Tekstovi s ključnom riječi: povijest

Dani povijesti u Rijeci: Žene kroz povijest

Dani povijesti su već tradicionalan projekt Udruge studenata povijesti „Malleus“ koji se održava kao dvodnevna serija predavanja profesora i studenata o unaprijed određenoj temi. Ovogodišnji Dani povijesti održat će se pod nazivom „Žene kroz povijest“ te će se na taj način okupiti veliki broj izlagača s Filozofskog fakulteta u Rijeci, ali i ostalih sveučilišta u Republici Hrvatskoj.

  • u rubrici najave

Četiri posla koja su žene obavljale u prošlosti, a zbog kojih nam je drago što živimo u 21. stoljeću

Zaposliti se kao žena u srednjovjekovnoj Europi, Londonu u Viktorijanskom dobu ili pak u staroj Mezopotamiji često je značilo obavljati poslove koji nisu bili previše zabavni. Žene su se kroz povijest bavile raznim poslovima, od kojih su dominirale na onima koji su bili rodno određeni (poput kraljica, guvernanti ili svećenica), ali i na onima koji bi nas danas iznenadili (npr. žene su do kasnih 70-ih imale vodeću ulogu u programiranju).

S obzirom na to da se ponuda i potražnja poslova izmjenjuju poput plime i oseke, tako su nestali i neki poslovi koji su u ono vrijeme bili smatrani tipično ženskima. Naposljetku, to nije bilo toliko ni loše, osim ako ste bili žena koja je imala snažnu želju raditi dok joj pijavice sišu krv, biti redovito trovana fosforom ili, pak, optužena za plemkinjine ne tako plemenite plinove.

„Sluškinjina priča“ – podsjetnik na to da historijska dinamika ovisi o nama!

Lako je, i ne nužno pogrešno, kazati da je Sluškinjina priča Margaret Atwood "aktualnija nego ikad". No, ovo 'ikad' zapravo označava samo 20. i početak 21. stoljeća. Priča je za nas relevantna, ali to ne znači da jednostavna analogija može objasniti što je aktualno, a što pogrešno preslikano na realno postojeća kapitalistička društva. Teško bi bilo iz činjenice postojanja 'Hoda za život' ili organizacije U ime obitelji, Sluškinjinu priču uspješno prikazati kao realan mogući scenarij naše budućnosti. Ipak, to što nešto nije realno, ne znači da ne može biti relevantno, ako ni zbog čega drugoga, onda kao kontraprimjer ili upozorenje. Svijet vjerojatno nikada u historijskoj memoriji ljudi nije brojao toliko mnogo potencijalnih motiva za distopijski scenarij jer nikada nije bio toliko umrežen, a ljudsko djelovanje u kratkom periodu nikada ranije u povijesti nije imalo takav globalni učinak na cjelokupni planet.

Anne Frank: vedra, talentirana i beskompromisno svoja

“Ne želim živjeti uzalud, kao većina ljudi. Želim biti korisna i donositi zadovoljstvo svim ljudima, čak i onima koje nikada nisam upoznala. Želim nastaviti živjeti i nakon smrti!

Djevojka koju većina ljudi pamti samo kao autoricu i protagonisticu jednoga od mnogih lektirnih djela koja su bili prisiljeni čitati u osnovnoj školi, Anne Frank mnogo je više od natuknice u bilješkama uz čitanje. Napisavši svoj Dnevnik u skrovištu iza očeve tvrtke Opekta u razdoblju od srpnja 1942. do uhićenja 1944., ostavila je trag ne samo u povijesti nego i u formativnim godinama mnogih dječjih života.

Anne Frank, čije puno ime glasi Annelies Marie Frank, rođena je 12. lipnja 1929. godine u Frankfurtu u Njemačkoj. No dolaskom Hitlera na vlast 1933. godine, Anninoj liberalnoj židovskoj obitelji sigurnost nije mogla biti zajamčena. Bili su prisiljeni preseliti se u Amsterdam, gdje je Anne provela većinu svog djetinjstva.

Diana Budisavljević - junakinja Drugog svjetskog rata

To mi je bio najljepši dar koji sam u životu dobila – mogućnost da ljude oslobodim od sigurne smrti… 14. lipanj 1942. (Dnevnik Diane Budisavljević)

Diana (Obexer) Budisavljević zagrebačka je humanitarka i nezavisna socijalna aktivistkinja, porijeklom iz Austrije, koja je organizirala akciju spašavanja i zbrinjavanja srpske djece iz ustaških logora tijekom Drugog svjetskog rata. Njezin rad se smatra pretečom svih značajnih aspekata Konvencije o pravima djece kada se radi o djeci u ratu te je pridonio uspostavljanju socijalnog rada kao profesije u Hrvatskoj. Njezino djelovanje je relativno nepoznato široj hrvatskoj javnosti što je posljedica nacionalističkog filtriranja udžbenika iz povijesti te zanemarivanja povijesnog doprinosa žena.

Rođena je 15.01.1891. godine u Innsbruchu, Austrija, kao pripadnica visoke građanske klase. Nakon završenog školovanja, udala se za dr.med. Julija Budisavljevića i 1919. godine preselila se u Zagreb.

Laura Papo Bohoreta - prva balkanska feministkinja

Povodom objavljivanja knjige pod naslovom Bohoreta – najstarija kći razgovarali smo s njezinom autoricom, profesoricom u Centru za strane jezike i na Katedri za judaistiku pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Jagodom Večerinom Tomaić, čiji znanstveni interes čini prilično endemično područje u našoj znanosti koje se odnosi na proučavanje sefardske književnosti. U okviru navedene književnosti profesorica Večerina Tomaić se posebno bavi do sada gotovo nepoznatim djelovanjem Sarajke te sefardske književnice, prevoditeljice, skupljačice narodnog blaga, aktivistkinje te feministkinje Laure Papo Bohorete (1891.-1942.).  

Možete li nam ukratko predstaviti Sefarde, tj. sefardsku književnost? Naime, ova je književnost izrazito slabo zastupljena, kako u akademskim krugovima tako i u širem društvenom području, premda pruža iznimno bogatu i zanimljivu povijest.

Prije nego su kršćani uveli rodne uloge, američki su Indijanci razlikovali 5 rodova

Za američke starosjedioce nije postojao set pravila koja su muškarci i žene morali poštivati da bi bili prihvaćeni kao 'normalni' članovi plemena, tek po europskom osvajanju Sjeverne Amerike, usvojili su ideje o rodnim ulogama.

Zapravo, smatralo se da su ljudi, koji su imali i ženske i muške karakteristike, od prirode nadareni i stoga mogu vidjeti obje strane svega. Prema Indian Country Today, sve starosjedilačke zajednice su priznavale sljedeće rodne uloge: „Žensko, muško, žensko s dva duha, muško s dva duha i transrodno.“

  • u rubrici svijet

Flâneuserie - žensko opsjedanje gradskih ulica

Pojam flâneura, oštroumnog šetača koji bilježi kronike urbanog života, dugo je označavao ulogu namijenjenu isključivo muškarcima. Vrijeme je da odamo priznanje transgresivnoj ženskoj 'flaneriji', od Virginije Woolf do Marthe Gellhorn.

Baudelairov 'princ metropole' utjelovljenje je privilegiranosti i slobode tada nezamislive ženama: na raspolaganju ima vrijeme i novac, uvijek se zatekne u samom središtu događanja, a da pritom nikada ne žrtvuje svoju anonimnost – istodobno je sudionik i promatrač. Griselda Pollock s pravom ukazuje na rodnu pristranost Baudelairova teksta, prema kojemu 'žene ne gledaju već su pozicionirane kao objekt flâneurova pogleda'.

Pravedna ludost: Žene kao dvorske lude

Anegdota širena usmenom predajom govori o engleskom seljaku koji je u rano jutro krenuo raditi na polje. Na putu je sreo plemića na putovanju do dvora prve polovice 16. stoljeća, plemić željan razgovora uputi seljaku nekoliko pitanja o poslu i vremenu, životu na selu, na koja je po shvaćanju plemića seljak tako duhovito odgovarao da ga je ovaj pozvao da zajedno nastave put u želji da ga predstavi kralju i prijavi za odgovoran posao dvorske lude ili kraljevskog zabavljača. Seljak je pristao.

Od sredine 14. stoljeća na europskim su dvorovima neizostavni članovi - neobični muškarci i žene, nižeg rasta, ponekad vrlo visokog, s darom shvaćanja društveno-političkih odnosa, brzog govora, skloni akrobacijama, imitacijama ljudi i životinja, pjevanju, sviranju, plesu, izvjestitelji o javnom mnijenju kraljevstva, najbliži kraljevi poslušnici, kroz dosjetke zagovaratelji istine, pravde, predani radnici u poslu zabave.

Subscribe to this RSS feed