Hilma af Klint: Neopjevana začetnica apstraktne umjetnosti

Hilma af Klint švedska je umjetnica i neopjevana začetnica apstraktne umjetnosti u Europi. Osim opčinjenosti umjetnošću, Hilma af Klint njegovala je i duboku povezanost s duhovnošću i „drugim svijetom“.

Mistični utjecaj okultnog i onostranog primjetan je u njezinim radovima, u kojima se često doticala i tema evolucije, zajedništva, ljubavi te odnosa ženskosti i muškosti. Umrla je 1944. godine doživjevši duboku starost, ali nikad ne dočekavši međunarodno priznanje kakvo zaslužuje.

Žene koje su obilježile Bauhaus

Josef Albers, Laszlo Moholy-Nagy i Paul Klee samo su neka od velikih imena moderne umjetnosti koja su obilježila Bauhaus školu u ranom 20.stoljeću. Javnost je manje upoznata s imenima industrijskih dizajnerica, fotografkinja i arhitektica poput Annie Albers, Marianne Brandt i Gertrud Arndt koje su svojim radom doprinijele ne samo školi već i cijelom stoljeću umjetnosti i inovacija u dizajnu.

Umjetnice koje su podučavale, studirale i napravile značajne radove često su zapamćene samo kao žene umjetnika ili nisu zapamćene uopće. Dok je manifest Bauhausa tvrdio da je svaka osoba bez obzira na spol dobrodošla, i dalje su prevladavale predrasude. Studenticama je tako savjetovano da upišu tečaj tkanja, a ne slikarstvo, skulpturu ili arhitekturu. Walter Gropius, osnivač Bauhausa, poticao je takvu segregaciju kroz vlastito uvjerenje da muškarci promišljaju u tri dimenzije, dok žene mogu podnijeti samo dvije.

Chiaroscuro života Artemisie Gentileschi

Artemisia Gentileschi rođena je 8. srpnja 1593. godine te se smatra prvom proslavljenom europskom slikaricom. Gentileschi je kao vrhunska umjetnica nažalost prepoznata tek u 20. stoljeću, no njezino mjesto u baroku, ali i slikarstvu općenito, danas je čvrsto utkano u kanon povijesti umjetnosti.

U svome životu prošla je kroz sito i rešeto, što se odrazilo i u njezinu umjetničkom radu. Najpoznatija slika joj je Judita ubija Holofernanastala prema starozavjetnoj priči, a mnoga njezina djela prožeta su motivima žena u pozicijama moći. Bila je i prva žena koja je primljena u prestižnu firentinsku umjetničku akademiju Accademia delle Arti del Disegno. Artemisia Gentileschi preminula je 1656. godine, a slikarstvom se bavila do svoje smrti.

Zanemarene umjetnice prošlih stoljeća konačno zauzimaju muzejske prostore

„Zašto tijekom povijesti nije bilo velikih umjetnica?“ upitala se povjesničarka feminističke umjetnosti Linda Nochlin u svom znamenitom eseju iz 1971. godine. Poanta je, naravno, u tome da je kroz povijest sigurno postojao velik broj umjetnica, ali su one zbog višestoljetne mizoginije u umjetnosti potpuno zanemarene.

Gledajući muzejske kolekcije i izložbe, gotovo da i niste mogli pronaći radove nastale od ruku neke žene. Iako smo još uvijek daleko od ravnopravnog omjera zastupljenosti umjetnica i umjetnika, broj nedavnih izložbi kroz koje su se predstavile neke zaista velike umjetnice svakako doprinosi dugoročnom društvenom prepoznavanju žena na polju umjetnosti.

12 apstraktnih ekspresionistica koje povijest ne smije zaboraviti

Nije tajna kako povijest umjetnosti sustavno zanemaruje umjetnice učvršćujući krute rodne odrednice mitova o umjetničkom genijumuškarca, među kojima je neizostavan onaj o apstraktnom ekspresionizmu - grupa bijelih muškaraca u egzistencijalnom grču okupljena za stolom njujorškog Cedar Taverna, alkohol, intelektualni i fizički sukobi pretočeni u implicitni mačizam action paintinga.

Povremeno iskrsnu imena čuvene Helen Frankenthaler ili pak Elaine de Kooning, no stvaran doprinos apstraktnih ekspresionistica potpuno je nepravedno ignoriran, što je pokazala izložba Denver Art Museuma pod nazivom Women of Abstract Expressionism. Izložbu čine djela 12 umjetnica koje vam ovdje ukratko predstavljamo:

Izložba Lene Kramarić "Radovi" u Dubrovniku

Izložba slika Lene Kramarić "Radovi" otvara se u ponedjeljak, 25. srpnja u izložbeno prodajnom prostoru Društva prijatelja dubrovačke starine u Dubrovniku. Ostaje otvorena do 7. kolovoza.

Na introspektivan i autoreferencijalan način Lena Kramarić istražuje svijet oko sebe u odnosu na unutarnji svijet, povezuje motive realnog i irealnog, stvarnog, imaginarnog i podsvjesnog u narativnim prizorima a promatraču otvara prostor za individualne interpretacije.

  • u rubrici najave

Zinaida Serebriakova: Puteni realizam, avangardi usprkos

Nedavno sam bila na odličnoj izložbi Od Chagalla do Maljeviča: Ruske avangarde u bečkoj Albertini. U jednoj od prostorija – okružena primitivističkim Venerama (vidi: Larionov) i (doslovno) bezličnim muzama (vidi: Tatlin) – odjednom sam zapazila sliku toplih žutih tonova i prekrasnog svjetla na kojoj su se nalazile nage djevojke, putene, realističnih tijela (šlaufići i sve to). Pomislila sam – ovo je sigurno naslikala žena!

Yayoi Kusama -  Beskrajna opsesija

„Moj je život točka izgubljena među tisućama drugih točaka“.

Iako prepoznatljiv i popularan diljem svijeta, upravo je motiv točkica (polka dots) vjerojatno najviše obilježio život i stvaralaštvo japanske umjetnice i spisateljice Yayoi Kusame, rođene 22. ožujka 1929. godine u gradu Matsumoto u japanskoj prefekturi Nagano. 

Odrastajući u bogatoj, ali iznimno konzervativnoj obitelji, Kusama je već od rane dobi osjećala potrebu za bavljenjem umjetnosti, kojoj se njezina stroga majka žestoko protivila. Problematična obiteljska atmosfera i posljedice zlostavljanja imale su negativan utjecaj na Kusamino psihičko stanje, zbog čega je ona već od ranog djetinjstva patila od halucinacija. To je iskustvo obilježilo čitav njezin kasniji život, ali i, kako je to sama često isticala, ponajviše njezin umjetnički rad, kod kojeg se motiv točkica javio već na jednom crtežu koji je nastao kada je Kusama imala tek 10 godina.

'Prostor ženstvenosti' ili čime su zaokupljeni ženski likovi u slikarstvu 20. stoljeća

Uloga i status žena u srpskom društvu prve polovice 20. stoljeća oblikovani su standardima javnog morala; one su isključene iz punopravnog sudjelovanja u javnom i političkom životu (nisu imale pravo glasa, zaštitu od diskriminacije na temelju roda ni mogućnost ravnopravnog sudjelovanja u radu).

Budući da je društveni kontekst vršio značajan utjecaj na onodobne umjetnike/ce, reprezentacija žena u slikarstvu je zapravo replikacija postojećih društvenih stereotipa o karakteristično ženskim interesima, pravilima ponašanja i područjima djelovanja. Žena je stoga bila prikazana većinom kao estetski dodatak svakodnevnici.

Prostori koji su ženama bili dodijeljeni i unutar kojih ih se najčešće na platnu i nalazi, predstavljaju granične koordinate njihovih pokreta, postojanja i života. 

S iznimkom klasičnih portreta ili aktova, žene na slikama najčešće obavljaju neki od stereotipno ženstvenih poslova, primjerice, šiju.

Subscribe to this RSS feed