Mirna Pavlović

Mirna Pavlović, rođena 1989., magistrirala je komparativnu književnost i engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Prije manje od godine dana se, igrom slučaja, počinje aktivno baviti fotografijom i istraživanjem te dokumentiranjem napuštenih lokacija, a novopronađenu ljubav prema fotografiji stapa sa starom ljubavlju prema pisanju, stvarajući hibridna djela u kojima je fotografija neodvojiva od riječi koje ju prate.

Urbano ju istraživanje u sljedećim mjesecima odvodi u razne kutke Hrvatske i inozemstva, gdje luta po napuštenim vilama, bolnicama, rashladnim tornjevima, tvornicama, crkvama i samostanima, kako bi iskusila ono što je skriveno mnogima. Uskoro uspješno sudjeluje u svom prvom fotografskom natjecanju te biva dijelom izložbe Zagreb Salon 2014.

Statement o radu

Kroz fotografiranje napuštenih mjesta želim prenijeti utjelovljenje onog osjećaja s kojim smo svi tako dobro upoznati, osjećaj melankolije, koji se javlja na zadnji dan ljeta, kad čujemo pjesmu koju nismo čuli od djetinjstva ili pronađemo stari obiteljski album. No umjesto listanja albuma s uzdahom, oslanjam se na neizdrživi poriv onoga tko naiđe na moje fotografije -da krene u vlastito istraživanje. I pronađe svoju priču.

Kontakt

m: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Social

 

 

Uvijek sam bila posve zaljubljena u napuštene lokacije. „Zašto?” je pitanje s kojim se najčešće susrećem, kao i pitanje na koje pokušavam odgovoriti kroz svoj rad – fotografije i pisanje priča.

Napuštena mjesta za mene nisu samo mjesta koja ukazuju na društvo u raspadu, već koja omogućuju introspektivna, intenzivna i kompleksna putovanja u vlastitu podsvijest.

Svoje fotografije doživljavam poput praznog platna koje poziva gledatelja da ga ispuni kistom svojih misli te osvijesti osjećaje koji izviru kada pogled padne na boju koja se skida sa zidova, na ormar koji trune, na strojeve koji su ostavljeni zaboravu.

Napuštene lokacije su mnogo više od običnih ruševina, one su mjesta individualnih priča istraživača (i gledatelja) koje se isprepliću s pričom same lokacije. Zato sam se odlučila za hibridnost svog pristupa – riječi i fotografije su neodvojive. Inkquietude se rodila upravo iz te neodvojivosti.

Svoje radove izlagala sam na 36. Zagreb Salonu, međunarodnom fotografskom natjecanju. 

Strastvena zaljubljenica u putovanja, nadrealističke šale, kožne bilježnice i opskurne riječi.