Laura Papo Bohoreta - prva balkanska feministkinja

Povodom objavljivanja knjige pod naslovom Bohoreta – najstarija kći razgovarali smo s njezinom autoricom, profesoricom u Centru za strane jezike i na Katedri za judaistiku pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Jagodom Večerinom Tomaić, čiji znanstveni interes čini prilično endemično područje u našoj znanosti koje se odnosi na proučavanje sefardske književnosti. U okviru navedene književnosti profesorica Večerina Tomaić se posebno bavi do sada gotovo nepoznatim djelovanjem Sarajke te sefardske književnice, prevoditeljice, skupljačice narodnog blaga, aktivistkinje te feministkinje Laure Papo Bohorete (1891.-1942.).  

Možete li nam ukratko predstaviti Sefarde, tj. sefardsku književnost? Naime, ova je književnost izrazito slabo zastupljena, kako u akademskim krugovima tako i u širem društvenom području, premda pruža iznimno bogatu i zanimljivu povijest.

Feminizam mora biti političniji u suočavanju s trenutnim krizama

Europski ženski lobi u prosincu je izvijestio o održavanju međunarodne konferencije „Movements, Borders, Rights? Feminist Perspectives on Global Issuesin Europe“ u Bruxellesu krajem listopada. Tijekom dva dana je preko 170 feminističkih aktivistkinja i stručnjakinja iz 31 zemlje raspravljalo o tri dimenzije europske političke krize: političkom backlashu, pokretu izbjeglica te ekonomskom razvoju i trgovinskim politikama.

Prilikom rasprave o političkom backlashu naglašeno je kako je vrijeme za djelovanje protiv desnog populizma i antifeminizma sada. Potrebno je razvijanje mjera kojima će se oduprijeti govoru mržnje kao rasističkoj, antidemokratskoj i šovinističkoj retorici. Ove mjere moraju biti razvijene kontekstualno, bazirane na promatranjima specifičnih slučaja. Istaknuta je i odgovornost država koje potiču autoritarni neoliberalizam, nasilničke granične režime te militarizaciju te upozoreno da one moraju biti dočekane žestokim otporom ujedinjenog civilnog društva. Ono mora nadzirati politike financiranja neprofitnih organizacija i društvenih pokreta kako bi osiguralo vlastiti opstanak.

  • u rubrici svijet

Kako sam poželjela Elenu Ferrante za svoju literarnu majku

„Briljantno“, „Bezuvjetno remek djelo“, „Blistava ispovijest pred očima čitatelja“, „Najvažnije spisateljsko postignuće nakon Drugog svjetskog rata“, „Jedno od najboljih djela ove ili bilo koje godine“ – kritičari, čitatelji i publicisti natjecali su se i još se uvijek nadmeću u epitetima, sintagmama i laudama kojima pokušavaju opisati romane talijanske spisateljice Elene Ferrante, autorice koja je posljednjih pet godina, nakon objave svoja četiri romana Napuljske tetralogije, postala najvećom zvijezdom zapadnog književnog svijeta.

  • u rubrici Kultura

Charlotte Moorman - Feministička "Topless violončelistica"

Charlotte Moorman bila je američka violončelistica, performans umjetnica i jedna od najznačajnijih predstavnica avangardnih umjetničkih tendencija u SAD-u šezedestih godina prošlog stoljeća.

Rođena je i odrasla u Little Rocku u Arkansasu gdje je i započela svirati violončelo. Studije je nastavila na Sveučilištu u Teksasu u Austinu te na glazbenoj akademiji Julliard u New Yorku. Upravo je New York, najvažniji umjetnički centar SAD-a u drugoj polovici dvadesetog stoljeća, postao dom i pozornica gdje je Moorman ostvarila svoju umjetničku karijeru kao prva violončelistica performansa.

U Rijeci održano Hrvatsko feminističko proljeće

U Rijeci je od 10. do 13. studenog održan trening 'Riječko feminističko proljeće' u organizaciji PaRitera, a pod pokroviteljstvom Mediterranean women’s fonda i Primorsko-goranske županije. Trening je okupio petnaest feministkinja koje su kroz tri dana promišljale elemente feminizma i učile nove vještine kako što učinkovitije provoditi aktivističke i zagovaračke projekte.

Obrađene su teme kao što su rod i spol, žene i mediji, politička participacija žena, nasilje prema ženama, ali i ekofeminizam, reproduktivna prava, pravda i kako provoditi zagovaračke aktivnosti. Trening je ugostio i predavačice različitih profila te su tijekom vikenda radionice održale Ana Ajduković ispred Centra za ženske studije pri Filozofskom fakultetu u Rijeci, Tajana Broz iz Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje CESI, Nataša Vajagić iz Centra za građanske inicijative Poreč te Katarina Mikulić i Marinella Matejčić iz PaRitera.

Emma Watson u londonskoj podzemnoj sakrila je 100 primjeraka feminističke knjige

Još jednom potvrdivši svoj status ultimativne feministkinje, Emma Watson je početkom tjedna diljem londonske podzemne željeznice sakrila sto primjeraka knjige Mom & Me & Mom autorice Maye Angelou.

Watson je knjige ostavila na mjestima poput informacijskih kioska i pregrada na pokretnim stepenicama,a zatim je na Instagramu objavila video kako bi potaknula svoje obožavatelje/ice da krenu u potragu.

  • u rubrici svijet

Prijedlozi kostima za Noć vještica po feminističkoj mjeri

Ovog nas ponedjeljka očekuje obilježavanje Noći vještica, a tim smo si povodom dale truda da vam predstavimo nekoliko feminističkih kostima koji bi vas mogli istaknuti iz uobičajene kolone zombija, klaunova i likova iz Burtonovih filmova. Strašnih žena koje služe kao inspiracija čak i u ovakvim prigodama ne nedostaje, a mi smo za vas izdvojile osam verzija koje vam mogu poslužiti kao ovogodišnji outfit.

Sufražetkinja

Catherine Driscoll: Djevojaštvo je prostor užitka i mogućnosti jednako koliko i mjesto prinude

Kada sam svojim prijateljima i poznanicima rekla da će se ovogodišnji Vox Feminae festival baviti djevojkama, svi su bili zaintrigirani, no mnogima nije baš bilo sasvim jasno što sam pod tim točno mislila.

Informacija da su djevojke predmet znanstvenog istraživanja nije, naravno, pretjerano iznenađujuća, no mnogima je novost bila da su se još sedamdesetih godina prošlog stoljeća na presjecištu feminističke kritike i kulturalnih studija formirali tzv. djevojački studiji, interdisciplinarno polje akademskog proučavanja djevojaka i njihove kulture. Moj prvi susret s djevojačkim studijima dogodio se također u akademskom kontekstu i dugujem ga Maši Grdešić i njezinom kolegiju posvećenom žanrovima ženske popularne kulture, kao i Lani Pukanić koja se u hrvatskom kontekstu ovom temom najviše bavila.

Ipak, moj interes za djevojaštvo proizlazi ponajprije iz osobnog, iz činjenice da je ono na različite načine obilježilo i formiralo moje stavove, osjećaje i identitet(e). Upravo mi je zato neizmjerno drago da je jedna od najznačajnijih i svakako najzanimljivijih teoretičarki djevojačkih studija, Catherine Driscoll, bila gošća baš Vox Feminae festivala.

S Catherine sam se našla nakon što je festivalski kaos završio i uz kavu i kolače porazgovarala o svemu što me o djevojkama i djevojaštvu zanimalo: kako postajemo i kada prestajemo biti djevojke, kako se to uopće djevojaštvo studira, u kakvom su odnosu feministkinje i djevojke, kada su uopće djevojke feministkinje i kakve veze sa svim skupa ima Beyoncé?

~ 1. Studirati djevojke ~

Na samom početku, zanima me kako ste se uopće zainteresirali za djevojačke studije? Lako mi je pretpostaviti odakle ljubav prema djevojačkoj kulturi, no kako je ona postala vaš akademski interes?

Da, kao i kod većine osoba koje su odrastale kao djevojke, ovo je nešto što me oduvijek zanimalo. Zapravo je sam ovaj interes jedna od ključnih stvari koje određuju djevojaštvo: postavljaš vlastita očekivanja i razmišljaš o tome kakva bi ti djevojka trebala biti, koje društvene konvencije bi trebala poštivati, a koje ne. Ipak, tek sam se tijekom studija, kao što sam rekla predavanju, susrela sa Simone de Beauvoir koja je sama iščitavala različite tekstove, mahom iz područja psihologije, koji su trebali govoriti o djevojkama i problemima s kojima se one nose. Bilo mi je strašno zanimljivo da ti tekstovi zapravo uopće nisu govorili o djevojkama, već su redovito pretpostavljali da su djevojke nedostatna i nepotpuna verzija dječaka, da žele biti dječaci ili barem poput dječaka. Ispostavilo se da je situacija slična i u sociologiji, filozofiji pa čak i u kulturalnoj teoriji; djevojke su se redovito sagledavale u odnosu prema dečkima, a rijetki su se bavili iskustvom djevojaka u bivanju djevojkama, odnosno načinom na koji one same sebe razumijevaju kao djevojke.

Znatan dio teorije također je inzistirao na procesu postajanja ženom. Djevojke su funkcionirale kao svojevrstan uvod koji je sam po sebi irelevantan i koji je samo stepenica do nečeg važnog i zanimljivog. Ja jednostavno nisam smatrala da je ovo istinito ili dostatno. Odrasla sam okružena sestrama, tetkama i prijateljicama koje su, kao i ja, imale vlastita, nužno kompleksna iskustva djevojaštva i smatrala sam da se o svemu tome treba još mnogo toga ispričati. Imajte na umu da su ovo bile devedesete, danas je situacija znatno drugačija i sve je veći broj ljudi koji pišu o djevojkama (što je izvrsno i iznimno sam zbog toga sretna), no tada se činilo da postoji velika rupa.

  • u rubrici Kultura

Fotografije koje su stvorile feminističku avangardu

Povodom izložbe Feministička avangarda 1970-ih koja se održava od 7. listopada 2016. do 15. siječnja 2017. godine u londonskoj The Photographers’ Gallery, novinarka AnOther Maga Emily Gosling izdvojila je pet fotografija koje su obilježile početak feminističke fotografske avangarde. Sam termin 'feministička avangarda' smislila je Gabriele Schor, kustosica izložbe.

Gosling je postavila vrlo zanimljivo pitanje simbolike određenih društvenih pokreta. Hipiji koji su se zalagali za nuklearno razoružavanje imali su grubo nacrtan simbol mira, dok je pak žuti smajlić povezan s rave kulturom i njezinim nestašlukom. Iako je feminizam u starim danima bio asociran sa zloglasnim spaljivanjem grudnjaka, suvremeni feminizam hashtag generacije zasigurno ima nove vizuale i simbole koji ga utjelovljuju, te je samo pitanje vremena kada će oni biti pronađeni.

Feministkinje pred Zagrebačkom katedralom razbile mitove o pobačaju

Povodom Globalnog dana akcije za siguran i legalan pobačaj, 28. rujna, članice feminističkog kolektiva fAKTIV večeras su performansom pred Zagrebačkom katedralom poručile Katoličkoj crkvi da prestane zadirati u sekularni prostor te aktivno raditi na ugrožavanju seksualnih i reproduktivnih prava žena. Feministkinje su u srijedu predvečer razbile 8 tanjura s 8 najčešćih mitova koje Crkva i njene pomoćne udruge šire javnim prostorom pokušavajući svoje svjetonazore nametnuti cijelom društvu.

Razbijeni su tako mitovi prema kojima je pobačaj dostupan svima u Hrvatskoj, a žena koja je pobacila više ne može zatrudnjeti. Aktivistkinje fAKTIV-a razbile su i mit o tome da pobačaj izaziva psihičke poteškoće te onaj najčešći - da je pobačaj ubojstvo djeteta. Raskrinkale su mitove prema kojima zabranom pobačaja štitimo život, a uvođenjem spolnog odgoja povećavamo broj pobačaja. Za kraj, efikasno su razbile mitove o tome da ginekolozi moraju imati pravo na priziv savjesti te da zabrana pobačaja dovodi do demografskog rasta.

Subscribe to this RSS feed