Gayatri C. Spivak - u obranu humanosti protiv intelektualnog kolonijalizma

„Ljudi me zovu postkolonijalnom kritičarkom. Ja sebe zovem "para-disciplinarnom, etičkom filozofkinjom".

Indijska filozofkinja, spisateljica, književna teoretičarka, društvena kritičarka i profesorica Gayatri_Chakravorty_Spivak, najpoznatija je po prijevodu Of Grammatology (fr. De la grammatologie, 1967), izvorno od Jacquesa Derride, te po eseju Mogu li podčinjeni govoriti? (engl. Can the Subaltern Speak?) iz 1988. koji je sredinom 2010-ih citiran u preko 13.000 znanstvenih radova, a smatra se utemeljiteljskim za postkolonijalnu teoriju.  Sama Spivak smatra se „jednom od najutjecajnijih postkolonijalnih intelektualki“.

'Marx u digitalnom dobu', studija političke emancipacije uz pomoć novih tehnologija

U izdanju izdavačke kuće Durieux objavljena je knjiga Marx u digitalnom dobu. Dijalektički materijalizam na vratima tehnologije, autorice Katarine Peović Vuković, docentice na Odsjeku za kulturalne studiju Filizofskog fakulteta u Rijeci.

Marx u digitalnom dobu knjiga je koja propituje razumijevanje političke emancipacije uz pomoć novih tehnologija. Ona postavlja pitanje: kako nove tehnologije, posebice novi mediji, mogu pridonijeti demokratizaciji društva i emancipaciji manjinskih kultura? Pritom se sustavno i epistemološki precizno obrazlažu temeljna pitanja kao što su: politička emancipacija i emancipacijske politike na internetu, ideologija i njezina refleksija na probleme novih medija, promjene do kojih dolazi u strukturi i karakteru rada u doba kognitarijata, razumijevanje koncepta 'virtualnosti'.

Neizvjesnost i oplakivost: Kada je život vrijedan oplakivanja?

O izgubljenim životima često čitamo u brojevima. Ove se priče ponavljaju svakodnevno, a ponavljanje se čini beskonačnim i nepopravljivim. Moramo se stoga zapitati što bi bilo potrebno da spoznamo neizvjesnost života koji su izgubljeni u ratu, već da se ta spoznaja podudara s etičkim i političkim protivljenjem gubicima koje rat donosi.

Neka od pitanja koja proizlaze iz ove situacije su:Kako ovakva struktura okvira proizvodi afekt? Koja je poveznica afekta i etičkih i političkih sudova i praksi? Reći da je život neizvjestan zahtijeva da se život shvati kao život, ali i da se neizvjesnost  shvati kao aspekt onoga što se podrazumijeva pod življenjem.

Tvrdim da mora postojati inkluzivniji i egalitarniji način prepoznavanja neizvjesnosti i da bi trebao postojati u obliku konkretnih socijalnih politika koje uključuju sklonište, hranu, posao, medicinsku pomoć i pravni status. Ujedno inzistiram i na tome, iako će se možda činiti paradoksalnim, da se neizvjesnost ne može prepoznati samu po sebi. Može se shvatiti, pojmiti, susresti i može se pretpostavljati određenim obrascima prepoznavanja kroz koje se jednako tako može i odbaciti. Doista, neizvjesnost bi se trebala prepoznati kao svojstvo inherentno svim ljudskim životima, no ne bismo trebali misliti da smo prepoznavanjem neizvjesnosti savladali, obuhvatili ili čak u potpunosti spoznali ono što prepoznajemo.

Betty Friedan - Glas drugog vala feminizma

Betty Friedan bila je američka spisateljica, aktivistkinja i feministkinja koja je svojom knjigom The Feminine Mystique udarila temelje drugom valu feminizma.

Rođena je 4. veljače 1921. godine u obitelji židovskih imigranata u IIllinoisu kao Bettye Naomi Goldstein. Pisanjem i novinarstvom počela se baviti već u srednjoj školi, a dolaskom na fakultet postala je urednica fakultetskih novina u kojima se fokusirala na tekstove koji su se bavili američkom ulogom u Drugom svjetskom ratu i zagovarali radnički aktivizam.

Kao židovka se, prema vlastitim riječima, osjećala kao autsajderka, no to joj je "pomoglo da se identificira s marginalnim skupinama društva". 

Teorijska čitanka - Lekcija biseksualnosti

Toplo je u krilu kolektivnog identiteta. Zamišljam nas, točke i crte među njima, veze: rezultat je mreža, klupko. Dobijaš jezik, dobijaš simbole. Prepoznaješ se. Dobijaš ogledalo. Nije mala stvar ako počneš postojati.

1.

Kad se poduzimaju, kritike identitetskih politika i queera najčešće dolaze iz lijeve, materijalističke perspektive. Ti će prigovori politike identiteta prozivati kao one koje fragmentiraju bazu, rasipajući aktivističku energiju na partikularne interese, i time propuštaju uspostaviti širu frontu prema okrutnim ekonomskim politikama koje nam svima zagorčavaju život, svakodnevno. Nezadovoljstvo će načelno ići prema svom dijapazonu identitetskih odrednica, ali, moram reći simptomatično, nekako će se najčešće adresirati tzv. LGBT identitetima.

Što se queer teorije tiče, njoj se, kao i cijelom setu post/strukturalističkih pravaca, postmodernoj misli, zamjera ono što bismo mogli nazvati dematerijalizacijom teorije. To je famozni jezični obrat, gdje teorija svu svoju pažnju iscrpljuje na pitanjima jezika, diskursa, simboličkog, ispuštajući nekako usput njihova materijalna utemeljenja. Nije to specifično za queer teoriju (kojoj je dematerijalizacija potrebna da bi dekonstruirala spol kao relevantnu biološku kategoriju), događa se to cijelom tijelu teorije, humanistike, sve čak tamo do marksizma koji u svojoj postmarksističkoj inkarnaciji odjednom analitički preferira nadgradnju pred bazom.

Judith Butler: Zamišljam da je moguća borba za globalnu demokratiju na nenasilnim osnovama

U petak, 20. novembra, Judith Butler sleće u Beograd. Stiže iz Pariza u kojem je na poziv Erica Fassina provela nekoliko nedelja, gde je bila i u trenutku koji je nanovo pokrenuo promišljanja o tome šta znači sloboda, ranjivost, pravo na kretanje i okupljanje, ali i pitanje selektivnog prava na žaljenje. U Beogradu treba da održi predavanje o ranjivosti i otporu, temi koja bi i izvan tog okvira na ovom mestu bila provokativna i, i dalje, neophodna.

Nije joj prvi put da je u ovom gradu, premda je u njemu, davne 1979. godine, provela samo jedno popodne na putu za Dubrovnik, gde je kao vrlo mlada Gadamerova studentkinja slušala Gaju Petrovića, Svetu Stojanovića i druge, zalažući se srčano za demokratski socijalizam.

U intervjuu koji je dala kada je primila nagradu Theodor Adorno 2012. godine, rekla je da je među velikanima kojima je nagrada dodeljena ona svakako najniža. Niska, malena žena razigranih, živih očiju, skromna i svedena, pažljiva u hodu i govoru, lišena afektacija i suvoparnosti. Međutim, kada je ušla Malu salu Kolarčeve zadužbine gde je Athena Athanasiou, koautorka knjige Dispossession (2013), imala plenarno predavanje, sala je postala iskričavo mesto

Luce Irigaray – Filozofija u femininom

Detaljne informacije o životu Luce Irigaray, belgijsko-francuske filozofkinje, psihoanalitičarke i lingvistkinje, teško je pronaći zbog toga što je ona sama nevoljko odgovarala na pitanja o osobnom životu, smatrajući kako se referiranje na biografske podatke u dominantno muškoj akademskoj sferi koristi da bi se diskreditirala intelektualna pozicija žena.

Uz tek osnovnu faktografiju, iza sebe je tako ostavila veći broj značajnih, ali i kontroverznih radova, koji su od 1970-ih godina, pa sve do danas izmijenili i proširili područja feminizma, filozofije, psihoanalize i lingvistike, pri tome postavljajući izazov tradicionalnim konceptima roda, spola, tijela i jezika.

 „Neka [ljudi] uzmu što žele iz mojih knjiga. Ne mislim da se moj rad može bolje razumjeti zato što sam napravila ovo ili ono. Rizik je da će takve informacije omesti ljude dok čitaju“.

Skrovitim putanjama Višnje Machiedo

Ugledna hrvatska prevoditeljica, esejistica i kritičarka Višnja Machiedo (r. Škrtić) rođena je 27. ožujka 1940. godine u Zagrebu u obitelji goransko-moslavačkih korijena. Studij romanistike i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završava 1964. godine.

Nakon diplome ubrzo se zapošljava u izdavačkoj kući Mladost gdje postaje prvom hrvatskom savjetnicom za stranu književnost. Iako upisuje poslijediplomski studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na koncu se ipak odlučuje posvetiti književnoj kritici i prevođenju te napušta studij. 1968. udaje se za uglednog talijanista i pjesnika Mladena Machieda s kojime često putuje u Italiju. Sama je, pak, bila na nekoliko studijskih boravaka u Francuskoj (Pariz, Arles), a još za vrijeme studija provodi dva apsolventska semestra na pariškom Sveučilištu Sorbonne.

Judith Butler – Kritički queer

„Smijeh u lice ozbiljnim kategorijama neophodan je za feminizam“.

I upravo je tu neophodnost razumjela Judith Butler, jedna od najutjecajnijih suvremenih filozofkinja i teoretičarki, čiji su tekstovi kroz razotkrivanje nametnutih i ograničavajućih normi roda, spola i seksualnost uspjeli postaviti temeljna pitanja feminističkih teorija na potpuno nov način, tako postavši vrijedna ostavština u raznolikom opusu autorice kojoj je cilj trajno postavljati ista pitanja u različitim kontekstima.

O politikama lošeg ukusa: Queer i camp kroz čitanje Susan Sontag

Čuveni esej Susan SontagNotes on Camp” (1964.) obično se uzima kao granični teorijski tekst kojim se camp estetika prvi put afirmativno promoviše, praktično rehabilituje sa pozicije margine u jednu od vladajućih estetika doba.

Forma kojom se Sontag služi – međusobno odeljeni paragrafi-beleške, fragmentarizovana otvorenost teksta, logička “nedovršenost” argumenata, proizvođenje aporičnog, nezaokruženog suda, kroz slobodan tok asocijacija upravo podražava njeno viđenje campa kao pre svega subjektiviziranog ukusa, stila i senzibiliteta.

  • u rubrici Kultura
Subscribe to this RSS feed