Ingeborg Bachmann – predvodnica austrijske poslijeratne književne renesanse

Ingeborg Bachmann austrijska je književnica rođena 25. lipnja 1926. godine u Klagenfurtu. Rođena između dvaju ratova, osobno je proživjela drugi svjetski rat kao adolescentica, a ratno i poslijeratno iskustvo obilježilo je njezino cjelokupno stvaralaštvo.

Bachmann je za života objavila velik broj djela, no, nažalost, samo su neka prevedena na hrvatski jezik. Između ostalog, hrvatskim je čitateljima/cama već dugo dostupan Bachmannin jedini roman Malina, no posljednjih se godina istaknuta prevoditeljica i književnica Truda Stamać trudi prevesti što veći broj djela s njemačkog jezika. U izdanju nakladničke kuće OceanMore stoga su objavljena privatna pisma, objedinjena u zbirci Vrijeme srca, koja su izmjenjivali Ingeborg Bachmann i njezin ljubavnik Paul Celan. Osim pisama, čitateljima je dostupna, dakako, i Bachmannina poezija prožeta emocijama i čistim ekspresijama. Zbirka U oluji ruža u izdanju iste nakladničke kuće sastoji se od niza pjesama sakupljenih iz autoričine bogate pjesničke karijere.

Ingeborg Bachmann rođena je Austrijanka najpoznatija po svojim egzistencijalističkim pjesmama, a pisala je uz to i radio drame, eseje, libreta i pripovjetke. Napisala je i spomenuti kraći roman, Malina, dio nikad dovršene trilogije Načini umiranja. Kao visoko obrazovana žena s doktoratom koja je studirala pravo, njemački jezik, filozofiju i psihologiju, pisala je i pjesme u tome duhu te su česte teme njezinih djela upravo filozofija i to filozofija jezika, ali i ljudska psihologija te istraživanje granica, što osobnih, što jezičnih i državnih.

Kao žena rođena između dvaju svjetskih ratova, bila je dovoljno odrasla da proživi Drugi svjetski rat i sagleda položaj žena u ratnom i poslijeratnom stanju. S obzirom na to da se okušala i u radu na radio stanici, Bachmann se bavila i pisanjem radio drama koje su danas tehnološki zastarjele, ali umjetnički veoma vrijedne. Zbog velikog doprinosa razvoju austrijske kulture i književnosti, 1968. je primila Veliku austrijsku državnu nagradu za književnost.

Bachmann je prije svega poznata po svojim melankoličnim stihovima i pismima iz kojih istječe surova emocija. Poslijeratna atmosfera Austrije i Njemačke pridonijela je i sličnoj književnoj atmosferi te stoga ne čudi da je jedna od osnovnih tema Bachmanničine poezije upravo promišljanje rata, ali i odlasci te traženje izlaza u posvemašnjem poslijeratnom kaosu. No, upravo iz tog kaosa proizašla je ljepota njezine poezije koja je vratila sjaj književnosti na njemačkome jeziku. Naime, njemački je jezik nakon rata bio snažno obilježen negativnim konotacijama te je bilo nužno obnoviti književnost na njemačkome jeziku. Velik doprinos svojevrsnoj književnoj renesansi dala je upravo Ingeborg Bachmann.

„Ja s njemačkim jezikom,
tim oblakom što me okružuje,
koga kao dom svoj čuvam
nošena kroz jezike svijeta.“

Osim jezikom, Bachmann je bila fascinirana i već spomenutim ratom, a zatim i smrću koja je bila česta tema njezinih radova. Zbog toga, ali i spontanog izljeva emocija u pjesmama, može je se usporediti s američkom pjesnikinjom sličnog kalibra, Sylviom Plath koja je slavu stekla pjesmama obilježenima također ratom, smrću, nacistima, ali i patrijarhatom. Osim pjesničkih tema, s Plath dijeli i razdoblje djelovanja, ali i probleme sa zdravljem. Naime, obje su pjesnikinje imale iskustvo hospitalizacije zbog psihičkih problema i pokušaja samoubojstva, a veći ili manji dio života bio im je obilježen ljubavnom vezom s kolegom pjesnikom.

U tom smislu, ne smije se zaboraviti niti odnos Ingeborg Bachmann i Paula Celana. Dok je njemačko govorno područje bilo razoreno i podijeljeno ratnim zbivanjima, Celan i Bachmann smatrani su postholokaustnim Romeom i Julijom. Oboje su jedni od najznačajnijih europskih autora 20. stoljeća, a svojim su pismima i dugogodišnjom korespondencijom jedno drugo motivirali da dosegnu još više književne razine. Osim toga, Ingeborg Bachmann je svoje radove često obogaćivala i više „utopističnim“ temama te se, umjesto ratom i smrću, bavila ljubavlju i nepodnošljivom lakoćom postojanja.

Bachmann danas slovi kao jedna od najznačajnijih austrijskih književnica, a njezino ime nosi i najprestižnija književna nagrada na njemačkom govornom području. Preminula je 1973. godine od posljedica požara koji je izbio u njezinome stanu u Rimu.

Ingeborg Bachmann iza sebe je ostavila više od tisuću neobjavljenih djela i time zadužila generacije i generacije svjetskih ljubitelja književnosti,  a vatra koja ju je nesretnim slučajem progutala i danas obasjava lik i djelo jedne od najvećih književnica njemačkog govornog područja uopće.

Zadnja izmjena: 23-06-2017 @ 12:44