Tri predavanja: fetišizam, hegemonija, kultura

Centar za radničke studije ovogodišnji ciklus predavanja posvećen teoriji ideologije zaključuje nizom od tri predavanja koja će se održati u četvrtak i petak, 22. i 23. prosinca, u MAZ-u na adresi Pavla Hatza 16.

 

Stipe Ćurković, član Centra za radničke studije, u četvrtak će u 18 sati održati predavanje naslovljeno - Problematika fetišizma i materijalističko utemeljenje teorije ideologije.

Marksistički pristupi teoriji ideologije kretali su od različitih teorijskih premisa i koncepata, no dominantno se povezuju s različitim varijantama teorije 'lažne svijesti'. No ako se istovremeno nastoji teoriju ideologije temeljiti na materijalističkim premisama, referiranje na 'lažnu svijest' stvara neke fundamentalne probleme. Marxova teorija fetišizma, često neadekvatno recipirana u raspravama o teoriji ideologije, pruža konceptualne alate koji mogu posredovati između strukturne analize kapitalističkog načina proizvodnje i analize ideoloških fenomena, i to na način koji ne mora voditi u mehanički determinizam. 

U 19:30 sati slijedi predavanje Gramscijeva teorija ideologije: hegemonija i senso comune, koje će održati Alen Sućeska, koji je doktorirao filozofiju u Frankfurtu, a trenutno je postdoktorand na Odsjeku za politologiju Sveučilišta u Beču, te se bavi teorijom ideologije i teorijom države.

Nasuprot kulturalnim čitanjima Antonija Gramscija, njegov koncept hegemonije, kao jedan od elemenata Gramscijevog lenjinističkog nasljeđa, odnosi se na specifičnu formu političke dominacije koja je svojstvena modernoj, kapitalističkoj državi. Hegemonija je stoga neodvojiva od Gramscijeva koncepta integralne države, jer tek unutar tog teorijskog okvira ona dobiva svoje mjesto i značenje. Zanemarivanje te bitne poveznice najčešće vodi u "kulturalizaciju" političkih praksi, kako dominantnih, tako i podređenih klasa, te u apstrahiranje od širih, prvenstveno ekonomskih faktora dinamike društvenih odnosa, što će se u izlaganju pokazati da je slučaj s kulturalnim studijima. S nešto više "filološkog poštenja", odnosno, čitanja izvornog teksta (Gramscijevih "Zatvorskih bilješki"), Gramscijeva bi se "teorija ideologije" mogla locirati u "općem načinu mišljenja" (senso comune), proizvodu hegemonije nedvojbeno ideološkog karaktera, čiji je učinak održavanje podređenih klasa u fragmentiranom i kontradiktornom pristupu svijetu. 

Upravo senso comune onemogućuje tumačenje hegemonije isključivo kao stvaranja pristanka podređenih klasa na postojeći društveni poredak. Naime, osim učinka pristanka, senso comune također podrazumijeva i "usmjeravanje" političkog nezadovoljstva u smjerovima koji ne ugrožavaju postojeće društvene odnose, poput nacionalizma, kao i efekt socijalne i političke marginalizacije neuspješno integriranih društvenih skupina. Prema tome, ako bi se pokušalo koncipirati Gramscijevu teoriju ideologije, ona bi mogla ponuditi puno više od poznate dihotomije prisile i pristanka: s jedne strane, pojam integralne države pokazuje da možemo (i trebamo) govoriti o materijalnosti ideologije u državnim aparatima te u društvenim praksama koje se odvijaju u njima i oko njih; s druge strane, pojam senso comune, osim učinka pristanka sadrži i druge ideološke učinke, te ukazuje na Gramscijevo mnogo kompleksnije razumijevanje ideologije nego što mu se to inače pripisuje. Također, senso comune dolazi u paru s pojmom "dobrog načina mišljenja" (buon senso) koji Gramsci koristi kako bi ukazao na prostor potencijalnog otpora.

U petak, u 18 sati, očekuje vas predavanje Gorana Pavlića, asistenta na Odsjeku dramaturgije Akademije dramske umjetnosti - Nevolje s kulturom.

Od trenutka svog konstituiranja kao autonomnog polja krajem 18. stoljeća kultura se nalazi u specifičnom položaju unutar kapitalističkog sistema. S jedne strane elitistički se poima kao najviši doseg ljudskog duha. Zastupnici takve pozicije, i sami kulturni stvaraoci, zagovaraju ekskluzivni položaj kulture kao polja izuzetog iz regularne kapitalističke dinamike,tj. izuzetost iz procesa formalne i realne supsumcije. S druge strane, taj tip specifičnog položaja kulture snažila je i marksistička doksa, smještajući kulturu u domenu nadgradnje, bez značaja u produktivnoj sferi - bazi .
U izlaganju ću predstaviti kratki historijat zagovora autonomije, rekonstruirati temeljni argument o kulturi kao dijelu nadgradnje i prezentirati historijski obračun unutar samog marksizma s tom vrstom redukcionizma. Na toj osnovi pokušat ću ukazati na aktualnost marksističkih teorijskih prijepora oko kulture u danas dominantnom diskursu o socijalnoj (re)produkciji.

Zadnja izmjena: 20-12-2016 @ 12:18