Petra Vrban

Zaplakala jednoga studenoga poslijepodneva u Petrovoj bolnici u Zagrebu. Kao mala željela je prvo biti svećenik, pa su joj rekli da nema šanse. Onda je željela biti detektivka, tajna agentica, policajka, međutim zbog bakinog straha niti jedna od tih stvari nije dolazila u obzir. “Što želiš biti muško?” – rekla je baka.

Tako joj je nekako zapravo bilo (ne)suđeno postati profesorica. Po nikad praktično realiziranoj struci, profesorica filozofije. Piše kratke priče i pjesme, lektorira, prevodi, sitno programira, vježba yogu…

Kontakt

m. Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
w. http://pametnomedosta.blogspot.hr/

 

Kratkim satiričnim pričama želi nasmijati čitatelje, a u pjesmama najčešće koristi motive iz prirode i puno boja. Pjesme su deskriptivne, refleksivne i izraz njenih osjećaja i poimanja svijeta oko sebe.

Do sada su joj objavljeni tekstovi u studentskom časopisu FiR, kratke priče u Varaždinskom listu, pjesme u zbirci pjesama “Recital ljubavne poezije Željka Boc” i lektorirala je knjigu objavljenu u izdanju Hrvatske provincije Sv. Jeronima.

U modroj noći moga sna
Srebrena mjesečina.
Tihi, topli valovi i morska pjena,
Na ljubičastom pijesku moja sjena.

I ti si tu, duboko u mom snu.

Osjećam tvoj pogled, tvoju blizinu,
Tvoj dah,
I neki neugodan strah.

Znam da nećeš doći i biti pored mene
Ove noći modro snene.
Zauvijek ćeš ostati rukama nedotaknut,
Usnama neljubljen, a voljen.

U modroj noći moga sna
Srebrena mjesečina.
Tihi, topli valovi i morska pjena,
Na ljubičastom pijesku moja sjena.