Većina građana/ki protiv nasilja i diskriminacije, ali manje od pola protiv 'Za dom spremni'

Rezultati istraživanja “Govor mržnje u Hrvatskoj” predstavljeni u petak na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu otkrivaju da 80% građana/ki Hrvatske smatra da zakonski treba sankcionirati izravno pozivanje na nasilje i diskriminaciju. Ipak, samo nešto više od 45% smatra da treba kažnjavati pozdrav 'Za dom spremni'.

Radi se o prvom multidisciplinarnom istraživanju govora mržnje u kontekstu javnog diskursa u Hrvatskoj, a rezultate i zbornik radova predstavili su izv. prof. dr. sc. Enes Kulenović, prof. dr. sc. Zoran Kurelić, te izv. prof. dr. sc. Nebojša Blanuša.

U zborniku su, između ostalog, obrađena pitanja poput normativne opravdanosti zakonske regulacije govora mržnje, balansa između temeljnog prava na slobodu govora i ograničavanja jezika netrpeljivosti u javnom govoru, kao i normativnih razloga sankcioniranja takvog govora. Ovim pitanjima se u okviru projekta pristupalo na nekoliko razina. Na normativno-teorijskoj razini govor mržnje stavlja se pred ideal slobode govora u suvremenim liberalno demokratskim državama. Na normativno-pravnoj razini preslikavaju se već postojeća riješenja i prakse u pravnoj dimenziji sankcioniranja govora mržnje u Hrvatskoj i Europskoj uniji. Na razini medijske analize govori se o različitim oblicima govora mržnje i specifičnostima tradicionalnih i online medija u njihovu doprinosu smanjenju ili povećanju te vrste javnog diskursa, navodi Enes Kulenović u Uvodu zbornika radova.

„Kada je u pitanju pozdrav 'Za dom spremni' postoji svojevrsna mrtva utrka, imamo prepolovljen uzorak i to je jasan indikator jednoga rascjepa. Kada dođemo kod isticanja komunističkog znakovlja tu imamo vrlo jasnu situaciju, preko 60% građana bi zabranilo, odnosno zakonski sankcioniralo takav simbolički oblik govora mržnje“, istaknuo je Nebojša Blanuša.

Kad se radi o kažnjavanju isticanja nacističkog znakovlja puno su složniji – njih gotovo 77% bilo je za kaznu. Gotovo svi, ili preko 81% kažnjavali bi pozivanje na nasilje nad pripadnicima određenih skupina, a pozivanje na diskriminaciju nad njima gotovo 78% ispitanika koji su sudjelovali u anketi.

Među onima koji se protive zabrani ustaškog pozdrava više je onih koji su skloni jakim vođama te su u najvećem broju skloni su krajnje desnom političkom određenju, a prema stranačkim preferencijama, radi se mahom o biračima HDZ-a, najviše ih živi u Slavoniji, potom u Dalmaciji te Zagrebu i okolici. Najveći broj onih koji bi kažnjavali korištenje pozdrava ‘Za dom spremni’ živi u Lici i Banovini. Skupina, njih 45 posto koji bi kažnjavali isticanje ovog pozdrava, većinom se ideološki određuje krajnje lijevo, glasali su za Narodnu koaliciju te su manje skloni jakim vođama.

Zanimljivo postaje kad se promotri struktura onih koji bi kažnjavali isticanje komunističkog znakovlja jer u najvećoj mjeri za to su se opredijelili ispitanici koji su svoj politički svjetonazor odredili kao načelno lijevi, a najmanje nacionalisti. Komunisti, liberali i socijaldemokrati inače su najskloniji kažnjavanju u svih pet ponuđenih kategorija. Među onima koji bi najprije kažnjavali komunističke simbole jednak je broj birača HDZ-a i Narodne koalicije, najviše ih ima nezavršenu osnovnu ili završenu višu školu i uvjereni su vjernici koji prihvaćaju sve što ih njihova vjera uči. Najviše ih živi u Slavoniji.

Istovremeno, kako je pokazao tekst studentice politologije Bojane Klepač Pogrmilović, većina hrvatskih sabornika smatra da je govor mržnje kad ti netko kaže 'Ja te mrzim' ili 'Ti si udbaško đubre'. Ali ako nekog vrijeđaš kao ženu ili na nacionalnoj osnovi to nije govor mržnje. Također, tekst Marina Bukvića analizirao je govor mržnje prema izbjeglicama na društvenim mrežama grupirajući ključne riječi kao što su 'gamad', 'stoka', 'muslić', 'terorist', pri čemu je jasno da se radi o govoru mržnje iako se o tome u slučaju izbjeglica uopće nije javno diskutiralo.

Zbornik, između ostalog, sadrži i radove koji se tiču govora mržnje u hrvatskim medijima te zakonske regulacije poricanja holokausta.

Značaj ovog projekta ogleda se i u odgovoru na manjak istraživanja fenomena govora mržnje u hrvatskoj akademskoj zajednici te i činjenici porasta govora mržnje u javnom prostoru u prethodne dvije godine, ali i nepostojanosti i nedosljednosti u primjeni zakona kojima se reguliraju izrazi mržnje u javnosti. Lupiga/Romi.hr...

Zadnja izmjena: 03-04-2017 @ 12:12