Nike i Adidas sve više troše na nogometaše, a potplaćuju radnice koje im šivaju dresove

Adidas i Nike među najvećim su sponzorima Svjetskog nogometnog prvenstva: sponzoriraju 22 od ukupno 32 momčadi, ali tisućama radnica koje im šivaju dresove plaćaju minimalac.

U najnovijem izvješću Foul Play, objavljenom 11. lipnja, Clean Clothes Campaign i Ethique sur l'etiquette otkrili su kako su radnice koje izrađuju odjeću za Adidas i Nike potplaćene iako spomenuti brendovi potpisuju multimilijunske ugovore.

  • u rubrici svijet

Nancy Fraser – od buntovne studentice do intelektualke

Profesorica, teoretičarka, autorica, feministkinja i vječna inspiracija za rasprave o položaju žena u svim sferama suvremenog života danas slavi 71. rođendan.

Nancy Fraser rođena je 1947. godine i odrasla je u Baltimoreu. Baltimore, najveći grad savezne države Maryland, danas karakteriziraju ulični ratovi, policijska brutalnost, prosvjedi i visoka stopa kriminala. Sve od navedenog ima jednu zajedničku nit, a to je rasizam kojemu je svjedočila i Fraser 60-ih godina.

U jednom intervjuu izjavila je da postoji cijeli niz buntovnica u njenoj obitelji te da se i sama identificira kao takva, ali i da je takvo obiteljsko nasljeđe vodi u borbu protiv društvenih nepravdi. Odrastajući u Baltimoreu u vrijeme rasne segregacije, vrlo rano je započela s aktivizmom. Sudjelovala je u antiratnom pokretu za vrijeme Vijetnamskog rata, a nedugo zatim započinje i s feminističkim radom.

Obrisano značenje radničke klase i srednjeg društvenog sloja

U antropološkom tekstu koji su objavile Tea Škokić s Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu i Sanja Potkonjak s Filozofskog fakulteta u Zagrebu navodi se kako je radnička klasa obrisana iz svijesti modernog Hrvatskog društva.

Iako radnici i radnice zaposleni u Hrvatskoj industriji smatraju kako pripadaju srednjoj klasi, tom vjerovanju ne idu u prilog stotine tisuća Hrvata i Hrvatica koji su nezaposlenie ili spadaju u kategoriju neplaćenih ili prekarnih radnika/ca.

Lanina pastelna zavjera ili djevojke vs. kapitalizam

*Tekst je inspiriran istančanim ukusom glumice Jayne Mansfield*

Neki ljudi jednostavno ne vole spotove; najčešće zamjerke koje sam čula su da a) pokvare doživljaj pjesme, b) iziđu kada se pjesma već izlizala ili su c) skupi i besmisleni jer se glazba i onako sluša, a ne gleda.

Načelno bih se sa svim ovim argumentima mogla složiti, ali spotovi me, unatoč svemu, zapravo jako vesele. Recimo Rihannin recentni uradak potajno snimljen u zagrebačkom Mastersu. Ili bilo koji video Kali Uchis. Ili, da prestanem okolišati, spot za pjesmu „Freak“ Lane Del Rey.

„Freak“ se, kao i većinu Laninih spotova, čekalo s nestrpljenjem, posebno nakon što je tweetnula da će joj se ovog puta pridružiti Joshua Tillman, a.k.a. Father John Misty. Izuzev (možda) tipa koji ratuje u svojoj glavi, nisam baš fanica Laninih izbora video partnera pa me tako ni ova vijest nije pretjerano usrećila, no Lana je još 2013. izjavila kako je Joshuina glazba podsjeća na „njene vlastite korijene“,  a Tillman je nedavno Honeymoon uvrstio na svoju listu najdražih prošlogodišnjih izdanja. Pa, nek im bude!

Eve Illouz: Mediji ne razaraju kulturu, već igraju važnu obrazovnu zadaću

Eve Illouz svakako je među najvažnijim sociologinjama/sociolozima trenutka, a dan uoči Valentinova odlučila nam je, u sklopu HNK-ovog Filozofskog teatra, podijeliti svoja saznanja o osobitostima ljubavi u okružju modernog kapitalizma.

Radije koristim izraz ''saznanja'' umjesto ''razmišljanja'' jer imamo posla s vrlo konkretnim znanstvenim, teorijskim, sociološkim radom, a i rezultat je stoga na liniji. Prije predavanja, s njom sam razgovarao o nekim od ključnih tema kojima se bavi, a koje se mogu sažeti u njenom, barem za sada, životnom profesionalnom projektu: uspostavljanju emocija kao polaznih točaka u pokušaju zahvaćanja aktualnog socijalnog momenta. 
 
Umjesto da razgovor iscrpljujemo u elaboriranjima njenih tekstova za kojima lako možete i sami posegnuti (kod nas su do sada, u izdanju Planetopije, objavljene knjige Zašto ljubav boli i Hladna intimnost/Hard-core romansa), odlučili smo ga pomalo proširiti i mimo tog dostupnog korpusa.
  • u rubrici Kultura

Ograničenja Trans liberalizma

"Kada su na vlasti bili Blair i Brown, obično bi se osjećala ljutitom i razočaranom; sada sam bila samo očajna i poražena. Dok sam radila u državnom centru za opću zdravstvenu zaštitu i promatrala kako ga polako smanjuju i rastavljaju, kako se financiranje umjetnosti, potpore za nezaposlene i osobe s invaliditetom, briga za mentalno zdravlje i mreže podrške ženama i LGBT osobama nemilosrdno režu, često bi rekla prijateljicama i prijateljima kako je moj jedini problem s koalicijskom vladom taj da se nikad ne mogu odlučiti kojeg člana parlamenta prezirati više.

Davajući argumente za ukidanje zakona o ljudskim pravima, Theresa May govorila je o "ilegalnom imigrantu koji ne može biti deportiran jer je- ne izmišljam ovo - imao mačku', i oduvijek je bila pri vrhu moje liste omraženih."

- Juliet Jacques, Trans: Memoari 

2011. Juliet Jacques primila je poziv na proslavu pokretanja projekta Uzori u Različitosti (Diversity Role Models) koje se održavalo u engleskom parlamentu, a radilo se o dobrotvornoj organizaciji koja se bavi homo/bi/transfobnim zlostavljanjem u školama. U svojim memoarima Trans Jacques se prisjeća: "Da smo barem to imali u Oakwoodu, pomislila sam - ali mogu li otići na događanje koje predvodi ministrica vanjskih poslova iz Konzervativne stranke?"

Ova scena obuhvaća paradoks borbe za trans prava koju vode neoliberalne države. Na kraju Jacques pragmatično odlučuje otići, s namjerom da izbjegava gostujuću govornicu - parlamentarnu zastupnicu Theresu May.

Nancy Fraser: Srednjostrujaški feminizam ne zagovara jednakost za sve

Profesor filozofije na Sveučilištu Notre Dame, Gary Gutting, je u sklopu serije intervjua objavljenih u The New York Timesu s Nancy Fraser razgovarao o filozofskim pitanjima koja se tiču feminizma. Fraser je profesorica filozofije i politike na Sveučilištu The New School i autorica knjige Fortunes of Feminism: From State-Managed Capitalism to Neoliberal Crisis (Sudbina feminizma: Od državnog kapitalizma do neoliberalne krize).

 
Nedavno ste napisali: "Kao feministkinja, uvijek sam pretpostavljala da borbom za emancipaciju žena gradim bolji svijet; ravnopravniji, pravedniji i slobodniji. No u posljednje vrijeme počinjem se brinuti da naša kritika seksizma sada daje materijal za opravdavanje novih oblika nejednakosti i eksploatacije". Možete li to malo pojasniti?

Moj je feminizam proistekao iz Nove Ljevice i još je obojen mišlju toga vremena. Za mene feminizam nije samo postavljanje pojedinih žena na položaje moći i privilegija unutar postojećih društvenih hijerarhija, već nadilaženje tih hijerarhija. To zahtijeva propitivanje strukturalnih izvora rodne dominacije u kapitalističkom društvu. Prije svega institucionalizirano odvajanje dviju naoko različitih aktivnosti: s jedne strane takozvani 'produktivni' rad, povijesno povezivan s muškarcima i s naknadom u obliku plaće, a s druge strane neplaćene kućanske aktivnosti koje još uvijek većinom obavljaju žene.

Po mom mišljenju, ta rodna, hijerarhijska podjela između 'produkcije' i 'reprodukcije' definirajuća je određuje strukturu kapitalističkog društva i duboki je izvor rodnih asimetrija ukorijenjenih u njemu. Nema emancipacije žena dokle god ova struktura ostane netaknuta.

Žene u Egiptu neće moći glasovati ako nose nikab

Egipatske vlasti u Kairu prošlog su tjedna donijele odluku da ženama koje nose nikab neće biti dozvoljeno glasovanje ukoliko ne pokažu svoje lice. Ista zabrana dočekala je i žene koje predaju na sveučilištima. Opravdanje ove odluke vlasti pronalaze u ideji da će uklanjnanje nikaba povećati komunikaciju između profesorica i studenata te da će na izborima biti siguran identitet osobe koja daje glas.

  • u rubrici svijet

Kako globalne elite feminizam koriste za opravdavanje eksploatacije

Zavođenje feminizmom postalo je popularna praksa u suvremenom svijetu, no odgovor na pitanje tko i zašto zavodi je vrlo kompleksan i višeznačan. Ipak, moguće je izdvojiti dva najupečatljivija slučaja: eksploataciju jeftine ženske radne snage u zemljama izvozne proizvodnje te tvrdnju da su žene, a ne državni razvoj, ključne za eliminaciju siromaštva u zemljama Trećeg svijeta.

Pritom brojni poslodavci, vlade i međunarodne financijske institucije prihvaćaju temeljnu doktrinu suvremenog feminizma: pravo žena na plaćeni rad.

Gazelle Twin - (Slatka) antikapitalistička osveta

Žensko je tijelo u popularnoj kulturi možda više nego igdje drugdje disciplinirano, manipulirano i patologizirano. U pravilu imobilizirano 'muškom' fetišističkom fascinacijom , ono u domeni popularnog funkcionira kao patvorena prisutnost, uvijek pod prijetnjom od potpune dezintegracije.

Logično je stoga da je žensko tijelo predmet feminističkih preokupacija i intervencija od njihovih samih početaka do danas, kako u teoriji, tako i u umjetničkoj praksi. Moglo bi se tvrditi da je pitanje tijela u popularnoj glazbi, kao mediju fokus kojeg nije prvenstveno na vizualnom, posebno kompleksno i potencijalno subverzivno.

Subscribe to this RSS feed