Phillis Wheatley: Sloboda otkupljena perom

Američka kultura, iako se ne može pohvaliti dugom tradicijom, dala je izdanke koji su obogatili svjetsku kulturu. Jedna od najznačajnijih tekovina američke kulture je njena književnost. Američka književnost je iznjedrila brojna velika imena svetske književne scene, posebno pjesnike, među kojima i žene, počevši od slavne Emily Dickinson, pa sve do Sylvie Plath, Audre Lorde i Adrienne Rich. Pjesničke junakinje „Novog svijeta“ krčile su put današnjim generacijama pjesnikinja, od 19. stoljeća pa sve do modernih vremena. No i prije tog doba su postojale književne heroine koje su se usudile uzeti pero u ruke, a među njima je bilo i onih kojima to nije bilo lako dostupno, onih kojima je čak i sloboda dostojna jednog ljudskog bića bila uskraćena.

Prošlost Amerike obilježila je nadmoć bijelog čoveka u odnosu na crnog, kao i jasno definiran robovlasnički odnos između ove dvije rase. Amerika se u svojoj prošlosti suočavala s izraženim rasizmom i neprihvaćanjem različitosti. Danas, nakon duge borbe, sve je drugačije. Ipak, američka povijest dobro pamti one koji su toj borbi dali veliki doprinos. Junakinja ove priče dala je i više od toga. Phillis Wheatley je ime crnkinje koja se zlatnim slovima upisala u povijest američke književnosti kao prva osoba crne rase koja je objavila knjigu. Ako se ima u vidu da je u Ameriku došla kao nepismena robinja, da je odrastala u vrijeme kada je bilo malo žena kojima je bilo dozvoljeno da se školuju, posebno da se bave pisanjem, onda je sasvim jasno kakva povijesna veličina je Phillis Wheatley.                                                      

Pripovijest o njenom životu je gotovo nestvarna i svakako za divljenje. Phillis Wheatley, prva objavljena afroamerička autorica, rođena je oko 1753. godine u Zapadnoj Africi, pretpostavlja se u Senegalu ili Gani. Mnogi biografi se slažu da je najvjerojatnije pripadala plemenu Fula, muslimanima poreklom iz Libije koji su pisali na arapskom pismu.

Kao sedmogodišnja devojčica je prodana u roblje i poslana u Ameriku. U Africi ju je lokalni vođa prodao nekom putujućem trgovcu koji ju je zajedno s ostalim robovima ukrcao na brod koji se zvao „Phillis“. Vlasnik broda za dopremanje robova, Timothy Fitch, bio je više nego precizan u uputama koje je davao svojim radnicima. Na brod je trebalo ukrcati samo radno sposobnu snagu, posebno mladiće u dobi od 14 do 20 godina koji su se najbolje prodavali na tržištu. Bez obzira na njegove stroge upute, na brod je ukrcana i jedna djevojčica.

U pismu velečasnom Samuelu Hopkinsu iz svibnja 1774. Phillis piše o misionarskom radu u Africi, ali i želji da prodaje svoju knjigu

Ova crnkinja, koja će dobiti ime po brodu na kojem je putovala, a prezime od porodice u koju je prodana, u Boston je stigla 11. srpnja 1761. godine. Odmah po pristajanju broda, Phillis je preprodana i odvedena novim vlasnicima - obitelji bogatog bostonskog trgovca i krojača Johna Wheatleya. Ono što joj je omogućila obitelj Wheatley te način na koji se ophodila prema njoj svakako predstavlja primjer ljudskosti i ispravnog postupanja. Obitelj Wheatley, koju su činili John, njegova supruga Susan i dvoje djece, sin Nathaniel i kći Mary, prema djevojčici su se ophodili kao prema svom članu. Iako isprva nije bila lišena obavljanja kućnih dužnosti, vrlo brzo nakon što se adaptirala novoj sredini, Phillis se počela obrazovati. Vrlo temeljno i kvalitetno obrazovanje omogućili su joj upravo Wheatleyjevi. Phillis je prvo počela učiti engleski, potom čitati Bibliju, a znanja je stjecala i iz društvenih znanosti: geografije, astronomije, povijesti, engleske književnosti (posebno je čitala Johna Miltona i Alexandra Popea). Učila je i latinski jezik, nakon čega se upoznala i s djelima grčkih klasika Vergilija, Ovidija, Homera…

Phillis se pokazala kao veoma nadarena za učenje, čitanje i pisanje. Posebno se istaknuo njen književni dar. Kao rezultat temeljnog istraživanja života i rada Phillis Wheatley došlo se do podatka da je svoju prvu pjesmu napisala još kao trinaestogodišnjakinja. Ta prva pjesma naslovljena „On Messrs. Hussey and Coffin“ objavljena je 1767. godine. Ipak, pjesma koja joj je donijela slavu i priznanje zove se „Whitefield Elegy“.

Sve to vreme dok je stvarala, Phillis je imala veliku podršku obitelji Wheatly koja ju je ohrabrivala u njenim smjelim namjerama da postane obrazovana crnkinja i da se za svoju slobodu izbori upravo perom. Iako je bila privilegirana robinja, Phillis je ipak bila vlasništvo svojih gospodara. Kada je napunila 18 godina, već je u svom rukopisu imala zbirku od 28 pjesama koju je namjeravala objaviti.

Uz pomoć gospođe Wheatley koja joj je svakako bila najveća podrška, Phillis je u svim bostonskim novinama objavila oglas da traži podršku za izdavanje svoje knjige. Kako u Americi nije bilo nikoga tko bi podržao književno stvaralaštvo jedne Afrikanke, tako se Phillis na prijedlog Susan Wheatley obratila bogatim mecenama u Engleskoj. Svoju tada već čuvenu pjesmu „Whitefield Elegy“ poslala je grofici Selini Hastings. Bogata grofica je imala sluha za njenu poeziju i odmah ju je uputila na izdavača Archibalda Bella.

Tri skulpture u gradu Bostonu koje komemoriraju živote Phillis Wheatley, Abigail Adams i Lucy Stone (foto: Wikipedia)

Već narušenog zdravlja, Phillis Wheatley se 1771. godine sa sinom svojih gospodara Nathanielom uputila u London gdje su je primila velika imena engleske elite: zaštitnik abolicionista grof od Darthmoutha, pjesnik George Lyttleton, Sir Brook Watson, filantrop John Thornton i čuveni Benjamin Franklin.

Dvije godine kasnije uslijedit će jedan veliki događaj, kako za samu Phillis, tako i za američku književnost: Phillis objavljuje zbirku poezije pod naslovom „Pjesme o različitim temama, religiozne i moralne“ i tako se upisati u povijest kao prva autorica crne rase koja je objavila knjigu. Svoje pjesme pisala je u distihu, jambskom pentametru, ugledajući se na antičke pjesnike koje je još kao mlada čitala. Pjesme Phillis Wheatley su ubrzo stekle veliku popularnost u Engleskoj i u američkim kolonijama. Postala je svojevrsni borac za prava crnaca, robova, potlačenih… Nerijetko se dopisivala sa značajnim ličnostima, pri čemu je izražavala svoje jasne stavove da američkim crncima treba dati sva prava. Zanimljivo je da je 1775. godine poslala jednu kopiju svoje knjige (s posvetom) američkom predsedniku Georgeu Washingtonu koji je kao i mnogi drugi hvalio njen pjesnički talenat. Kao rezultat njegovog oduševljenja bio je poziv 1776. godine da ga posjeti u Massachusettsu.

Poezija Phillis Wheatley je bila zasnovana na poganskim vjerovanjima koja je donijela sa sobom iz Afrike, kao što je slavljenje kulta Sunca, zatim na kršćanskim vrijednostima te klasicističkim elementima koje je inkorporirala u svoju poeziju veoma vješto, dajući joj neponovljivi izraz.

Čini se da nakon velikog uspjeha njene objavljena zbirke, nakon svih pohvala i uzdizanja njenog pjesničkog stvaralaštva, kreće pravi sunovrat najveće afroameričke književnice. Prvi veliki krah doživljava kada 1774. godine umire njena gospodarica Susan, a za njom 1778. godine i njen suprug John. Nakon tih tužnih događaja, Phillis dobija slobodu, ali za nju kreće novo iskušenje - život van okrilja obitelji Wheatley. Nakon stjecanja statusa slobodne crnkinje Phillis se udaje za također oslobođenog roba, trgovca Johna Petersa koji je bio dobar govornik i pisac.

Nakon braka s Petersom, slijedi čitav niz nesretnih događaja za Phillis. Rađa dvoje djece koja umiru, a suprug joj zbog dugova završava u zatvoru. Sama, bolesna i u potpunoj bijedi, brzo se predala. Umrla je 5. prosinca 1784. u svojoj 31. godini. Iza nje su ostale pjesme, pisma koja je pisala važnim ličnostima i trag koji sve do danas prate ljubitelji/ce njene poezije i istraživači koji se bave likom i djelom ove izuzetne žene. Svoje poslednje djelo je napisala neposredno pred smrt. Pjesmu pod naslovom „Sloboda i mir“ potpisala je s Phyllis Peters i u njoj je izrazila nacionalni ponos, želju za mirom i slobodom, koja je u slučaju Phyllis Wheatley i više od riječi; to je nešto uzvišeno za šta se ona borila svoj cijeli život, a što je na kraju i osvojila svojim zlatnim perom.

Zadnja izmjena: 08-05-2018 @ 10:41