Gayatri C. Spivak - u obranu humanosti protiv intelektualnog kolonijalizma

„Ljudi me zovu postkolonijalnom kritičarkom. Ja sebe zovem "para-disciplinarnom, etičkom filozofkinjom".

Indijska filozofkinja, spisateljica, književna teoretičarka, društvena kritičarka i profesorica Gayatri_Chakravorty_Spivak, najpoznatija je po prijevodu Of Grammatology (fr. De la grammatologie, 1967), izvorno od Jacquesa Derride, te po eseju Mogu li podčinjeni govoriti? (engl. Can the Subaltern Speak?) iz 1988. koji je sredinom 2010-ih citiran u preko 13.000 znanstvenih radova, a smatra se utemeljiteljskim za postkolonijalnu teoriju.  Sama Spivak smatra se „jednom od najutjecajnijih postkolonijalnih intelektualki“.

Susan B. Anthony - sufražetkinja s prve linije

Susan Brownell Anthony bila je aktivistkinja, abolicionistkinja i sufražetkinja. Cijelog se života zalagala za građanska prava i pravo na obrazovanje bez obzira na boju kože i spol te je uvelike zaslužna za donošenje 19. amandmana kojim su žene dobile pravo glasa u Sjedinjenim Državama. Slavan je njezin citat iz 1893. godine: “Organizacija, agitacija, edukacija, to mora biti naš bojni poklič!”

Rođena je 15. veljače 1820. godine u Adamsu u državi Massachusetts. Vrlo rano je usvojila čvrsti moralni kompas i većinu života provela radeći za društvene ciljeve. Anthony je bila drugo najstarije dijete u kvekerskoj obitelji s osmero djece. Obitelj se 1826. godine preselila u Battenville u državi New York, a Susan su uskoro poslali u kvekersku školu blizu Philadelphije. Nakon što je ocu propala tvornica pamučne odjeće krajem 1830-ih, vratila se kući kako bi pomogla obitelji te je radila kao učiteljica.

Kate Chopin – junakinja svoga doba

Kate Chopin, autorica kratkih priča i romana, rođena je 8. veljače 1850. godine u Missouriju, a danas se smatra predvodnicom (proto)feminističkog pokreta na američkome jugu. Njezin najpoznatiji roman svakako je Buđenje, a od velikog broja kratkih priča valja izdvojiti Désirée’s Baby koja se bavi gorućim pitanjem na jugu SAD-a – pitanjem rase. 

Iako po roditeljima vuče francusko i irsko porjeklo, Kate Chopin cijeli je svoj život provela na jugu SAD-a na kojem su vladali drugačiji društveni zakoni od onih u Europi. Naime, žene u Americi su krajem 19. stoljeća bile 'vlasništvo' svojih supruga, a o razvodu se nije niti razgovaralo. Odrasla s majkom, bakom i prabakom, Chopin je od najranije dobi bila okružena obrazovanim i načitanim ženama koje su poticale njezine stvaralačke talente, ali i kritički duh. Nakon gotovo istovremene smrti majke i supruga, zapada u depresiju iz koje ju je izvuklo upravo – pisanje.

Amrita Sher-Gil – besmrtna slikarica koja je pomirila Istok i Zapad

„Dok Europa pripada Picassu, Matisseu i mnogim drugima, Indija je samo moja.“

Amrita Sher-Gil je bila istaknuta slikarica 20. stoljeća, jedna od najvažnijih indijskih, ali i svjetskih umjetnica. Njezina umjetnička ostavština bila je izjednačivana s dostignućima bengalske renesanse, a često ju se nazivalo indijskom Fridom Kahlo.

Amrita (na sanskrtu 'besmrtna') je rođena 30. siječnja 1913. godine u Budimpešti, kao prvo dijete Sikha Umraa Singha Sher-Gila Majithije i Židovke Marie Antoniette Gottesmann. Njezin otac bio je stručnjak za sanskrt i farsi, a majka joj je bila operna pjevačica. Godine 1921. obitelj se preselila u Summer Hill (Šimla, Indija).

Bessie Coleman - ‘Nebo je jedino mjesto bez predrasuda’

‘Nismo imali pilota, ni muškaraca ni žena, a znala sam da rasa treba predstavnika. Odlučila sam da je moja dužnost da riskiram svoj život i naučim letjeti’, rekla je 1921. godine Bessie Coleman, prva afroamerička pilotkinja.

Elizabeth Bessie Coleman rođena je 26. siječnja 1892. godine u Atlanti, Texasu, kao jedna od trinaestoro djece siromašnih farmera, a njezino je djetinjstvo bilo tipično za američki Jug s početka dvadesetog stoljeća. Njezini roditelji, majka Susan i otac George prva su generacija Afroamerikanaca koji se rađaju u slobodi nakon ukidanja ropstva 1865., no usprkos slobodi, potomci robova na jugu žive u krajnjem siromaštvu i oskudici, bez osnovne materijalne sigurnosti, znanja i iskustva izvan granica izrabljivačkog plantažnog sistema. Većinom preživljavaju radeći kao najamni radnici u polju, farmeri koji obrađuju zemlju u zamjenu za polovicu uroda, nerijetko na farmama na kojima su radili kao robovi.

Betty White – strast će vas održati živima

„Nemojte se bojati biti strastveni oko nečega, na taj način obnavljate svoju energiju i interese“, ova izjava dobro opisuje televizijsku ikonu, ljubiteljicu životinja i američko nacionalno blago, Betty White. Rođena 17. siječnja 1922. u Oak Parku u Illinoisu, Betty nakon preko 60 godina duge karijere uistinu može poslužiti kao primjer promjene koju strast, talent i volja mogu napraviti u svijetu.

Prisjećajući se početaka svoje karijere, ispričala je kako je odlučila postati spisateljica tek nakon što je shvatila da joj, kao ženi neće biti dopušteno da bude šumska rendžerica. Prvu dramu napisala je već u srednjoj školi i kasnije priznala da ju je pozitivna reakcija publike potaknula na razmatranje karijere u showbusinessu. 

Diana Budisavljević - junakinja Drugog svjetskog rata

To mi je bio najljepši dar koji sam u životu dobila – mogućnost da ljude oslobodim od sigurne smrti… 14. lipanj 1942. (Dnevnik Diane Budisavljević)

Diana (Obexer) Budisavljević zagrebačka je humanitarka i nezavisna socijalna aktivistkinja, porijeklom iz Austrije, koja je organizirala akciju spašavanja i zbrinjavanja srpske djece iz ustaških logora tijekom Drugog svjetskog rata. Njezin rad se smatra pretečom svih značajnih aspekata Konvencije o pravima djece kada se radi o djeci u ratu te je pridonio uspostavljanju socijalnog rada kao profesije u Hrvatskoj. Njezino djelovanje je relativno nepoznato široj hrvatskoj javnosti što je posljedica nacionalističkog filtriranja udžbenika iz povijesti te zanemarivanja povijesnog doprinosa žena.

Rođena je 15.01.1891. godine u Innsbruchu, Austrija, kao pripadnica visoke građanske klase. Nakon završenog školovanja, udala se za dr.med. Julija Budisavljevića i 1919. godine preselila se u Zagreb.

Laura Papo Bohoreta - prva balkanska feministkinja

Povodom objavljivanja knjige pod naslovom Bohoreta – najstarija kći razgovarali smo s njezinom autoricom, profesoricom u Centru za strane jezike i na Katedri za judaistiku pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Jagodom Večerinom Tomaić, čiji znanstveni interes čini prilično endemično područje u našoj znanosti koje se odnosi na proučavanje sefardske književnosti. U okviru navedene književnosti profesorica Večerina Tomaić se posebno bavi do sada gotovo nepoznatim djelovanjem Sarajke te sefardske književnice, prevoditeljice, skupljačice narodnog blaga, aktivistkinje te feministkinje Laure Papo Bohorete (1891.-1942.).  

Možete li nam ukratko predstaviti Sefarde, tj. sefardsku književnost? Naime, ova je književnost izrazito slabo zastupljena, kako u akademskim krugovima tako i u širem društvenom području, premda pruža iznimno bogatu i zanimljivu povijest.