Nike i Adidas sve više troše na nogometaše, a potplaćuju radnice koje im šivaju dresove

Adidas i Nike među najvećim su sponzorima Svjetskog nogometnog prvenstva: sponzoriraju 22 od ukupno 32 momčadi, ali tisućama radnica koje im šivaju dresove plaćaju minimalac.

U najnovijem izvješću Foul Play, objavljenom 11. lipnja, Clean Clothes Campaign i Ethique sur l'etiquette otkrili su kako su radnice koje izrađuju odjeću za Adidas i Nike potplaćene iako spomenuti brendovi potpisuju multimilijunske ugovore.

U zadnjih deset godina, proračuni za marketing i sponzorstva su se udvostručili. Njemačka momčad će prema novom ugovoru od Adidasa dobiti čak 65 milijuna dolara do sljedećeg Svjetskog prvenstva, što je tri puta više od sadašnjeg ugovora koji ističe ove godine. Isto tako, francuska reprezentacija ugovorila je sponzorstvo s Nikeom u iznosu od 50,9 milijuna dolara.

Međutim, nadnice radnica ne slijede taj trend rasta. Izvješće otkriva kako udio troškova proizvodnje sportske obuće Nikea i Adidasa koji odlazi na plaće danas iznosi čak 30 posto manje nego početkom 1990-ih.

Velik dio sportske odjeće proizvodi se u Indoneziji, gdje žene čine 80 posto radne snage, a mjesečno zarađuju od 82 do 200 eura. Prema procjeni organizacije Asian Floor Wage, taj iznos često nije dovoljan ni za zadovoljenje osnovnih životnih potreba, a neke radnice ne primaju čak ni zakonski određenu minimalnu plaću. Stoga sindikati i organizacije civilnog društva pozivaju Nike i Adidas da radnicama osiguraju nadnice dostatne za život.

"Tražimo novi protokol o plaćama. Robne marke bi trebale promijeniti kupovne prakse jer time utječu na uvjete rada. Znajući da trošak rada za proizvodnju majica u Indoneziji iznosi jedva jedan posto njihove krajnje cijene, čini se logičnim da se trošak rada može malo povećati, zar ne? Ali, brendovi sportske odjeće do sada su se odbijali angažirati oko tog pitanja", kazala je Raja, indonezijska sindikalistica.

Treba podsjetiti na činjenicu kako su 2011. godine Nike i Adidas te još četiri brenda sportske odjeće s glavnim dobavljačima i sindikatima potpisali Indonezijski protokol o slobodi udruživanja koji obuhvaća sindikalna prava radnika. Potpisnici su se složili da će započeti pregovore o pitanjima nadnica i nesigurnosti zapošljavanja. Ipak, deset godina nakon početka pregovora 2008. godine, brendovi nisu učinili ništa po tom pitanju, a radnice i radnici se i dalje bore za svoja prava i pravedniju raspodjelu zarade, upozorili su iz Clean Clothes Campaign. [I.B.]

Zadnja izmjena: 25-06-2018 @ 17:16