Twitteru za svaku novu žrtvu, jedna web serija pomiče granice u predstavljanju trans i queer žena u medijima. Her Story, serija o trans i queer ženama koju su stvorile trans i queer žene,  nedavno je nominirana za Emmy u novonastaloj kategoriji za Najbolju kratku humorističnu ili dramsku seriju.

Her Story je mini-serija od šest nastavaka koja prati živote Violet i Paige, dviju transrodnih žena (uloge tumače trans glumice Jen Richards i Angelica Ross) i lezbijke Allie (koju igra queer glumica Laura Zak) te njihove međusobne odnose i izazove dok navigiraju kroz razne izazove identiteta, romantičnih veza i drugih međuljudskih odnosa. Toliko učestala, gotovo klišejizirana tematika ljubavnih odnosa dobiva novu svježinu time što je ispričana kroz prizmu likova čiji se ljubavni životi inače prikazuju ili kao vječno tragični ili kao vječna podštapalica u odnosu na ljubavne živote cis-rodnih i heteroseksualnih likova.

  • u rubrici svijet
Subscribe to this RSS feed