Žene u prostituciji trebaju sustav podrške, mogućnost udruživanja i zaštitu od nasilja

U okviru projekta Instituta Ivo Pilar (Hrvatska) i Mirovnog Inštituta (Slovenija) ‘Usporedba politika prostitucije u Hrvatskoj i Sloveniji: prevladavanje isključivosti i zaštita ljudskih prava’ objavljeni su preliminarni rezultati istraživanja vezani za prostituciju u Hrvatskoj. Istraživanje pokazuje da se zakonski progone u velikoj većini žene koje se bave prostitucijom, a ne svodnici ili klijenti, te da je ženama u prostituciji zajedničko iskustvo nasilja koje često ne prijavljuju zbog mogućnosti prekršajnog gonjenja i straha od policije.

Prostituciju u Hrvatskoj regulira kazneno (djela povezana s prostitucijom – vrbovanje, poticanje, organiziranje) i prekršajno zakonodavstvo (odavanje prostituciji), pri čemu se najviše postupaka pokreće protiv osoba koje rade na ulici. Odavanje prostituciji kažnjivo je prema zastarjelom zakonu iz 1977. (o čemu smo više pisale ovdje), a osim toga, „specifičnost je Hrvatske u europskom kontekstu i to što nema nikakvog oblika udruživanja među osobama koje se bave prostitucijom te to što nisu uključene u stvaranje javnih politika. Nadalje, ne postoje nikakvi programi pomoći ili strategije izlaska za osobe koje prostituciju žele napustiti. Postoji samo nekoliko NVO-a koji u okviru programa smanjenja štete rade s osobama koje se bave prostitucijom na promociji seksualnog zdravlja i sprečavanju spolno prenosivih bolesti“, navodi se u publikaciji.

U okviru istraživanja ispitano je šest žena, od kojih se jedna više ne bavi prostitucijom, a čiji su razlozi ulaska u prostituciji različiti - jedna je bila prisiljena, dvije navode ovisnost o drogama, jedna da ju je navelo društvo, a ostale financijske razloge, s time da jedna svoj posao vidi kao profesiju. Za njih četiri od šest prostitucija je glavni izvor prihoda, a sve su za vrijeme istraživanja bile nezaposlene, bez vlastitog stana (jedna je beskućnica), dvije imaju i djecu, a jedna od njih je samohrana majka. Radi se o ženama između 32 i 46 godina, od kojih samo jedna radi na ulici, a sve trenutno rade samostalno iako su prethodno imale svodnika.

Kako navode, svodnici ne prezaju od tjelesnog i seksualnog nasilja te im oduzimaju velik dio zarade u zamjenu za smještaj, prijevoz ili osiguranje, koje čak niti ne pružaju. Neke od njih navode i ograničavanje osobne slobode i cjelodnevne kontrole, kao i prijetnje njihovim obiteljima, dok se kao pozitivni aspekti ističu zaštita od nasilnih klijenata i plaćanje novčane kazne u prekršajnim postupcima.

Unatoč često pozitivnim iskustvima s klijentima, sve su ipak imale i negativna iskustva, koja uključuju „odbijanje plaćanja usluga ili odbijanje plaćanja dogovorene cijene, krađu (novca, mobilnih telefona), uznemirivanje telefonskim putem, tjelesno nasilje, silovanje te upotrebu fizičke sile radi izvršenja nekog čina protivno volji seksualne radnice, npr. izvršenja spolnog odnosa bez kondoma“.

Sve ispitanice su su doživjele neki oblik nasilja, „bilo tjelesnog, seksualnog, emocionalnog ili ekonomskog, bilo od državnih tijela, svodnika ili klijenata“, no nasilje uglavnom ostaje neprijavljeno, jer u tom slučaju i one same riskiraju prekršajno gonjenje, a osim toga strahuju od policije zbog često neugodnih iskustava.

Ispitanice „navode kako su prilikom privođenja i ispitivanja u policijskoj postaji često izložene vrijeđanju i zastrašivanju. Pored toga, policija ih većinom ne obavještava o njihovim pravima i točnom razlogu privođenja, ne omogućava im obaviti telefonski poziv ili tražiti pravnu pomoć. U slučaju sumnje na prisilnu prostituciju policija ne poduzima uvijek sve radnje kako bi pomogla osobama koje je uhitila. Sudionice istraživanja također govore o povezanosti pojedinih policijskih službenika i svodnika, posebice u elitnoj prostituciji, te o traženju seksualnih usluga bez naplate ili mita u zamjenu za neprijavljivanje“.

Na temelju istraživanja predložene su i preporuke koje bi poboljšale položaj žena koje se bave prostitucijom u Hrvatskoj. U prvom redu to je dekriminalizacija/legalizacija dobrovoljne odrasle prostitucije, s čime se slažu sudionice istraživanja, a ukidanje mjera kažnjavanja seksualnih radnica zahtjeva i Europski parlament, te agencije UN-a i WHO. Dekriminalizacija, naime, omogućuje bolje radne uvjete i smanjuje društvenu ranjivost i marginalizaciju seksualnih radnica te ima pozitivne javnozdravstvene učinke, ali omogućuje i organizaciju osoba koje se bave prostitucijom radi zaštite svojih prava bez straha od kažnjavanja.

Važnim se također smatra uspostaviti sustav podrške, u smislu informiranja o pravima, pružanja psihološke pomoći, uspostavom skloništa za osobe koje trpe nasilje, ali i poboljšati suradnju državnih tijela, policije i NVO-a. Konkretna preporuka proizašla iz istraživanja je ostvaranje drop in centra u kojim bi 24 sata dnevno seksualne radnice mogle dobiti pravnu, psihološku, zdravstvenu i drugu pomoć, ali koji bi funkcionirao i kao sigurno mjesto za okupljanje, udruživanje i mobilizaciju s ciljem traženje i ostvarivanja prava.

Kao potrebe ističu se i destigmatizacija, udruživanje, edukacija i informiranje. Intervjuirane žene zalažu se za to da seksualni rad bude priznat kao 'rad' i 'način zarađivanja za život' za one koje su same donijele odluku da će se time baviti, te pokazuju interes i želju za podizanjem svijesti u javnosti o seksualnom radu radi uklanjanja stereotipa. Žene u prostituciji svjesne su i da često ne znaju svoja prava, zbog čega je potrebano poraditi na edukaciji i informiranju, ali i udruživanju radi ostvarenja tih ciljeva kroz udruge seksualnih radnica.

Ključnim se također smatra poboljšati odnos s policijom i pravosuđem. Istraživanje je pokazalo da je nužna promjena pristupa policije radi iskorjenjivanja svih oblika zlouporabe položaja te aktivinije rada na suzbijanju nasilja od strane klijenata i svodnika. Predlaže se stoga osvještavanje i eduakcija policijskih službenika, kao i uspostava sustava praćenja postupanja prekršajnih sudova u području prostitucije.

Osim brošure koja je predstavila rezultate istraživanja, objavljen je i priručnik ‘Kako zaštititi prava?’ namijenjen osobama koje se bave prostitucijom. [Ž.V.]

Zadnja izmjena: 24-05-2017 @ 13:11