Unatoč smjenama, Ministarstvo kulture nastavilo s gušenjem razvojnih potencijala kulturnog stvaralaštva

Zabrinuta rezultatima 'Poziva za sufinanciranje javnih potreba u kulturi', Radna grupa radnika u kulturi pozvala je na potpisivanje peticije upućene Ministarstvu kulture. Radna grupa smatra da rezultati nisu usklađeni sa strateškim planom Ministarstva te da mogu imati ozbiljne posljedice po razvoj umjetničke i kulturne produkcije u Hrvatskoj na svim razinama.

Otvoreno pismo ministrici Nini Obuljen Koržinek prenosimo u nastavku.

Amrita Sher-Gil – besmrtna slikarica koja je pomirila Istok i Zapad

„Dok Europa pripada Picassu, Matisseu i mnogim drugima, Indija je samo moja.“

Amrita Sher-Gil je bila istaknuta slikarica 20. stoljeća, jedna od najvažnijih indijskih, ali i svjetskih umjetnica. Njezina umjetnička ostavština bila je izjednačivana s dostignućima bengalske renesanse, a često ju se nazivalo indijskom Fridom Kahlo.

Amrita (na sanskrtu 'besmrtna') je rođena 30. siječnja 1913. godine u Budimpešti, kao prvo dijete Sikha Umraa Singha Sher-Gila Majithije i Židovke Marie Antoniette Gottesmann. Njezin otac bio je stručnjak za sanskrt i farsi, a majka joj je bila operna pjevačica. Godine 1921. obitelj se preselila u Summer Hill (Šimla, Indija).

Zašto i dalje trebamo 'Načine gledanja' Johna Bergera

“Žena je uvijek u pratnji, osim kad je sasvim sama, a možda čak i tada, u pratnji slike o sebi. Dok hoda po sobi ili plače zbog smrti oca ne može pobjeći zamišljanju same sebe kako hoda ili plače. Od ranog djetinjstva naučena je i uvjeravana da se kontinuirano analizira. Mora analizirati sve što jest i sve što čini, jer je mišljenje koje drugi imaju o njoj, a osobito mišljenje koje imaju muškarci, od krucijalne važnosti za ono što se uobičajeno smatra uspjehom njezina života.“

Likovni kritičar i autor John Berger umro je u Parizu 2. siječnja 2017. godine u 90. godini, a ove je riječi izgovorio u drugoj epizodi BBC-jeve serije Ways of Seeing (Načini gledanja), serije čije su tema – od uloge kritičara do načina prikazivanja žena u umjetnosti i funkcioniranju oglašavanja – i danas vrlo relevantne.

FALIŠ u otvorenom pismu odbio sramotnih 10 tisuća kuna potpore Ministarstva kulture

Udruga FALIŠ uputila je otvoreno pismo ministrici kulture Republike Hrvatske, Nini Obuljen Koržinek, u kojem je priopćila kako ne želi prihvatiti potporu Ministarstva kulture u iznosu od deset tisuća kuna, koja joj je dodijeljena odlukom Kulturnog vijeća za inovativne umjetničke i kulturne prakse. Iz udruge navode kako je navedena cifra nedostatna za produkciju petog izdanja Festivala alternative ljevice Šibenik, ujedno i jedinog događaja te vrste na području jugoistočne Europe koji se održava se na javnom prostoru.

U pismu se navodi kako članovi i članice udruge FALIŠ ovakvo smanjenje ionako nedostatnih sredstava smatraju uvredljivim i jeftinim pokušajem da ih se 'primiri' svotom s kojom praktički ne mogu učiniti ništa. Pismo je potpisalo i stotinjak prijatelja/ica udruge iz Hrvatske i Europe.

Tea Tupajić: Projekt 'Umjetnost obmane' bio je moj prvi susret sa shvaćanjem umjetnosti kao nečeg potencijalno opasnog

Kazališna redateljica i teoretičarka izvedbenih umjetnosti Tea Tupajić ovog je mjeseca u Zagrebu, u okviru Human Rights Film Festivala, održala radionicu primamljivog naziva 'Špijunska škola' s ciljem predstavljanja mogućnosti međuljudske komunikacije i njenih dometa. Radionica je izvedena kao dio projekta Umjetnost obmane koji je razvila kroz rad s agentima izraelskih tajnih službi.

Priča o tajnim službama i subverzivnom karakteru umjetnosti, te ulozi kustosa u polju izvedbenih umjetnosti i njihovim odgovorima u obranu umjetnosti mjesta su koja su obilježila ovaj razgovor.

  • u rubrici Kultura

Umjetnici i kulturnjaci poručili: Prste dalje od naših honorara!

Velika dvorana Novinarskog doma još jednom je ove godine bila je ispunjena kulturnjacima, umjetnicima i ostalim pripadnicima kreativnih industrija koji su ovog puta govorili o štetnim posljedicama koje u kulturnom i kreativnom sektoru može izazvati najavljeni prijedlog novog Zakona o doprinosima ministra Zdravka Marića.

Razotkrivanje cinizma religije: Kinička triptih-izložba 'Zdravo Marijo, milosti puna' Milijane Babić

Na tragu razotkrivanja ciničke dimenzije religije, u onome trenutku kada ona funkcionira samo kao politička proteza, a ne nasljedovanje 'istine', iščitavam i najnoviju triptih-izložbu Zdravo Marijo, milosti puna  riječke umjetnice Milijane Babić.

Naime, bez filozofskoga, pojmovnoga uvijanja, Peter Sloterdijk u knjizi Kritika ciničkoga uma (1983.), rastvarajući temeljnu dihotomiju između cinizma, ciničke nadutosti političkih, vladajućih tijela (vladajućih u smislu bilo koje strukture moći na vlasti, pa tako i one religijsko-državotvorne) s jedne strane, i Diogenova kinizma, koji je prvi među filozofima izlagao filozofiju vlastitim, otvorenim, dakle, istinitim tijelom (kao golom istinom), kao prakse kojom se mogu srčano potući svi spektakli ciničke moći, ističe kako kršćansku religiju od početka progoni osebujan problem, a taj osebujan problem čini moći ne vjerovati. I nadalje, prema Sloterdijkovoj bespoštednoj kiničkoj kritici cinizma vladajućega kršćanskoga provizorija gdje crkveni velikodostojnici djeluju u svojim haljama kao političke suite:

Zanemarene umjetnice prošlih stoljeća konačno zauzimaju muzejske prostore

„Zašto tijekom povijesti nije bilo velikih umjetnica?“ upitala se povjesničarka feminističke umjetnosti Linda Nochlin u svom znamenitom eseju iz 1971. godine. Poanta je, naravno, u tome da je kroz povijest sigurno postojao velik broj umjetnica, ali su one zbog višestoljetne mizoginije u umjetnosti potpuno zanemarene.

Gledajući muzejske kolekcije i izložbe, gotovo da i niste mogli pronaći radove nastale od ruku neke žene. Iako smo još uvijek daleko od ravnopravnog omjera zastupljenosti umjetnica i umjetnika, broj nedavnih izložbi kroz koje su se predstavile neke zaista velike umjetnice svakako doprinosi dugoročnom društvenom prepoznavanju žena na polju umjetnosti.

Fotografije koje su stvorile feminističku avangardu

Povodom izložbe Feministička avangarda 1970-ih koja se održava od 7. listopada 2016. do 15. siječnja 2017. godine u londonskoj The Photographers’ Gallery, novinarka AnOther Maga Emily Gosling izdvojila je pet fotografija koje su obilježile početak feminističke fotografske avangarde. Sam termin 'feministička avangarda' smislila je Gabriele Schor, kustosica izložbe.

Gosling je postavila vrlo zanimljivo pitanje simbolike određenih društvenih pokreta. Hipiji koji su se zalagali za nuklearno razoružavanje imali su grubo nacrtan simbol mira, dok je pak žuti smajlić povezan s rave kulturom i njezinim nestašlukom. Iako je feminizam u starim danima bio asociran sa zloglasnim spaljivanjem grudnjaka, suvremeni feminizam hashtag generacije zasigurno ima nove vizuale i simbole koji ga utjelovljuju, te je samo pitanje vremena kada će oni biti pronađeni.

Ana Janevski: Muzej treba biti aktivni sugovornik i pokretač inicijativa vezanih za civilno društvo

Biografija Ane Janevski jedna je od onih pred kojima je teško ostati neimpresioniran: nakon završenog studija književnosti na rimskoj Sapienzi, magistrirala je na pariškoj École des hautes études en sciences sociales, nakon čega je četiri godine radila kao kustosica u varšavskom Muzeju moderne umjetnosti, da bi 2011. prešla u njujoršku MoMA-u gdje se i trenutno nalazi na poziciji Associate Curator u Odjelu za medije i performans gdje je organizirala niz performansa s poznatim imenima kao što su Yvonne Rainer, Simone Forti, Rabih Mroué...

Ove glavne biografske koordinate ispresijecane su, naravno, brojim kratkoročnijim (van)institucionalnim projektima i suradnjama među kojima se posebno ističe izložba "As Soon as I Open my Eyes I See a Film", projekt  "Invisible Women of Solidarity" sa Sanjom Iveković te izložba Mladena Stilinovića u njujorškom e-flux-u.

  • u rubrici Kultura
Subscribe to this RSS feed